Covjece ovo zvuci ko da je poginula...

Ocevid je (kolko ja znam) trajao puno krace, a Martina je prosla bez ozbilnih posljedica...

Nemoj mi reć da si shvatio ozbiljno ...

Ajd pročitaj još jednom ali v r r r l o o o p o o o l a a a k o...

Mozda moj komentar nece biti primjeren za ljude koji idu na piku ali moram.

Precizno sletanje je disciplina izvedena iz skydiving-a, gdje u posljednje vrijeme izumire. Znaci padobranci su poceli da
batale precizno sletanje (osim u jos par drzava kojima to izgleda zanimljivo). Sad rade canopy, proximity, wingsuit flying, speed approaching itd.

E i mosh misliti paraglajderisti se poceli baviti preciznim

Precizno je opasna disciplina za paraglajding. Sto? Pa nije to padobran od 250 feet-a da ima konstantno propadanje i da ne moze da pokupi termiku pa da mozes lagano snjim da gadjas krug.

Ako ljudi hoce vec da se bave pikom onda nek uvedu neke standarde ko moze da se takmici. Glupo je da ,,brucosu,, pustis da gadja taj nesretni krug.

Moje licno misljenje je da je praglajding slijedece: uzmes izvrtis stub do baze i nizvjetar ili uvjetar u prelet ili acro...

Naravno ovaj moj post ce naici na negodovanje mnogih sto vole precizno ali morao sam..

pozz

Precizno sletanje je disciplina starija od skydiving-a.

Pardon, mislio sam disciplina iz padobransta....

U tome valjda i je fora, da ne može lagano...trening, procjena, vještina...da je lagano, čemu natjecanje?

Priznajem da nisam baš pretjerano upućen, ali oduvjek su mi padobranska precizna slijetanja bila malo čudna: padneš s neke nebulozne visine i daljine (u odnosu na veličinu cilja), i onda na kraju odlučuju nekakvi centimetri. Zato jer ako nisi totalno fulao smjer, i ako te na slijetanju ne iznenadi nagli nalet vjetra, gotovo uvijek se pogađa palačinka (padobranci imaju puno veći raspon finese unutar svoje kontrole).

Precizno slijetanje za paraglidere mi pak nekako gubi smisao (defeats the purpose bi bio pravi izraz) jer se obično odvija u termičkim uvjetima gdje sreća onda igra veliku ulogu, a sama vještina se bar 50% svodi na pretvaranje parajedrilice u padobran - jako kočenje na granici stalla. Ne velim ja da je to lako, da to nije iznimna vještina, al' ona nekako u meni propušta izazivati divljenje...

Ono što respektiram je kad pilot u konačnom prilazu dolazi većom brzinom, a glide mu prirodno završava na zemlji blizu palačinke, bez naglih kočenja i ičega ektremnog. Jedna od mojih prvih pika bila je na Triblju, valjda još davne 2000. Jedan pilot van konkurencije, na kraju dana, mislim slovenac, s komp krilom u punoj trim brzini dolazi nisko nad zemljom prema piki, u ključnom trenutku malo ispruži nogu i dotakne palačinku i slijeće do kraja 10m dalje, izvan kruga! E reko, to je maher!

Kad bi uvjet za piku bio da se npr. mora sletjeti izvan kruga od 5m (mislim da bi 10 bilo previše), a da se računa gdje si prvi put nogom taknuo zemlju - e to bi bila disciplina u kojoj se mora pokazati prava vještina procjene i savršenost izvedbe, takvoj nuli (i bilo kojem dvoznamenkastom iznosu) bih se iskreno divio.

Ok, jasno mi je da se za tako nešto zahtijevaju idealni uvjeti - malo vjetra, minimalno termike - što predstvalja teret organizaciji i ispada nepraktično, često i neizvedivo. Zato u realnim uvjetima, s promjenjivim vjetrom i termikom - formula uspjeha koja najviše poništava nepredvidive uvjete na slijetanju je što vertikalniji prilaz. Opet velim, svaka čast onima koji to znaju raditi na siguran način no ja si ne mogu pomoći, a da duboko u sebi svako takvo vertikalno slijetanje doživljavam skoro kao cheating...

Lijepo molim da se nitko ne uvrijedi jer sve ovo napisano ne može se niti odnositi na bilo kojeg od naših najboljih pikaša - već dugo vremena niti ne sudjelujem niti puno ne posjećujem pike - ne znam tko slijeće više vertikalno (poput najboljih slovenaca koje sam zapamtio još od početaka mojeg letenja, a koji, uvijek isti, svojim padobranskim stilom dolaze pokupiti za njih već rezervirane nagrade), a tko više u 'swooping' stilu.
Jedino osjećam da bi sport preciznog slijetanja, bar za mene, bio bolji i zanimljiviji kad bi se nekako pravilima isključila ta, izrazito vertikalna slijetanja, a tereni i uvjeti omogućili da se izvede dovoljno serija.

To bi mislim bilo i izvedivo kad bi se pikaška natjecanja odvijala izvan glavne termičke sezone - proljeća i ranog ljeta. Mogu se složiti s Damjanovom ocjenom da su uvjeti u stvari bili 'blagi' i da bi onome kojemu su bili prejaki bilo bolje da se niti ne natječe - no isto tako mislim da pika (i jedino ona) može biti izvanredan način da se uključe manje iskusni letači, da osjete natjecanje, da budu dio ovog našeg cirkusa te da to učine na siguran način, bez velikog pritiska, straha, rizika. Uostalom, tako je to oduvijek bilo i tako još uvijek jest - mladi piloti to upravo tako doživljavaju. Zato i budu iznenađeni kad su uvjeti tokom pike termični, kad nema baš previše mjesta za prilaz, kad iznenađeni završe 20 i 30m ispred pike zbog naglog spuštanja, a na školskom brdu bi s tom visinom sigurno sletjeli bar u krug.

Ciljati s pikom proljeće meni je jednako nelogično kao stavljati XC prvenstva u jesen. Zašto 5-6 serija? Zašto usred dana? Popodneva su duga, pika se može radit do sumraka.


Ok, unaprijed ću se posuti pepelom po glavi: kritiziram nešto u čemu ne sudjelujem, čemu nisam blizu pa niti ne mogu poznavati svu problematiku - jasno mi je da kritika time automatski gubi na težini. Ali, svejedno bih volio znati: u čemu sve griješim u rezoniranju?


Pogledao sam malo što su ove stvari koje je tino spomenuo i zaista je zanimljivo, puno zanimljivije od pike: npr. canopy piloting:

Ok, to što rade već graniči s akrom, ali ako je istina to što tino veli - da padobranci napuštaju klasična precizna slijetanja - to onda ipak nešto govori o samoj disciplini i obliku u kojem je sada.

i onda se u tom svom preletu nađeš nisko iznad vinograda i jedino mjesto na koje možeš sletjeti je livadica od 20x20m pored vinograda uz šumu
i zato jer nemaš osjećaja ni iskustva za takve dimenzije sletišta završiš na šumi/kolcu

da, netko se možda previše "trudi" na piki i dovodi se u opasnu situaciju. neki znaju što rade, neki ne. i tko ne zna što radi, radi glupost na svoju štetu.
ali onaj tko zna što radi sigurno neće kasnije završiti na šumi/kolcu

pika je meni užas. tandrčeš se u onom kamionu x puta dnevno, poletiš i umjesto da ideš gore moraš dolje i muka ti je od sebe i toga.
ali po meni nema boljeg mjesta i vremena za istrenirati takvo sletanje. jedino zato tamo idem.

heheheh

Ima bolje mjesto gdje se mnogo brze napreduje za precizno sletanje. To je kad se nadjes u nekoj s...e situaciji pa ti ne ostaje nista drugo osim rupe od 10x10m
Onda je nabodes sigurno

U svemu bih se složio s Tinom i Žacom. Nemojte me pogrešno shvatiti, nemam ništa protiv te vrste vještine, dapače, stvarno mislim da je vještina, uostalom, da nije tako, pobjeđivali bi mnogi, ali uvijek pobijede isti favoriti, oni što su vježbali, imaju iskustva ... uostalom, kao na XC, mogu ja kupit krilo extraturboeinschpritzdiesel, al nikad neću pobijediti .... ima puuuuuuuno boljih. Međutim ... ali ... uvedite neke kategorije, i u XC-u se razmišlja o tome (serial,open), podijelite nekako to natjecanje na profiće i amatere, promijenite pravila, veličinu pike, izbor datuma i vremenskih uvjeta za održavanje, promijenite bilo što, samo da se ne događaju situacije koje su se događale na zadnjem DP. Ne vidim niti jedan suvisli razlog zašto se to mora održavati u početku termične sezone, ne vidim niti jedan razlog zašto to mora biti tako nabrijano ... pa ako nitko, ama baš nitko , pri punoj svijesti, ne slijep, ne gluh, ne nijem, ne vidi kako je to bilo opasno prošli weekend - samo zato što je to "natjecanje, državno! - moš mislit" , onda je to dodatni razlog da se upitate ima li to smisla. Na XC prvestvima, otkako ja sudjelujem - daklem već nekih ohoho godina, nije, unatoč golemoj tehnološkoj promjeni u konstrukciji krila, bilo većih nezgoda. Zašto - tamo ne idu ljudi bez iskustva. Prepustite tu hebenu piku profićima, pa nek natežu svoja krila do granice stall-a, baš me briga ... al nemojte tamo puštati Martinu i ostale Martine, da u besmislenoj želji da pogode neku palačinku, riskiraju vlastiti život. Istodobno, apeliram na klubove, ne šaljite tamo svoje "poletarce", jer, kako stvari stoje, mogao bi "čovjek obrva" zakucati uskoro i na vaša vrata... Čemu????? Prije puuuuuno godina, dok je jo moj Robi Petrunić radio kod mene, organizirana je neka pika u Lanišču (Istra) ... B.Iveša je slomio ruku .... pa onda, organizirali smo neku klupsku tekmu na Kalniku ... pitajte Renčija za rezultat ... hoću reći, takva se vrsta natjecanja shvaća olako , "ma nije problem sletit" ... svi na kraju sletimo , kako, to je već drugi par cipela ....

E puno negativnog razmišljanja oko preciznog slijetana.Gledano kao parajedriličar početnik letiš u svakojakim uvjetima i u njima i sliječeš,čemu sad srat o termici -malom prostoru-jačem vjetru,kat sve to morate savladati u prostom letenju i izvuči živu glavu.
Precizno slijetanje je disciplina gdje se ne leti kud te vjetar odnese nego gdje ti očeš da slijetiš.
Ja poštivam sve ostale discipline i ne odobravam neke bezvezne kritike za precizno slijetanje.
Ko misli drukčije može samnom da isproba svoje znanje i umječe u bilo kakvim uvjetima u preciznom slijetanju i bilo kakvom parajedrilicom.
U hrvata jedino precizno slijetanje ima svoje takmičenje u usponu,sve drugo polako je u nispono.
Volio bi da takmičari koji lete bilo koje discipline u parajedriličarstvu daju svoje sugestije a ne ljudi koji lete slobodno letenje kud me vjetar odnese.
Molim bez zamere to je isključivo moje gledište .
Lp Žiga-zagorac od rođenja.

Prvo, morao sam boldati jednu od ključnih misli tvoga posta, naj mi kaj zamerit. Sve ostalo mi se čini bez veze ... naj mi kaj zamerit ....

Jedini problem je što se precizno slijetanje kao natjecanje potcjenjuje. To i samo to dovodi do ovakvih situacija.

U onu rupu na RGS usred termičnog proljetnog dana kad se počnu okidat balončići na sve strane i ne znaš više ko pije a ko plaća je izazovno sletjeti bilo kako, a kamoli na neku palačinku.

Dobar primjer za to mi je 2. serija u kojoj sam ne samo fulao cijeli krug, već i cijelu livadu, a onda i još jednu livadu. Jednostavno me termika porazbacala okolo ko budalu i bio sam sretan što sam uopće sigurno sletio 2 livade dalje. U svim ostalim serijama sam sletio unutar 5m, dakle nije baš samo do mene. Naravno, moglo se bolje sletjeti uz pametnije letenje i više skilla, ali kad sam vidio kolko je sati prioritet je postala sigurnost, jebeš palačinku.

Još jedan primjer, vidio sam pretprošle godine u Buzetu Tomca koji je slijetao za mnom na buzetsko sletište gdje je vjetrulja na livadi u 1 min pokazivala 3 različita smjera vjetra, ne baš slabog. Bilo je preko 40C na podu .. Ja sletio i gledam, Tomac dolazi za mnom i lijepo sve planira, na 50-ak m ga balon pogodi i tako odnese da je osim 50% klofa i borbe za sigurno slijetanje završio 150m dalje, preko ceste. Nije bilo govora da sleti tamo gdje je htio (pokraj mene, na sletište). Inače obojica smo bježali sa, za nas, pretermičnog neba.

Letenje paragliderom samo po sebi nosi jedan nivo opasnosti i to treba uvijek respektirati. Ako "obično" natjecanje u preciznom slijetanju postane razlog da se taj respekt ostavi doma, onda se dešavaju sranja. Ali evo na ovom DP, 46 natjecatelja * 5 serija + rekreativci i tandemi = cca nešto manje od 300 letova. U to uključena 3 sranja (na kraju ipak bez posljedica!) = malo više od 1%, u uvjetima koji ne mogu bit baš puno lošiji (zajebano sletište, full proljetna termika). Pa i nije baš tako strašno. Da nema prizora spirale prema kući u našim glavama ne bi ni pričali o tome ..

I na kraju glavno pitanje, zašto ne raditi serije pike u mirnijem zraku (izbjegavati najživahniji dio dana kad se povećavaju i opasnost i faktor sreće)? A moglo bi se - (još!) ranije ujutro ili kasnije navečer ili jednostavno u drugim dijelovima sezone.

Evo moje analize, dopune poželjne .. Razlozi su redom kojim su mi padali na pamet, a ne redom važnosti.

Za piku isključivo u mirnim uvjetima:
- sigurnije letenje, manje nesreća
- potpuno eliminiranje faktora sreće
- termični dani se mogu trošiti na letenje (nemaš loš osjećaj da usred super dobrog letnog dana "gubiš vrijeme" na piku)
- početnici se bezbrižno mogu slati na ta natjecanja, gdje će učiti letjeti i slijetati

Protiv pike isključivo u mirnim uvjetima:
- manji izbor termina
- još ranije ustajanje? (nemojte me je* )
- marginalizacija natjecanja (tada bi stvarno bilo smiješno)
- ukidanje veze sa stvarnim letenjem (u stvarnosti su uvjeti svakakvi, što je sada u natjecanju odraženo)
- sužavanje skilla potrebnog za natjecanje (sad su dobri oni koji znaju ishendlat i nemirne uvjete)
- faktor sreće je dobar, jer nije prevelik, a daje zanimljivost natjecanju .. kroz dovoljan broj serija se praktički isključuje, nikad nećeš reć "imo je sreće pa je pobijedio" ili "imo je sreće pa je bolji od mene", a ipak od serije do serije postoji veća raznovrsnost, što je dobro!

Kad sve zbrojim i oduzmem, mislim da je za sport/natjecanje ukupno bolje ovako kako je sad.

Jedini pravi problem koji vidim sad s pikom je da izgubiš super dan za letenje Jbg, to si svjesno odlučio žrtvovati ako ideš na tu tekmu.

1% je jaaaaaaaaaako puno!

Je i zato upravo pričamo o tome, ali tih 1% je ovaj put rezultat svih spomenutih zajeba. Ok ako ukineš tekmu neće bit ni sranja ali ako ljudi ozbiljnije shvate + početnici ne idu u uvjete koji nisu primjereni za njih + ljudi stave sigurnost ispred rezultata, dobit ćeš istu količinu sranja kao i kod rekreativnog letenja.

Ovo je glavni uzrok rasprave, ja mislim: "pika, pa to je ona zajebancija kad ideš samo sletit" .. "op, sranja se dešavaju i tu, ma nemoguće, kako?".

Letenje nikad nije zajebancija. Osim toga ako ideš na neku tekmu onda si valjda iskusan, odgovoran i spreman ishendlat uvjete. Tako je i na XC i Acro tekmama, zar ne?

Totalno sam za sigurnost i sve, ali mi ne sjeda argument da je disciplina "precizno slijetanje" sama po sebi nesigurna, nimalo više od disciplina "xc" ili "acro". Eventualne nesreće su znak da je treba prestat potcjenjivat, a ne ukinut, po meni.

Gorane, nemogu ne ragirati na tvoje "šuma/kolac" izjave.
Ako misliš trenirati slijetanje na natjecanju pike, onda si ti taj koji nezna šta radi. Trenirati sljetanje možeš na milion mjesta u Hrvatskoj, a spominjem samo neka: Bednja, Mali kalnik, Kupljenovo... nadopunite me koji ih znate još. Ja sam na ovima najviše trenirao.
Nadalje, da citiram svoje instruktore, a i meni je to sveto pismo već 7 godina: pravi pilot se nikad neće dovesti u neželjenu situaciju, a tu spada i da mora sletjeti na šumu/kolac.
Oni kojima se to desi u 90% slučajeva imali su neku ekstremnu situaciju prije toga koja ih je prisilila na takvo ektremno slijetanje.
I da, ja se i danas divim i Žigi i Ratku i Knezu i mnogima koje gledam na pikaškim natjecanjima, a donedavno sam ih i sam hodočastio. Vjerujem da velika većina vrhunskih pikaša zna što radi, ali nemogu se ne naježiti kada gledam kako "kolju" krila. Ja sam zaključio da je za moje živce previše da letim krilo na rubu stall-a na 10 metara iznda zemlje, pa zato tu disciplinu prepuštam boljima i to uz nimalo manje poštovanje... Ali isto tako nemogu da ne skinem kapu i naklonim se do zemlje, recimo Saletu, za onu stotku prije tjedan dana.

kužim ja što se ježiš kad netko drži krilo na rubu stalla na 10 metara. i ja se ježim. i od toga i od onih zavoja na 3 m visine.
ali ne kužim to podcjenjivanje pike kao treninga.
Ako misliš da će ti trening s Kupljenova gdje ti treba 1 zavoj da dođeš do roštilja dolje lijevo (ili 3 zavoja ako baš nategneš) istrenirati sletanje na nepoznatu malu livadu u termičnim uvjetima onda bih rekao da ti ne znaš što radiš.

Trening = učenje iskustvom. Kao što je buraz rekao gore hebeš piku usred zime, to su "laboratorijski" uvjeti. Nama za učenje trebaju realni.
I da, tvoji instruktori su sasvim u pravu. Prevencija je majka. Ali budimo realni, nekad nije u životu sve idelano, pa tako ni splet okolnosti koje nekad ne možeš kontrolirati. Tko se spustio 5 puta prošli vikend na tom natjecanju ima 5 sletanja više iskustva u čupavim uvjetima. I pomoći će mu možda nekad negdje. Daj bože da mu takva pomoć neće trebati.

Jedno je precizno sletati sa low end DHV1/2 krilo a drugo sa DHV 2/3 ili open classom

Zašto?

.....