Obično postavim svoj video uradak i završim priču o letu toga dana, no danas mi oprostite što bih želio čuti mišljenja stručnih ljudi i pilota većeg iskustva no što je moje i samim time uništiti Vam idilu čitanja nepreglednih prepiski na temama Otvoreno državno prvenstvo Hrvatske 2015, pa osvrt komisije na post ovoga, pa replika onoga, prigovora na citate, nije ovako nego je onako, nije drek, nek se pas posro. Tužno je sve to... Tužno.
Kako i naslov kaže 15.04.2015. Kalnik. Dogovor je da ipak idemo na Kalnik iako bi moglo biti više vjetra, no šta je to za nas iskusne pilote koji pohodimo Kalničko gorje godinama. Ništa, trice.
11 Zagreb, Billa novozagrebačka pored ranžernog kolodvora, 12 Kalnička kljet, jer Bela više ne prima goste. 13 zakopčan, spreman za let. Nabrijan do visuljaka. Idem na 1700, pa dalje.
Start sa dosta čeonog vjetra i dosta boka, ispaljivanje uljevo tako da sam izgubio ravnotežu u okretu. Iako nisam omastio patos na snimci izgleda puno gore, pa pračka u nebo.
Interesantno je pogledati na videu vario na mojoj nozi kako divlja. Čas dizanje, pa sekundu kasnije nispon. Krilo je, fala Bogu i Skywalku, a možda i malo meni, bilo uvijek iznad mene, no divljalo je konstantno, šuškalo, prijetilo kakvim nepodopštinama. Par puta sam curio poput kante nakon lovačke fešte, par puta dizao. Nekoliko puta odlučio pobjeći na sigurne ruke majčice zemlje, pa se opet vraćao u veš-mašinu uvjeravajući sam sebe da to nije tako strašno i dalje se nadajući onih 1700 sa početka teksta.
I nije, nije bilo tako strašno, danas, kada sam x puta prevrtio snimku, prevrtio pohranjene zapise sive mase, no jučer mi je trebao apaurin nakon leta. O da, one burbon , one scotch, one beer, ne nužno tim redom i ne nužno u pomenutim količinama. Klijet kalnička nije baš mjesto na kojemu se može nešto zahtjevati, pa sam riješio problem konzumirajući zadnji dio narudžbe u većim količinama opravdavajući se kako činim uslugu pivovari kojoj je promet u laganom padu zadnjih godina.
Moje ruke. Meni interesantno. Nesvjesna radnja kojom stalno opipavam zategnutost komandi i doziram silu po mojoj procjeni optimalnu za situaciju u kojoj se trenutno nalazim. Na videu se čini da je to dosta grčevito, dosta impulzivno, no ja sam valjda samo želio osjetiti komande, upravljati krilom, a ne da ono upravlja samnom.
Vjetra je bilo dosta,termika je uz vjetar zanosila moje krilo i pod 90 stupnjeva u odnosu na smjer leta, penjao sam na rikverc, ispadao iz stupova na sve strane, pa i one zadnje, gdje me je čekao nispon koji su bili jednako neugodni kao i nagla dizanja. Speed nisam dirao tokom cijelog leta jer su uvjeti bili toliko rastrgani da bi mi možda koristio prve dvije sekunde, a onda se doveo u slanje.
Sve u svemu, nije bilo kritičnih situacija, barem ih ja nisam osijetio osim možda start. Možda je nekome sa zemlje izgledalo drugačije, no ja sam se osjećao jednako sigurnim kao kada u špici trebaš otići sa istočnog dijela Zagreba na zapadni.
Startao sam prvi i junački se borio sljedečih 45 minuta. Sletio u 13.45 u čisti zapad gotovo vertikalnim propadanjem pored SP Zokija Ristovskog, pozdravio ga i na jedvite jade spakirao krilo koje je lepršalo na vjetrušini kako mu je bilo volja.
Ostalo znate... One burbon, one scotch, one beer, beer, beer, beer...

http://xcglobe.com/olc/index.php/catalo ... 618151&map

CIM TI LETIS PREKRIZENIH nogu to je ok, probaj ono odmaralo za noge ono bi ti trebalo dati 30 % siudurnosti

A što fali izvještaju?
Malo muškog letenja u proljeće!

Ja bih spomenuo da znam u sličnim uvjetima povući prvu štengu od speeda (koja mi je negdje na svega 20-ak %) jer mi je krilo nekako tvrđe i bolje prolazi kroz zao zrak, manje se odbija od balona. Naravno, tlak povećavam i komandama tamo gdje mi ga više treba.
No, neznam da li i drugi tako rade.

Pozdrav Mići,

moje skromno mišljenje:

Sam si jako dobro opisao let i samim time što si analizirao dao si neke odgovore. Uz dosta vjetra koji nije pravog smjera
(po prognozi je bilo dosta tog zapada) uvjek uz greben možeš očekivati takve uvjete. Stupovi (ako su dovoljno jaki da su se formirali) su jako zakošeni pa je lako iz njih ispadati (ili im se naći u dupetu pa biti u jakoj curioni) a ako nisu formirani već su još u fazi baloni nagla dizanja i spuštanja su još češća. Po brzini ti se vidi da je bilo dosta vjetra i uglavnom zapadnog smjera.

E sad, šta je pametno?

Ako si odlučio po takvim uvjetima u zrak pripaziti na startu i odstartati u trenutku kad je relativno dobar smjer. Odmaknuti se od grebena, grbe ili bilo čega što remeti tok vjetra. Izvrtiti stup i pustiti se niz vjetar ili letjeti više po vani.

Po tvojoj snimci ja bi rekao da si ti sve to dosta dobro odhendlao (makar ti je bilo neugodno u zraku). Možda malo kontroliraniji start ali ovo je čisti prikaz kad ti uvjeti diktiraju letenje a i dojam zdrmanosti ovisi o tome koliko si uleten.

Na Japu su bili slični uvjeti. Problem Japa je još i taj što se zapad preko zapadne livade pretvori u leđni vjetar. Sve one grbe zapadno od starta ne pomažu i rade R'N'R uvjete. Piloti koji su letili su nakon malo zdrmanog izlaska izašli van, ispred grbe, nabrali se i pustili niz vjetar pa smjer Plješe i dalje.

Neki su otišli na srk i nisu letjeli taj dan.


lp

badel

p.s. Odlična mjuza u uratku. Uklapa se i nama koji smo otišli na srk.....

letjelo se i na omanovcu, Snaga , Roka i ja, i bilo je slično, termika zakošena i dosta uska, nemirno i klimavo proljetno veselje, još meni na 50 m pred sletanje klof, sišao sam kao KOJOTOVSKI onako zadrzavao nogu da se ne trese rukom