Neki dan sam naišao na zanimljiv članak pa sam pomislio da bi možda bilo korisno i prevesti ga. Kako nemam puno vremena, a i nisam neki prevodilac, iskoristio sam Google Translate i nabrzinu popravio gluposti u prijevodu (zapanjujuće puno toga nisam morao dirati). Zbog toga svakom tko je doma s engleskim preporučam čitanje originala na:
http://www.circlinghawk.com/RiskManagement.html
a nadam se da će ovaj brzinski prijevod ostalima biti od jednake koristi.

Upravljanje rizikom

Upravljanje rizikom je, po mom mišljenju, jedna od najvažnijih tema u osnovama škole paraglidinga. Važno je razgovarati o tome kako bi se stvorili sigurni piloti i kako bi se unaprijedila razina opće sigurnosti u sportu. Također je to vjerojatno najteža tema jer uključuje borbu s nekim ljudskim tendencijama, prihvaćanje naših granica, misliti svojom glavom umjesto slijediti grupu ili pokušavati privući pozornost i divljenje drugih pilota i gledatelja. Sve je u stavu.

Postoje pravila, a izazov je slijediti ih na takav način da čak i ako ste donijeli odluku koja se ispostavi kao pogrešna, još uvijek ostanete dovoljno sigurni. Kada letimo moramo poduzeti mjere opreza kako bi rizici bili "niski koliko je razumno praktično." To je uvijek pitanje ravnoteže između rizika i koristi. Na slici ispod je pojednostavljeno predstavljanje kako se donose odluke koje uključuju rizik općenito, ne samo u paraglidingu.



Jedan od razloga zašto je za nas teško slijediti pravila je zbog vrste ljudi koji su uključeni u sport. Prikupio sam neka mišljenja na webu koja dolaze od ljudi iz cijelog svijeta na odgovor na pitanje: "Zašto ljudi vole rizike?" Najčešći odgovori odnosili su se na ljude koji se mogu činiti: ovisnici, ekstremisti, smioni, skloni uživanju, novim emocijama, ljubavi prema slobodi, ignoriranju zakona nekonzervativni... Bez ulaženja u detalje, vjerojatno je 'sigurno' (!) reći da su paragliding piloti generalno nezavisni, sebični na neki način, vole izazove kao i podijeliti svoje uživanje u njima.

Marvin Zuckerman, profesor kliničke psihologije na University of Delaware opisuje avanturiste kao ljude koji žude za novim intenzivnim iskustvima i spremni su preuzeti bilo kakav rizik (fizički, socijalni, pravni ili financijski) da zadovolje svoje nagone.

Definicija rizika
(iz članka: Sport Parachutist’s safety journal, V2, # 2, 1989)

Rizikom se mjeri količina. To je proizvod vjerojatnosti da se nešto loše dogodi i težine posljedica kada se to dogodi. Drugim riječima:

"Koliko često" X "koliko loše"

Vjerojatnosti se mogu podijeliti u 5 kategorija:
1-često
2-vjerojatno
3-povremeno
4-malo vjerojatno
5-nevjerojatno

Ozbiljnost se mogu podijeliti u 4 kategorije:
1-katastrofalno
2-kritično
3-marginalno
4-zanemarivo

Na primjer, rizik povezan s zaklapanjem vrha krila je tijekom leta "čest i zanemariv". To je rizik koji je gotovo svaki pilot spreman prihvatiti. Rizik povezan s kravatom je više "malo vjerojatan i kritičan". Svim događajima u PG bi mogao biti dodijeljen neki rizik vrijednosti na temelju podataka prikupljenih tijekom mnogo godina, na velikom skupu mjerenja i opažanja.

Problem je u tome što je teško predvidjeti rizik nesreće, jer ima previše uključenih parametara između uvjeta, pilota i opreme. Drugi problem je što jedan let ne može predvidjeti kakav će biti sljedeći. U statistici se to zove "nezavisni događaji". Možete baciti kovanicu 100 puta, nemate pojma što će se sljedeći put okrenuti. Možete imati 100 sjajnih letova za redom, ali ne možete predvidjeti kakav će biti 101. To je vjerojatno glavni problem: neki piloti će preuzeti neke rizike, bez posljedica tog dana, tako da pomisle da je u redu da i dalje svakodnevno preuzimaju isti rizik. Dok se ne dogodi nezgoda. Vrlo često mogu se čuti komentari poput: "Ovo je veliki pilot", što pretpostavlja sljedeće: "Pitam se što se dogodilo, to ne može biti greška pilota, to je loša sreća".

Procjena/Percepcija rizika
Procjena rizika bazirana je često na temelju subjektivne percepcije rizika. Zanimljiv članak objavljen je u Psihologija Danas (ožujak-travanj, 2002, Farrin Jacobs), autor je ustanovio da natjecatelji što više iskustva imaju, to je vjerojatnije da će ulaziti u velike rizike. Ali oni više ne smatraju svoje akcije rizičnima. Drugim riječima, što više utrka, to se više njihova percepcija rizika mijenja. To je, naravno, vezano uz njihovu razinu samopouzdanja. Ali, to dovodi i do nesreća u paraglidingu.

U redu, sada neka zamislimo savršenog pilota, koji leti na savršenom mjestu (veliki start, veliko sletište, bez prepreka), u savršenim uvjetima. To je netko tko ima kompletnu oprema i u formi je. Ona (to mora biti žena da bi bila tako savršena!) je danas u dobrom raspoloženju, ego joj se ne miješa u donošenje odluka, vrijeme je super i u zraku već ima sretnih pilota koji izvještavaju o divnim uvjetima - dobra dizanja, bez turbulencija. Dakle, naš pilot polijeće i leti daleko od tla. Koji su rizici da će se dogoditi nesreća? Vjerojatno vrlo niski. Jako nepredvidiva turbulentna masa zraka koju će pilot susresti u blizini tla, ili kolizija s nekim tko joj leti iza leđa? Koliko često se to događa u stvarnosti? To je teško reći, ali vjerojatno ne vrlo često. No, ono što je sigurno, je da je većina prijavljenih nesreća u PG opisana kao greška pilota. Znajući to obično sam se znao osjećati bolje jer bih pomislio: "Ah, JA to ne bih napravio, ja ne." Ali nakon nagomilavanja vlastitih grešaka morao sam postati skromniji. Stvarnost je da svi griješimo, svo vrijeme. Tako da se to ne smije koristiti kao izgovor, jer je jedan od najjadnijih. "Oh, on je imao nesreću jer je napravio pogrešku":

Najveća pogreška je pomisliti da mi nećemo griješiti. Svi to radimo.

Ne postoji dobra klasifikacija rizika jer mislim da su svi povezani s našim ponašanjem. Daleko najvažnija činjenica je da se rizici od nesreća mogu smanjiti s pravim stavom. Glavna opasnost u PG-u je pilot.

Ovdje su stvari koje su važne za smanjenje rizika u Paraglidingu:

1) Osviještenost:

• Prepoznajte rizike, nemojte ih negirati.

• Budite svjesni svih vrsta nesreća koje se mogu dogoditi, poduzmite sve preventivne mjere da se ne dogode i još važnije, priznajte da svi griješimo i da zato trebamo slijediti neka sigurnosna pravila.

• Poslušajte savjete iskusnijih pilota, odaberite dobrog mentora. Šanse su da će vam se stil letenja podudarati.

• Procijenite vaše mentalno i fizičko zdravlje

• Znajte svoje granice, tj. svoj nivo: uvijek se zapitajte: "Koji sam ja tip pilota?"

• Razmislite o nizu svojih pogrešaka (zaboravili ste kacigu na polijetanju, sletjeli izvan sletišta, nespretno sletili ...) te ih uzmite kao upozorenje.

• Slušajte svoju intuiciju. Dobijte vlastiti uvid o letjelištu i uvjetima. Kada ste u nedoumici, ne letite. Mislim da su žene bolje u tome.

Sljedeći savjet dolazi od Chris Santacrocea:

• Budite svjesni svoje situacije, postoje neki ciklusi u vašem uživanju: imat ćete niz dobrih letova, a zatim neke loše letove. Ostanite svjesni gdje se nalazite u ovoj evoluciji.

• Pitanje je: što je potrebno da se dogodi nesreća? Što su preduvjeti? To zapravo nije tajna. Ne postoji puno nesreća zbog loše sreće. Ima upozorenja, često niz od 3 (loše slijetanje dan prije, nepričvršćen spid, niste provjerili jačinu vjetra ...).

• Njegujte svoje pristup, gradite ga da donosite odluke i razvijete način da se pripremite.

2) Praktični savjeti:

• Koristite pravu opremu i provjeravajte svoju opremu svo vrijeme.

• Znajte koje su preventivne akcije i planovi. Dobrobit od tečaja ekstrema je ovdje očita.

• Stalna edukacija može samo biti od koristi.

• Letite daleko od zemlje. Udaljenost od terena je ključni faktor.

• Uvijek znajte koja je vremenska prognoza.

Imajte na umu da takozvani "intermmediate sindrom" nije ekskluzivnost srednje iskusnih pilota! Na svim razinama, možemo misliti da smo bolji piloti nego što jesmo.

Zaključak

Znanja, sposobnosti i stav su ključni sastojci koji će sport učiniti sigurnijim. I radi se o vama kao pojedincu. Iako je ovo opasan sport, ako vježbaš svoje nove vještine i izbjegneš da te tvoj ego zaustavlja u donošenju racionalnih odluka, možeš uveliko smanjiti rizike.

Nice! Me like it!

(A pouka je iskoristiva i u ostalim segmentima života)

+1

LP,
T!

Neovisno o predhodnom textu...

Moje je misljenje da pravila upravljanja rizikom su pisali razni fobofobi...

Rizik je vrlo egzaktna stvar direktno vezana s inteligencijom onoga tko ga izaziva...
Covijek mora biti dovoljno inteligentan da odredi gdje mu je granica motorike i mentalne sposobnosti i toga se mora pridrzavati... Neki vele mudrost...
Eventualno s vremena na vrijeme pokustai prosiriti svoje vidike, sto je u nasem slucaju tecaji extrema...

Ako cemo kako..., vec samo žurenje na start je odredjena vrsta rizika koja se samo slucajno ne veze za nas nego recimo pijana budala jurila 200 u suprotnom smijeru...

A mass efekt je nesto sto nikada nitko nece moci pobjediti dok je god zelje za dokazivanjem, a to je opet direktno vezano s inteligencijom...

Ovo iznosim samo zato sto sam nebrojeno puta bio izlozen "savjetima" i "upozorenjima".

Jedina dva puta kada sam nahebao, srecom bez lomova i posljedica, su bila izazvana jednom slucajno (bio sam pre nisko iznad Grizana i na sljetanju me je balon skoro bacio na dalekovod tako da sam morao "Zokirati" padobran jedno tri metra iznad zemlje), a drugi put cisti idiotski mass efekt kada sam pogodio 30KV dalekovod i skicmo se ko budala...

Samo pamet u glavu i dupe uza zid...

LP!






LP!

Mislim da je bio 270 KV, ali nije bitno. Zabolilo te ipak uzemljenje, a ne visoki napon.

U načelu se slažem sa tvojim izlaganjem. Rizici su egzaktni i oni postoje i da ih se napisati na listu za svako pojedino djelovanje. To nije ništa što se samo od sebe pojavljuje ili nestaje. Jedina je kvaka u tome sa koliko se rizika možeš nositi prije nego ti živci popuste, pa rizik smanjiš ili se uzemljiš pa tek onda shvatiš. U globalu najveći rizik koji imaš kad poletiš jest da padneš. Točka. To je konstanta. Sve ostalo su manje bitni rizici.
Ono što nikako ne smijemo miješati, a što sam pronašao u tekstu koji je donio Žac, jest miješanje rizika sa vjerojatnošću nezgode. Primjerice, ako letiš daleko od zemlje rizik je manji da ćeš se uzemljiti. Mišljenja sam da to nije istina. Rizik od pada postoji bez obzira kakvu opremu letiš i koliko si iznad zemlje. Takav rizik možeš zanemariti ako si visoko i ako imaš dobru opremu, ali on i dalje postoji. Ono što se realno smanjuje jest vjerojatnost da ćeš guznuti dole jer postoji velika vjerojatnost da ćeš uspjeti riješiti problem prije nego ti trava začepi ispuh.
Koliko rizika možeš podnijeti? Ja mislim da je to jako velika brojka. Svakodnevno podnosim rizike od raka pluća, infarkta, ciroze jetre i sl, ali se nešto ne zabrinjavam jako. Zabrinem se samo onda kad neka budala izmjeri da ću sa svakih 100 gr svinjske masti koju namažem na kruh živjeti jedan dan manje. To je pak povezano sa vjerojatnošću. Namažem li puno masti vjerojatno ću kraće živjeti. (naravno, kad sam pokušao to približno izračunati ispalo je skoro da se nisam trebao ni roditi i tako je još jedan rizik prihvaćen ko dobrodušni tumor).
Dakle, ono što ne mogu beskonačno puno natovariti na leđa jest kopanje po masi stvari gje je velika vjerojatnost da najeb_š.
Rizik bismo mogli prevesti kao ugroženost, opasnost ili bojazan od nečega. Dakle, jako se bojim nečega jer je velika vjerojatnost da ću n_jebati. Treningom i obrazovanjem ubijem strah jer sad znam pobijediti opasnu situaciju i vjerojatnost da ću _ajebati je manja. Rizik, međutim, i dalje postoji. Možemo razgovarati o tome da li je on veći ili manji, ali mislim da je to posljedica jačeg ili slabijeg djelovanja vanjskih faktora. Npr. veći je rizik u jačem rotoru. Nikakve veze nema kakav si ti pilot jer je jednostavno rizik tamo za svakoga veći od onog u slabom rotoru. Rizik potpuno prestaje kad potpuno odustanemo od radnje (ostanemo doma). Tada imaš potrebu za stručnom pomoći i to se ne liječi lako.

LP,
RiskBox

Ne vidim na koji način se to ne smije miješati kad je kao polazište uzeta definicija:

"Koliko često" je sinonim za vjerojatnost pa je time vjerojatnost sastavni proporcionalni dio formule za rizik.

Iz

očito je da se ne slažeš s definicijom pojma.

Čija interpretacija pojma je objektivnija/subjektivnija nema smisla ulaziti, ali mislim da definicija iz članka jednako dobro služi svrsi. Svrha je shvatiti tj. stalno imati na umu da je rizik tu, kako za svakog drugog tako i za nas i da ga se čak može i dobro kvantificirati (ugrubo je opisano kako), ali da postoje načini da se rizik, pardon - vjerojatnost lošeg ishoda smanji na prihvatljivu mjeru u odnosu na naše potrebe za uživanjem u letenju.


Ne da se s ovim slažem nego je to jedna od najbitnijih stvari za shvatiti: razlike u vještinama dva pilota puno su manje od razlika u uvjetima na koje oni mogu naići ili ih odabrati.
A ključ članka je u ovom zadnjem: odabrati. Taj dio može se popraviti ispravnim stavom, a početak tog stava je shvatiti da se nesreće ne događaju nekim tamo pilotima koji su gluplji/nevještiji/neoprezniji/rizičniji od nas, dešavaju se pilotima koji su nam vrlo slični, dešavaju se nama, samo treba skupiti dovoljno letačkog staža pa se i na svojoj koži uvjeriti. I meni se u početku, kad bi čuo za neku nesreću, u glavi vrtilo: "Ja TO ne bih napravio, nemam se čega bojati..."
Ovaj članak me bio podsjetio na to...

Zapravo je polazna definicija manjkava utoliko sto ne ukljucuje faktor vremena, dakle trebala bi biti
rizik = ozbiljnost posljedice x frekvencija dogadjaja x vremenska izlozenost riziku

FYI:

Broj smrtnih slucajeva na milijardu ljudi za jedan sat aktivnosti
– – Ovaj post < 1
– – Cijepljenje: 1.3
– – Život u kraju sa zmijama: 3.8
– – Rail or bus travel in USA: 10.0
– – Voznja u autobusu ili željeznicom (V.Britanija): 50
– – Udar munje: 200
– – Amaterski boks: 450
– – Penjanje stepenicama: 550
– – Rad u rudniku ugljena: 910
– – Lov: 950
– – Automobilski prijevoz: 1200
– – Zračni prijevoz: 1450
– – Plivanje: 3650
– – Vožnja motora: 6280
– – Kanjoning: 10000
– – Motociklističke utrke: 35000
– – Alpinizam: 40000
– – Profesionalni boks: 70000
Jedan od milijun sansa za smrt od:
– – Vožnja 75 km
– – Let 400 km
– – 1.5 minuta alpinizma
– – 6 minuta kanjoninga
– – 20 minuta biti čovjek od 60 godina
– – 1- 2 tjedna tipičnog rada u tvornici

izvor: The Ontario Journal Of Outdoor Education

p,
D.

Evo još malo usporedbe rizika:
objavljenog na: http://www.nidokidos.org/lets-get-real-t37642.html

# death by assault in your lifetime : 331/1
# death by falling : 250/1
# death by firearm : 325/1
# death by poison : 1,400/1
# death in a car crash : 5,000/1
# death by choking on food or something else : 5,000/1
# death by drowning : 9,000/1
# death by murder : 20,000/1
# death by lightning : 71,000/1
# death by dog attack : 137,000/1
# death in the bathtub : 807,000/1
# death by a flood : 713,000/1
# death by falling out of bed : 2,000,000/1
# being killed in a terrorist WMD attack : 6,000,000/1

Vjerojatnost je ovdje naslonjena na statistiku. I to nam se vjerojatno (zašto ne kažemo sigurno?) može dogoditi ako budemo prakticirali neke od ovih radnji. Ali da li će nam se dogoditi nakon 6 minuta canyoninga (vjerojatno početnik, prvi put se sreće sa ovim, a pitanje tko mu je vodič) ili nakon 5 godina kanjonjarenja (iskusnjara, prošao sve hrvatske rijeke i neke slovenske)? To je pitanje povezano kako pristupamo radnji. Ako smo uložili dovoljno vremena u edukaciju, obuke, trening, sakupili iskustvo na siguran način i svjesni smo svojih psiho-motoričkih granica sumnjam da će nam se dogoditi teža nesreća ili smrtni ishod. Dakle, sami određujemo razinu sigurnosti i rizik koji iz toga proizlazi.

Slično je i u letenju, ako (pod pretpostavkom da smo izučeni i položeni pilot) letimo krilo kategorije LTF 1-2 i spuštamo se sa registriranih letjelišta kasno popodne/predvečer, mala je mogućnost da nam se nešto dogodi (dobro, možemo biti glupi i ne provjetiti 5 kontrolnih točaka, pa se ne svezati). Ali ako poletimo na Triblju u 13h ljeti po najžešćoj termici, pa još k tome imamo buricu po visini, a letimo LTF 2-3 EN D krilo i to nam je tek 3. let na njemu i 1. let na Triblju, znatno povećavamo rizik. Ukoliko smo prirodno nadareni i izvrsne motorike moguće da ćemo iz ovakve situacije izvući živu glavu. Ali lako možemo završiti i na oštrim tribaljskim stijenama (svaka sličnost s pravim događajima i osobama je namjerna).

SVATKO SAM SEBI BIRA RAZINU SIGURNOSTI KOJOM ĆE LETITI ILI RADITI NEŠTO DRUGO.

Međutim ima i faktor povođenja, natjecanja, dokazivanja i uspoređivanja. Jače je izražen kod mladića (u velikoj većini prisutan kod muškog spola) u dobi od 15-25 godina, ali može biti vrlo izražen i u poznijim godinama. Slabi vremenom, ali nikad ne isčezava posve. Tad se rizici umanjuju ili zanemaruju, a u kombinaciji sa alkoholom mogu biti vrlo veliki. Recimo da FENIS spada u ovaj faktor.