Interesira me kakva je praksa obuke početnika u drugim klubovima. Konkretno dinamika obuke.
U mojem slučaju početni tečaj sam započeo lani 23.08. praktičnim učenjem prednjeg starta na Grobničkom polju te nastavka polijetanja prednjim startom na Liču, na malim visinama. Nakon prednjeg starta krenuli na leđni start i polijetanje leđnim startom. Nakon toga uslijedilo je letenje na malo veći visinama 15-20 m, također na Liču da bi se završilo letenjem sa srednjeg brda na Liču (150 m). Sa toga brda odletio sam dva puta. Jučer smo nastavili sa naprednim tečajem, pokušali smo prvi tandem let za obuku upravljanja krilom u zraku, osjećaja termike i ostaloga. No, nisam izdržao ni 15-tak min. već mi se pojavila mučnina i sigurno bih i povraćao da smo nastavili. Instruktor je odlučio da se spustimo - na čemu sam mu bio zahvalan.
Napomenuo bih inače da sam imao jaku želju i uzbuđenje za to konačno prvo visinsko letenje u tendemu.
Kasnije, kako sam i sam bio pozvan na proslavu godišnjice PJK Zagreb razgovarao sam sa više početnika o dinamici obuke i mojem dosadašnjem iskustvu. No, kako ga imam koliko ga imam pitali su me - zašto sam tako malo letio, zašto već nismo letjeli na većim visinama?
Da li je, dakle, i u drugim klubovima takva dinamika obuke ili je normalno da gotovo izgorim od želje a ni ne vinem se pravo u nebo? Moje je mišljenje da takva praksa nije dobra jer ne ostavlja dobar osjećaj polazniku. Tj. proizvodi osjećaj zbunjenosti, pitanja, čežnje, stagniranja..., čak i kada ne razgovaraš sa kolegama iz drugih klubova/sredina.
Unaprijed hvala na odgovorima!

Ak ti je v zraku zlo sumnjam da ti bu bile kakva dinamika pomogla

Dinamika obuke, barem u mojem slučaju ovisla je ( i još ovisi) o dva ključna faktora, a to je vrijeme.
Vremenska prognoza i moje slobodno vrijeme.

No meni nije jasno da si krenuo u školu letanja, a da to nisi prije isprobao. Ako ti je jučer bila na prvom visincu bojim se da bu ti uvijek muka. Probaj ti još koji let u tandemu, pa ako osijetiš da ti je opet , stari moj, zamoli pilota da te spusti bez puno mućkanja, pozdravi instruktora, plati mi ak si kaj dužan, i druži se sa pilotima ali samo kada su na zemlji jer ovo nije sport za tebe.

Mislim da nebismo trebali biti nepravedni prema Radovanu. Mučnina kao takva može biti urokovana s više faktora. POlazeći od sebe, ja naprimjer imam mučninu kao po pravilu ako se vozim na zadnjem sjedalu auta... koliko god vozač bio dobar. Buseve organski ne podnosim dulje od 50-ak kilometara, a u avionu mi nije nikad bilo muka, što objašnjavam svojom ljubavlju prema svemu što leti. U letačkom smislu u par navrata, nakon vrlo turbulentnog letenja, pogotovo na tekmama kad daješ i zadnji atom iz sebe sjećam se da sam u dva ili tri navrata imao osječaj da bi mi moglo biti muka, ali tek nakon slijetanja. No zadovoljstvo učinjenim vrlo je brzo potiskivalo sve negativne fizikalne osječaje... osim žeđi - ali za to medicinu svi znamo.
Sklon sam vjerovati da je Radovanu mučnina došla kao sklup više razloga. Npr. dugo očekivanje, uzbuđenje letenja, letio je u tandemu (netko drugi je imao kontrolu a ne on), pojeo je pokvareni škamp, večer prije je bila malo nabrijanija no inače... dodati po želji
Čuo sam priče o pilotima, i to od njih samih, koji su i imali terminalni stadij mučnine u zraku i nastavljali letjeti i nakon što bi se "olakšali"... to ih ne čini ništa manje dobrim pilotima...
... I da! Radovanu nitko nije odgovrio na pitanje. Vjerujem da će netko od instruktora kojima je to pitanje bilo upućeno dati osvrt na to pitanje. Načelno, kako Mići veli, dinamika obuke je vrlo usko vezana uz tempiranje, dakle vremenske prilike i slobodno vrijeme polaznika. Zašto je to tako, ima ovdije stručnijih od mene da to objasne...

Kao što su Mići i RED BARON rekli dinamika u praktičnom dijelu obuke jako ovisi o nekoliko faktora :
1. slobodno vrijeme učenika
2. slobodno vrijeme nastavnika
i
3. i najbitniji faktor vremenska prognoza
ako se sva tri faktora ili uvjeta poklope obuka teće relativno brzo, ali ne bi trebalo biti duže od 2 godine do stjecanja uvjeta za izlazak na ispit za pilota parajedrilice.

BTW obuka pilota parajedrilica se ne obavlja u klubovima već u Obučnim centrima za pilote parajedrilica

znam barem još troje-četvero dugogodišnjih letača kojima je jučer na Triblju bilo muka
generalno mislim da te to ne treba previše brinuti jer ako imaš želju/volju za nastavit, vremenom ćeš se i s time sve lakše nositi ili ćeš birati mirnije uvjete u kojima ćeš letit i uživat.

Ja sam prvu godinu termičnog letenja pio tablete za vožnju, prvo jednu pa pola pa mi više nije trebalo... Istina je da sam te godine dosta letio na Triblju, nema boljeg terena za to, puno malih jakih dizanja i nikad odmora - iznad Triblja nigdje nema mirnog zraka...
Ko što Marin veli, nemoj se time zamarati.

Slična priča je i moja... prvih godina mi je limit bio 1h i tada bi mi bilo zlo... Onda sam malo vagao što da radim i iako nikada nisam htio pit tablete počeo sam sa Draminama, na početku cijelu a kasnije po pola i mogao sam bit u zraku do kad sam htio. Na sreću nisam imao drugih posljedica (npr. da mi se sođpava ili tome slično) i nakon godinu dvije više nemam problema sa mučninom. Sada letim čist....

Ne znam zašto ali ne zabrinjava me ta mučnina. Osobito što sam sinoć imao prilike razgovarati sa ljudima koji su također imali problema kada bi letjeli u tandemu dok sada, kada lete sami, nemaju takvih problema.
No, nije akcenat ove teme na mučnini već na tijeku obuke i mojem nezadovoljstvu njime. Ovdje sam iznesao svoj dojam nakon dosadašnje obuke. Sinoćnji razgovori su mi dali "krila" da iznesem svoje dojmove. Ti dojmovi su postojali i prije tih razgovora.
Dakle, razumijem nužnost odgovarajućih vremenskih uvjeta ali se i pitam, nisu li samo za mene ti uvjeti bili nepovoljni do sada? Jer, razgovarajući sa drugim kolegama iz drugih klubova i sredina primjetio sam da kod njih valjda pušu neki drugi vjetrovi.
I, da se razumijemo, ovo nije kritika instruktoru, jer tko sam ja, s obzirom na svoje neiskustvo, da procjenjujem da li moj instruktor radi dobro ili ne. Ovo je samo pokušaj traganja za istinom i znanjem o vještini koja me interesira. I ništa više. Ako je cijena za to pogledati se u oči sa instruktorom i reći - Oprostite ali ja ne želim više nastaviti kod Vas već želim pokušati u drugoj školi - ja ću je platiti. Želim samo znati da li ja imam pretjerana očekivanja, a ne želim biti licemjeran.
Da li je to pošteno?

Jesi razgovarao o ovome sa svojim instruktorom?

Htjela bih se nadovezati na problem mučnine u letu. Taj problem me muči otkad sam počela letjeti u termici, iako nije uvijek isto. Bilo je dana kad bi mi postalo zlo nakon 20ak min, a ima dana kad bez problema mogu letjeti satima. Naravno da to ovisi o uvjetima u zraku i o tome koliko ispadam/upadam u termiku i pokušavam li vrtjeti uske stupove (to uglavnom ne mogu). Ali, s vremenom sam skužila što mi pomaže: nikako letjeti na prazan želudac, niti se prežderavati; čovjek ne smije letjeti mamuran ni umoran, dobro je biti što više opušten, ne grčiti trbušne mišiće, ne gledati previše u zemlju i, naravno, letjeti što češće. Osim toga, neki piloti kažu da pomaže đumbir, bilo u obliku tableta, bilo kao piće, no to nisam isprobavala. Na kraju krajeva, dramina uvijek pomogne, ali tu je sad pitanje usporenijih reakcija, itd. Ja ih kod sebe nisam primijetila.
Uglavnom, Radovane, neka te mučnina koju si osjetio u vožnji u tandemu ne obeshrabri, čak ni ako ti bude zlo kad budeš sam letio u jačim uvjetima. Ako ipak osjećaš da ti postaje mučno, pravac sletište, s vremenom ćeš sam vidjeti koliko možeš podnijeti i lagano pomicati vlastite granice. Ja bih zbog letenja pretrpjela i mnogo više.

Znaš što bi ti psihijatar na to rekao? "A što TI misliš? Je li to pošteno?"
Poanta je da postavljaš retorička pitanja. Ti si već prilično uvjeren da ti obuka ide presporo no nisi spomenuo očiglednu stvar (Josipovo pitanje) - jesi li se požalio instruktoru da ti je presporo? Jesi li ga ti zivkao kad ćemo opet, kad ćemo opet, ili si čekao da se on javi? Pričam napamet, ali možda je on (tko god taj misteriozni instruktor bio) shvatio da ti tempo paše?
Ako se jesi žalio i ako si ti mogao puno češće onda da, to jest bilo presporo (makar opet ne znam koliko ste puta bili - možda ti je jednostavno išlo polako).

Ne, još nisam ali namjeravam, naravno. Prekjučer sam tek čuo priče drugih početnika.


Psihijatar? A gdje ti psihijatra umješa.
Ovo je pitanje čisto ljudski, zdravo promišljeno. Ili ti misliš da nije?
Poanta je da ja imam želju za učenjem i da sam se do sada odazvao svakom pozivu na vježbu. A i sam sam pitao kada ćemo početi - da. Zar je tako teško napisati da, to je ok proces, ili ne, to nije ok proces?

Na dinamiku obuke osim vrijeme i vremena zna utjecati i PG obućni centar iliti instruktor (znam neke koji svoje poletarce već desetljeće drže u fazi početnika i hrane im strahove)
ali najviše ovise o pojedincu polazniku i svatko tko je ozbiljno zagrizo je brzo išao naprijed i puno letio a ovi drugi koji su se skrivali iza x objektivnih i x subjektivnih barijera da ne lete. Apropo ovi prvi su puno letjeli i gotovo svi sletjeli na neko drvo sa kojega su sišli i ponovo otišli na start dok su ovi drugi razmišljali o događaju koji se dogodio ovom prvom
npr naš MarkoH je ozbiljno zagrizo i u prvoj godini bavljenja letenjem napravio 150 sati leta a njegov kolega sa tečaja nakon 7 godina ukupno nema toliku satnicu i što sad zaključiti?!?

Radovan je aktivan na forumu, pun nadobudnih pitanja ali očito kad treba na letenje pojavi mu se x razloga da neide. Čini mi se da malo previše razmišlja a premalo poduzima. moraš to riješit sam sa sobom a onda sa okolinom i svojim instruktorom koji ti btw nemože dati pg satnicu nego je sam moraš napraviti a tempo češ ti nametnuti prema svojim željama i napredku.
Neznam tko ti je instruktor ali to kaj te je netko na pivi napunto da bi kod njega išao brže napred, to ti je tipično hrvatstvo i to si možeš objesit o uvo.
Sori tako to meni izgleda - pitao si a ja rekao što mislim pa nemoj zamjerit.

lp
Goran

Koja su to moja dadobudna pitanja? Da čujem. Nemoj okolišati. I, koji su to moji X razlozi da ne idem a uvijek sam išao kada me se zvalo? Da čujem. Ako ne znaš činjenice nemoj nagađati već pitaj i lijepo će ti se objasniti ako ti je stalo do razjašnjenja. Lijepo si počeo prvi dio poruke i tu si trebao stati. Ne zato što je drugi dio protivan mojem interesu već zato što procjenjuješ bez temelja, ili procjenjuješ vrijeđajući kako su mi pitanja nadobudna.
A instruktor mi je Damir Biondić.
Što se tiče "puntanja" na pivi. Nitko me nije napuntao niti sam ja netko koga se može napuntati na bilo što. Ja sam samo dobio priliku razgovarati sa drugim kolegama početnicima i letačima i nakon toga se javio i ovdje. Ja nemam problema reći što mislim, ni instruktoru ni ovdje ali, do sada, pošto nisam imao priliku sa nikim razgovarati (a zašto se nismo više družili sa drugim letačima???), kroz te sam razgovore doživio potvrdu mojega i ranije stečenog dojma da obuka ne ide kako bi trebala.
Kažu da su u početnom tečaju imali teorestki dio, predavanja, mi ih nismo imali. Od 8. mj. lani ja sam do sada samostalno poletio samo dva puta sa visine od 150 m. Želim znati, ako sam mogao i trebao više, zašto nisam. OK?

Isprika Radovanu za neshvaćanje mučnine, meni je muka samo kada posaugam previše iz bačve i ako još ktome i mješam, Uh, ali evo sada kako se tema razvila vidim da je i drugim pilotima bilo ili je još uvijek je muka.

Ja sam počeo sa obukom prošle godine u veljači, do sada odradio preko 30-40 letova sa malih visina, sate i sate navlačenja krila po ravnici, a koncem prošle godine počeo sam sa visincima. do sada malo preko 10 letova. Da li je to sporo ili brzo presudi sam ( ja sam zadovoljan svojom dinamikom), ali kako sam ti i napisao u gornjem postu, na dinamiku utječe vrijeme. Tvoje, instruktorovo i "Sijerkovićevo". Ako se sve to posloži, dan je za letenje, ako ti fali instruktor, možeš bar groundhendlati, a u određenoj fazi tvoga znanja i određenog broja letova, ako ti je instruktor spriječen, traži ga te taj dan babysita neki drugi instruktor koji je taj dan na terenu. Rado će ti pomoći. Ako je moj instruktor spriječen, a ostala dva faktora prisutna dogovorim se sa svojim instruktorom da me poveže sa instruktorima koji su toga dana na terenu. Meni pomažu, od Badela, Sonje Ivice i na tome im velika, velika hvala.
Ostani nabrijan i vidi kako ti možeš doprinjeti boljoj dinamici svoje obuke. Nisu samo drugi krivi zato kaj ti ne letiš. Sjediti i čekati ne vodi do letenja. S druge strane postoji i izraz "polako ali sigurno". Neki se skrivaju iza toga izraza, no neki ga shaćaju ozbiljno, pa recimo ponavljanjem u nedogled dolaze do savršenstva.

Malo sam krivo stisnuo palac gore, ali nema vze. Htio sam samo odgovoriti.
Ovako, DB je klasa hrfvatskog PG-a. On kao instruktor obučio je mnoge danas vrhunske pilote. Sprega Instruktor-Polaznik funkcionira na bliskoj komunikaciji. Nebi ja kod mog Tonija Buljana odradio 60 visinaca u prvoj godini, letio sa Kalnika, Triblja, Plešivice, Japa, RGS, RGJ, Alana... da nije bilo svako malo: "Toni, a di ćemo danas, sutra...?"
Radovane, instruktori su samo ljudi. Rijetki od njih (kod nas mislim da niti jedan - osim možda Hrge) ne žive od paraglidinga, već imaju svoj posao kojim se bave u redovno radno vrijeme. No niti jedan, naglašavam NITI JEDAN, neće gušiti tvoju volju za napretkom. Ali moraš ju pokazati. Zaboravi "neću čovjeku smetati" fazon. Ako mu ne "smetaš" on će misliti da ti nije toliko stalo, pa će te nakon tjedan-dva ili mjesec-dva, ne zaboraviti, nego smetnuti s uma. Toni je znao masu puta samo mene odvesti na letenje. SAMO MENE! Nije čekao da se skupi još 5-6 da bi mu se isplatilo. Klinac bi on to činio da sam čekao da se on mene sjeti. No nakon 5-6 takvih odlazaka, poslije me više nikad nije zaboravio bar SMS-om obavijestiti: "danas idemo tu-i-tu"
Naravno, ako i naklon tvog angažmana i dalje imaš osjećaj da si zapostavljen onda je tvoje legitimno pravo da mijenjaš instruktora i/ili obučni centar.

Damire Biondiću, neka ti je Bog na pomoći!

Počeo sa obukom u veljači 2011.
Do sada imam cca. 50tak letova na manjim visinama (Kupljenovo) i 20tak visinskih (većina na Japetiću).

Naravno? Sorry, ali meni je naravno da svoj problem prvo probaš riješit tamo gdje mu je korijen, a ne u javnosti. Instruktor ti se ne javlja na telefon?
Prekjučer si tek čuo priče? Ali si sumnjao i prije? Pa mogao si bilo koga na forumu priupitati odavno privatnom porukom - nisi morao čekati da se sastanaš uživo s pilotima. I još uvijek nisi ponudio nikakve brojke - koliko puta ste zaista bili na terenu? Koliko puta si ga zvao da idete, a on je rekao da ne može?



Znaš kako amerikanci (bar u filmovima) koriste psihijatre? Kad im se ne da razmišljati i suočiti s problemima onda plate psihijatru da ih na to natjera. Nema tu ničeg uvredljivog. Retorička pitanja me podsjete na takve kauč-razgovore...
Gle, ti si možda zbilja nepravedno zakinut od strane svog instruktora, no to se jednostavno ne može definitivno zaključiti iz informacija koje si dosad dao. Zato ti nitko niti ne može odmah reći je li to ok proces ili to nije ok proces. A pospješivanje svog argumenta riječima: pošteno, ljudski, zdravo, promišljeno... eh...


Nego, koja je procedura ovih dana? Jel čovjek plaća za tečaj fiksnu cijenu ili? Mislim, koji bi uopće bio instruktorski motiv da nekog zavlači?