3 kvadrata? Velika su ti jaja... Bravo dečki.

oće možda bit nekakav video tog kolapsa ?? dobro bi nam doša da se mi koji pratimo iz fotelje podsjetimo zašto smo mi tu a vi tamo
nemoj samo reć da je baterija na gopro bila prazna

ajd, ajd .... čuvajte živu glavu i svi sretni ...

I bez Tonijevog reporta bilo je vidljivo da je borba žestoka... Ne znam koliko uprosječuju ova dizanja koja se pokazuju na livetrackingu, ali često su pokazivala 4-5m/s. Bilo je sigurno gadnih balona...
Svaka čast dečkima! Odličan prvi dan.

bravo dečki, odlično otvaranje
btw, na ovom linku ima par stvari za pratit za nas nestrpljive (ako ima netko da nije skužio)

Hrga 18.
Toni 44.
Habek 57.

http://www.aerogliss.com/euro2012/results/T1.html

Sorry Toni za palac dolje ('bemtiajfon)...odlicni reportovi i bas je bilo najs danas (na poslu) gledat live tacking. Pozzz svima i gassssss!

nemam snimku. nestavljam više go pro na glavu.
Sjećam se kad sam bacio pogled na glide da sam rekao da nisam vidio nikog da je ovo izvukao. Sreća da sam imao visine da petljam.

Kako je to bilo.
Fullspid i onda frontalac pa ma becilo na bok i u tom trenutku krilo se skupi u jednu zamotanu kuglu a ja se namotam u gurtnama 2 kruga.
Pogledam dole imam visine pa rekoh idem prvo da širim gurtne da se odmotam. Napravim krug pa onda fullstall. Tu se glider otvara sa kravatom pa idem u SAT. Još sam krug namotan ali moram spiralu usporit da me ne ubije G. Malo prikočim ali kako sam namotan komande ostanu tako pa mi pomogne. Širim opet gurtne u rotaciji (vrtim se ko na ringišpilu) i otvorim se. Zaustavim rotaciju pa onda rješavanje kravate koja se hebeno zaglavila.
Izgubio sam pun k metara i pogledam da sam propao možda i više od 500m. Tu sam izgubio vodeću poziciju.
Uglavnom cool dan i zadovoljan sam kako sam letio.
Pozdrav od ekipe!
Sutra je novi dan.

samo što nije počelo..

The task is set - todays race is a 77.7 [131.3 gps] km Race to Goal.
The window will open at 11:45 local time and the start is at 12:45

Tracking šteka za više od pola pilota pa je teško reći da li Hrga trenutno solira po svojoj VBI ili je još netko s njim - u svakom slučaju: hrabro!

Ma nabijem ih na francusku tehnologiju

Tracking je danas koma...

Zanimljiva situacija:



Ispred je TP3 i dolazilo se slijeva (lijeva plava ravna crta), a sljedeća točka je desno iza (desna crta). Puno pilota odabralo je ljepši (i već poznat od TP1 točke) i izrazitiji greben s lijeve strane dok se nekolicina odlučila ići najoptimalnijom linijom desno. Nekima se to super isplatilo...

Ah kako je lako biti general poslije točke iz Google Earth-a..




Već se ide u final glide. Desnu rutu najbolje je iskoristio Wesnauer.... Još mrvica dizanja po putu i prvi je...


Kako se ovdje gazi speed....



Wesnauer ima solidnu prednost ali...



nije mogao gaziti speed kako spada jer grebe po padini do cilindra i izgleda da su ga čak i prestigli...


I Čeglar i Vidič i Gaberšek su u ovoj prvoj skupini u cilju. Savov opet ako ne prvi onda u prva tri...

...ali je jako zanimljivo! da li će Wensaurer uspijeti ili neće? Odličano je ovo praćenje tekme.

Morgenthaler je na zadnjoj točki bio blizu Wesnauera, a sada vidim kako još uvijek nisko grebe kilometrima od ES. Mora da je i njega nešto zbombalo...


16 pilota u 25 sekundi i još 4 pilota u istoj sekundi prošli su ES. Ko da su se za ruke držali...




I taman sam htio napisati Hrgi da nam sutra mahnu na ovu kameru:
http://www.justin.tv/paraglidingworldcup/popout
vidim ga kako prolazi ispred!

danas smo ukakili.
Ja na početku probao neš svoje jer mi izgledalo ok ali nije se isplatilo. Skoro sam iscurio, ali sam zaglavio dobrano. Htio sam onda stići grupu da idem totalno drugim putevima pa ako mi se posreći, ali nije mi se posrećilo.
Toni je isto zapeo sam a i Habi.
U overallu smo danas letili loše, a iukupno smo popadali na ljestvici.

Šit!!!
Zapravo nekoliko šitova uz ovaj, a to je i taj kaj mi koji radimo "prave" poslove nemremo pratit ovo online... vidim da je skroz jaka stvar...
Ma dajte, diječki, mi smo uz vas kaj god vas "zbombalo"...

BRAVO!!!

Svaka čast Hrgator!
pusa od Prelca

lp
SRETNO!!!

Uhvatio sam dah nakon 2 utrke da vam plasiram malo insajderskih informacija i sočnih detalja.
Teren je predivan, kak bi to rekao naš Izbornik – odlično igralište. Startevi ogromni, asfalt do njih, svaka livada u podnožju s bilo koje strane brda ima vjetrulju. Vozili smo se na jugozapad cca 150 km i tamo su vjetrulje. Utrke su odlične, to ste i sami shvatili. Ali konkurencija je jača nego što sam osobno naviknuo. Na jačim FAI 2 utrkama (pretežno slovenskim i tu i tamo koja u Alpama) imam 10-15 jakih imena, pa se ganjaš s njima. Ovdje je kao na PWC-u, svi su jebeno dobri. U tranzicijama ne postoji 70-80 % speeda. Gazi se full + speed. To znači kotačić preko kotačića. Ni to mi nije nepoznato, ali to se radi o prve sekunde otvaranja startnog cilindra do ulaska u end speed section. Bez milosti! Krenemo u prvu utrku, navrtimo i otvori se startni cilindar. Dobar sam, odradim to lijepo, okrenem na rubu i pičimo na T1. Stišćem speed 100 % i vidim da me Jacksoni (TM Damir Habek) prestižu! A na gornjoj sam granici opterećenja. Kako majku vam vašu kompetitorsku? Aaa, ima još zalihe 2-3 cm u speedu. Nagazim, postavim se aerodinamičnije i pratim brzinu vodeće grupe.

Najviše sočnih detalja ima kod Srba. Prvo su beskrajno simpatični, jer tjeraju zajebanciju gdje god stignu, a i dobro se znamo godinama. Željko Ovuka vodi ih sigurnom i preciznom rukom. Prva stvar je bilo vaganje. Jedno jutro (mislim u nedjelju pred trening dan) čitavo vrijem su se nebrojeno puta vagali. Ovuka je pretežak i to jako puno, a i još neki (mislim Dušan i Dragan, zvani Martin). Jedino Vlajko i Srđan nemaju problema s težinom. Onda su skidali komad po komad odjeće, pa opreme (prvo je otpala GoPro kamera, pa radio stanica, rezervni uređaju poput varija). Bili su jako zabrinuti. Kulminiralo je tako što se na prvom tasku Ovuka pojavio u kratkim hlačama i kratkoj majici sa speed armom kao jedinom zaštitom od hladnoće. Taj dan se išlo do 3 soma. Onda je Željko scurio na 50-60 km u nekoj vukojebini, pa čekao satima prijevoz, a kad je doša Francuz, na tečnom francuskom mu je objasnio da idu skupljati i trežiti još neke koji su sletili i koji nisu sletili. Na kraju je Žac popizdio i izašao s nekim još pilotima iz kombija te su pješačili 15 km. Naravno, uhvatio ih je pljusak i pokisli su. Doslovno i u prenesenom značenju. Drugo jutro, Ovuka je odlučio da se više ne natječe, protestiravši na organizaciju. Na prvi mah sam mislio da je to hir zbog loše utrke, ali onda nam je pred početak 2. Utrke objasnio svoj stav.

Organizacija izgleda na prvu savršenom, ali kako se dobra organizacija poznaje po detaljima, tako su ovdje padali na detaljima. Krenut ću opet od Srba, jer imam najviše njihova materijala. Na otvaranju su ima pustili himnu Hej Slaveni! Moram priznati da ni meni ne bi bilo drago da mi netko zamjeni himnu. Veli Željko, svakome se može dogoditi, ali to je detalj koji te pogodi odmah na startu. Drugo internet. Šteka sve u pešenest. Nema šanse tokom dana da se spojiš. Jednostavno, ako si omogućio pristup, onda ga i daj. Posebno dok pada kiša, a u fakin vukojebini i pustari zvanoj Saint Andre les Alpes nemaš kaj raditi, jer je sve navečer mrtvo, a i kroz dana (ne znma od čega žive tih 5 birceva i restorana). Uzmeš 1 mjesec jači bandwidth i platiš to 50-100 eura. Kotizacija je 450 eura i tu je 130 pilota. Treće prijevoz. Navikli smo se voziti u 2 ture na start, jedna u 9:15 h, druga u 10 h. Nije problem, jer kratko traje. Ali sakupljanje je loše organizirano. Ima tu puno dolina i po jedan kombi bi trebao krenuti u svaku i to čim utrka počne. Nije u redu doći doma navečer, bez jela. Treba se odmoriti, pripremiti, a ujutro se starta od 9h i utrke su junačke te iscrpljujuće. Četvrto, otvaranje je bil na nivou seoske zabave, a počastili su nas nekim suhim grickalicama i slatkim vinom. Dobro to su specijaliteti, a za te specijalitete smo se morali boriti s ostalim santadrežanima. Večeras (druga subota) će nas „počastiti“ zajedničkom večerom za 16 eura! I još se moraš osjećati loše, ako ne želiš dati 120 kn za bogtepita kakvu večeru. Ne zaboravimo na 450 eura kotizacije. Dobro, ja sam staro čangrizalo, pa me svaki klinac smeta. Ali ako nekoga častiš, daj ga počasti kak spada, ne tek reda radi. Inače, sva hrana je ovdje vrlo ukusna (osim ove na otvaranju). Još nismo ništa pojeli da nije bilo, ne ukusno, već vrlo ukusno. I iz supermarketa, pa na tavu i u restoranu. O vinu neću niti trošiti riječi pohvale (u rinfuzi smo u vinariji kupili vino po 1,5 eura za litru, dok su butelje odličnog crnjaka već od 3 eura).

Sve ovo je dokaz da se organizacija ovakvih natjecanja radi radi zarade, a ne radi ugode natjecateljima. Jer istu organizaciju imamo mi na našim državnim prvenstvima, a košta 4 (slovima: četiri) puta manje. Je koštaju tu suci, FAI igrači, ali mi se čini da su sami sebi svrha. Na prigovor Balazsa Vertesa iz Mađarske da je ESS cilindar prebilzu brdu i da su uvjeti tamo žestoki (držiš full speed i ulaziš u jako termičko dizanje na položenu padinu punu borova i drveća), Kalvo (neizbježan lik ovakvih natjecanja) započinje odgovor s visoka i s „My friend...“ Pa nije ti Balaš frend iz škole, već ravnopravan natjecatelj. Moglo bi se to poštivati. Bilo nas je još koji smo imali to mišljenje (može se povećati radius), ali bilo je iluzorno očekivati da će se nešto postići. Naredna stvar je jebeni Francuz koji misli da zna engleski (istovjetno Englezu iz Allo, allo koji misli da zna francuski). Trebalo mi je nekoliko dana da kalibriram svoj engleski na njegovu valnu duljinu (ono, da shvatim da je zis –dis itd). Pa kaj ne mogu naći nekoga tko bolje govori engleski. I nije stvar samo u izgovoru koji je preočajan, već i u sintaksi. Svi mi govorimo pomalo pigin english, ali ovo je previše. Jučer si je uzeo prevoditelja za meto izvještaj. Fala Bogu!

Rezultati od jučer:http://airtribune.com/sites/default/files/t_1_2_1_0.htm

Par sličica sa drugog Taska, uglavnom napravljenih pod punim speedom ali nisam mogao odoljeti!

https://plus.google.com/photos/10518959 ... 1509888417

Danas je task skenslan. Russ Ogden se je razgovarao s ekipom na zemlji dok smo mi bili pod predivnom, ogromnom konvergentnom bazom. Veli Kalvo sa zemlje: "Russ do what you tell about development?". Russ veli: "I say LEVEL 2.". Jwbwmu bigulicu, sluti na kensl, a mi u predivnom dizanju. Malo je gužva, ali nije tjesno. Nađeš si mjesta između 2300-2600 m. Nije prošlo mnog i evo ti kenslanja taska. E onda smo bacili turistic tour. Prek jezera i to. Na slijetanju je bila tišina, što je za ovo sletište ravno zgoditku na lotu. Slijetali smo u svim smjerovima i velikim brzinama. Hrga je ozlijedio zglob pri doskoku. Za sad izgleda dobro, malo je nateko. Sitomah, morao ga je hladiti u bazenu, dok ga je Marina Olexina tješila. Večeras ga je naručila na reiki tretman. Ja sam samo točio vino, a Izbornik je skuhao irish coofee (nemamo wiskeya pa kombinujemo sa cognacom).

Da ne bi ispalo da je sve loše, evo i koja pozitivna. Meto prognoza je odlična. Pazi se na meto uvjete. Zaštićeni smo ko lički međedi. Samo češi i leti, ne mislimo da li će nas strela nebeska maznuti. Brifinzi su točno na vrijeme (Fransuz priča samo francuski, dok mu kolega prevodi, pa je sve manje Allo, allo komičnih situacija). Wecei na startu su čisti, uredni, s dovoljno papira (neki možda misle da ovo nije bitna domena, ali ja se s takvima ne slažem) i s dezifencijskom tekućinom (probao sam i muški i ženski, oba su super, samo je u muškom količina govana malo veća). Pomagači na startu su predivni, jednostavno predivni. U svakom trenutku, koliko tuplast pilot bio, popravljaju krilo (danas je vjetar bio s boka i 3 puta sam ponavljao start - rijetko mi se to događa, ali danas sam bio nemoćan, ali svaki put su mi raširili krilo sa smješkom i točno onako kako želim - valjda imaju iskustva s ozoneom). Live tracking uređaji i mene koji put živciraju kad pratim na interpletu dok se piloti znoje na nebu, ali vjerujem da je problem u slaboj procesorskoj snazi u kombinaciji sa softwareom ter malom interplet propusnošću, nego u samom sistemu. Stvar funkcionira izvrsno na terenu. Svi se uređaji pune kroz noć, podižemo ih u točno određeno vrijeme (nakon briefinga, ne prije), svi su spremi prema broju pilota. Predaja GPS uređaja je religijski doživljaj, kao na PWC-u. Dođeš, pozdraviš, uzmeš svoj kabel i (između dsetke razn9ih) prikopčaš i čekaš da ti Chris veli: " Antoni, you made a goal, three hours and 6 minutes.". U isto vrijeme gledaš na velikom LCD-u kako ti se downloada track. Poslije izađeš pred šank (to je slučajno tako) i pogledaš na drugom velikom displayu svoj i poredak ostalih u realnom vremenu.

Da kažem koju i o utrkama. Prvi task je bio odmah u glavu, na task boardu piše 193 km! Ma odi mi u milu majčicu, koji vam je kua? Malo poslije vidiš da su 2 cilindria 20 km. Ajde, nije tako daleko. Dan je bio presavšen. Baze visoko, u pravilnom rasporedu (ma nećete vjerovati, sad je 19:46 i još neki Skywalk slijeće, ovdje je to normalna pojava da netko leti u svako doba dana, po noći ne vidim, evo i nekog U-turna). Letili smo daleko i brzo (ja bez puno razmišljanja, samo deri). Moram priznati da sam prepisivao i da sam se držao grupe, jer sam prvi put ovdje. Jučer, na drugom tasku, sam zajebo gdje god sam mogao. Prvo, na startu imam dobru, ne najbolju poziciju, pa gazim s drugima. Čak pomislim (naivno) da sam u prvoj, vodećoj skupini. Yes right, ali kolikog dugo. Onda budem nisko u prvoj tranzicii. Onda na prvoj točki ne istermališem (gle, ima dizanja koliko ti srce želi, ali nije stvar da li ideš gore, već koliko brzo) brzo kao drugi. Onda krenem nisko. Onda dođem u probleme na slijedećom brdu. Nađem se nisko u vjetar uz greben, dok su drugi (uglavnom oni bolji) došli više i zakačili termal više od mene. Onda ja nema duge nego da termališem sve otpatke koje su ostavili ovi bolji dok su proletili iznad mene i uz put prdili. Onda zajebem sve što znam i instiktivno odem pod jednu bazu u vjetar na početki grebena i zakčim divlje dizanje, ali ko ga hebe, samo nek ide gore. Onda to istermališem do balčaka, ali gaggle je otperjao u svom smjeru. Onda si mislim ja, pod bazom, koji luzeri, idem ja direktnijom linijom prema T2. I gazim speed pod bazama i doazim pred T2 prije skupine od 50 pilota (tko kaže da su oni pametniji). Onda idem pod jednu bazu iza T2, ali to je ziherica i ja overavam (Serbian expression) T2 pre njih. Je, malo sutra. Dođem pod bazu iza sela (T2, duboko u dolini) i ganjam tu bazu koji kilometar suprotno od T3 i naravno uhvatim samo turbulenciju. Vodeći gaggle overava tačku i pere dalje, a ja ganjam ostatke termike od jučer. Ispenjem i ta govna. I opet sam pod bazama. Onda nabijem speed i ganjam tu hrpu mediokritetskih smradova koji nemaju svoje JA da pronađu svoj PUT! Dođem im nadomak. Onda odaberem jednu krivu rutu koja vodi u zavjetrinu jednog brda i guram me u kanal, gdje danas puše malo jače. Činilo se dobro, ali je ispalo loše. Ušao sam u dizanja 8+ uz 25 km/h vjetra. Pokušao sam to vrtiti, ali me razbilo, pa sam odustao. Onda sam se našao i curenju i u zavjetrini, pa pauzi. Onda sam sve odjebo i gledao svoja posla. Čekao sam pol vure da proradi neki mali greben i dočekao, mada mi se neopisivo pišalo (nikad nevolja ne dolazi sama). Izvrtio sam to, a srećković je došao ispod mene 200 m u pravi trenutak. Da je došao 2 minute ranije scurio bi. Nakon toga sam letio pod bazama do T3, na prijevoj, u vjetar, po pravoj alpskoj termici. Ma koga hebe, samo da to završim i ispišam se. Ali, bilo je još 20 km do cilja nakon T3. Srećom niz vjetar, ali sam opet upao (svjesno) pod prejebene baze (kongestusne) koje su me katapultirale na 2300 m, dok mi je mokraća kolala i venama, i žilama, i kapilarama i mozgom. Izglisirao sam kroz ta dizanja kao bez mozga i letio prema ESS na onom brdu s jebenim dizanjem, pred sletište s jebenim dizanjem, najkraćom linijom iza brda, u zavjetrini, s full speedom. Teško je protiv fizijoloških poteba. Okrenuo sam ESS ispod cilindra, znajući da će me termika unijeti u cilindar. I tako je bilo. Jebo sam sve živo i mrtvo toj dolini St. Andre koja ne da dolje. Čim sam sletio ispustio sam pola mokraćne tekućine, jer ostalo nije išlo.

Onda je neka ženska doslovno opala pored mene (valjda je vjetar promijenio smijer). Pitao sam je da li je OK? Opsovala je nešto na nekom jeziku, rekla da je ok, a ja sam se opet primio za mog veseljak i izbacio još jedan mlaz.