To sam i mislio.

To sam i mislio.[/quote]

Tri tackice su bille zbog.. Stvarno je malo teze drzati END krilo blizu stallpointa 10 metara od zemlje nego sto je bio slucaj sa Advance Alpha-om, Ozone Rush koje sam letio na pocetku karijere.

1. END krila dosta bolje kupe termiku, sitne balone itd. dosta su zivlja od 1/2 krila, imaju vecu vitkost (zbog ovoga se vise ,,uvijaju,,) imaju bolji glide, vecu brzinu, kad odu u neki kolaps teze se vade od 1/2, ostrije reaguju itd. a da ne govorim o open class.

2. ENB krila dosta slabije kupe termiku, sitne balone itd. dosta su mirnija od 2/3 krila, imaju manju vitkost (lakse skrecu zbog ovog i manje se ,,uvijaju,,), imaju slabiji glide, manju brzinu, kad odu u neki kolaps mnogo se lakse vade od 2/3 (individualno), sporije reaguju itd.

Ne kazem da je tesko sletati sa END ili open class-om, vec da je zahtjevnije dosta nego sto je slucaj sa ENB krilima

Npr Imas situaciju da si prisao zemlji na pet metara (moje iskustvo od prije neki dan), i kad odjednom te balon ispuca 10m u vazduh.
Prvo sto si vec si prekratio sletanje koje si isplanirao (ako je sletiste malo), drugo zavisi od prepreka moras da smiris malo svoje krilo (moje voli da jurne naprijed na balone), onda lagano da ga izduvavas da bi ubo tu livadu.

Ovo sve je sa ENB krilom jednostavnijeeee.

Gledajuci kolegu sa Icepeak3 jednom na sletanju shvatio sam neke stvari sto vole openclass piloti vecu livadu. Sta se desilo? Momak je ekstra prisao sletistu, izravnao gladjer, znaci skolsko sletanje i na 3 metra od visine je glisirao nekih 70 metara, krilo jednostavno nije htjelo da dodirne zemlju a islo je 40km/h (i ovde ne govorim o pocetniku i nije isao niz vjetar). Ovo se zove ground cleerens ili tako nesto ne znam tacan izraz - neka me ispravi ko zna. Hrga?

Na kraju pitaj ove momke sto lete kod vas R10.2 jel im se ,,stolira,, glajder 10m od zemlje..?

Poslednje, nemam nista protiv pike i nije mi jasno sto se svi toliko lozite na ovom forumu kao da se borite za PWC titulu

pozzzz

A preostale dvije?



Što se tiče titula, po mom sudu, u ovoj temi ti si zaslužio jednu.. nimalo laskavu.
Što se tiče "loženja" ..
A što se tiče "pike" iliti preciznog slijetanja.. Pa, precizno slijetanje postoji duže i od paraglidinga i od skydivinga "iz kojeg je izveden". Precizno slijetanje je jedna od najstarijih natjecateljskih disciplina u zrakoplovstvu. Datira od vremena prvih aero mitinga. Piloti su nakon natjecateljskog leta trebali sletiti što bliže crti . Ovo se održalo do dana današjneg, ali kao zasebna disciplina. Poanta je pokazati da u potpunosti vladaš letjelicom u svim uvjetima, koji su na slijetanju dodatno otežani groud efektom ili efektom tla.
Ista je poanta i u paraglidingu. Ili kontroliraš svoju letjelicu ili ne. Bila ona EN A ili open class. Ako ne kontroliraš ne trebaš se ni takmičiti, jer na natjecanje dolaziš da bi pobjedio druge, a oni kontroliraju svoje letjelice. Ovo vrijedi za sve oblike natjecanja, ne samo za "piku".

dobro dobro izvinjavam se upravu steeeeeee.....

Tino pretjeruje. Precizno slijetanje ima svoje apsolutno nezaobilazno mjesto u letenju. Na kraju krajeva, sletjeti se uvijek mora, a velika većina sletišta je prilično ograničene veličine. Čak i ona sletišta koja se čine ogromna imaju svoje zamke.
Tekme u piki su idealna mjesta za druženje - bolja od xc prvenstava. Isto tako, pike su oduvijek bile veliki mamac za nove pilote i početnike. Pika je obično prvo pravo vatreno krštenje.
Možda to smeta prekaljenim natjecateljima i lovcima na trofeje - znam da XC eliti smeta kad se trke prilagođavaju početnicima, kad se prekidaju zbog 'tek malo jačeg' vjetra i sl.

Svejedno sam duboko uvjeren da bi trebalo izbjegavati polijetanja kad je termika najjača - pogotovo na sletištima koja nisu zaista velika. Pa i po cijenu samo 3 serije umjesto 5.

Isto tako mislim da je nonsense to opravdavati prilikom da se ljudi istreniraju slijetati u teškim uvjetima. Probat ću objasnit zašto.
Precizno slijetanje u mirnim uvjetima je prvenstveno stvar procjene, a onda kontrole krila (ako ne računamo vožnju na rubu stalla što uopće ne preporučam - ikad).
Precizno slijetanje u termičkim uvjetima je pak prvenstveno stvar sreće (hoće li te balon ili spuštanje pogodit ili ne) te kontrole krila. Sreća se ne može vježbat, a kontrolu krila je suludo vježbati nisko iznad tla. Kontrola krila vježba se daleko od tla, u brojnim termikama, postepeno, birajući prvo one slabije, popodnevne, pa onda jače, podnevne, tribaljske ili bjelopoljske (i japetičke u proljeće).

Naravno da je letaču ponekad potreban skill-set za slijetanje na malu livadicu u termičkim uvjetima - kad se zezne u procjeni prije toga pa si ne ostavi drugog izbora. Isto tako je ponekad potreban skill-set za letenje/slijetanje u rotorima - greška u procjeni nas nekad dovede i u tu situaciju. Trebamo li i to vježbati? Možda baš na piki? Trebaju li to vježbati i piloti koji nemaju ambicija za XC letenje, za letenje u jakim termikama, piloti dovoljno oprezni da se nikad neće dovesti u situaciju da nemaju drugu opciju jer biraju i terene i vrijeme polijetanja tako da minimiziraju potrebu za takvim sill-setom.
Treba li se i inače dovoditi namjerno u rizik kojeg se inače u letenju maksimalnu trudiš izbjeći samo zato što je ipak na kraju teoretski moguće da će ti se to jednog dana ipak desiti? Treba li vježbati dinamična zaklapanja da bi ih se naučio rješavati? Kravate? Rezerve? Pad u krilo?!
Naravno da će neki piloti s većim ambicijama imati koristi od toga, zato postoje SIV tečajevi, no mora li svatko ići na njih?

Raditi piku u zahtjevnim uvjetima osim što je meni skroz nelogično, znači namjerno isključiti veliki dio pilota koji bi uživali u njoj sudjelovati. Zato jer drugih prilika za (sigurno) sudjelovanje nemaju!

Na žalost, nisam bio na piki koja je predmet rasprave, a ne sjećam se dovoljno ni konfiguracije ni prostranosti sletišta pa se suzdržavam od ozbiljnije kritike - sve što pišem, pišem načelno - oni koji su bili tamo nek sami procjene može li se napisano odnostiti na dotičnu piku ili ne.

Članak je super. Daleko više od onoga što su naši novinari sposobni sastaviti.

Najbolji dio je onaj o PU krapinsko zagorskoj koja vrši izvid na području Varaždinske županije.
Još treba dodati da će se kazneno goniti vlasnik kuće sa neprimejreno obojanom fasadom.

Pozdrav.

Mislim da rasprave XC, preleti, acro, precizno na temu što je zahtjevnije, bolje i sl. ne vode nikud.
Bavljenje bilo kojom od navedenih sportova je u biti dobro za pilote parajedrilica.
Letiš XC i uživaš u zraku, skupljaš iskustvo, klofate te pa se izvlačiš iz dreka. Na preletima radiš
isto samo je puno veća gužva u zraku, moraš paziti kaj drugi rade jer ne znaju svi pravila ili ih se
neće pridržavati. Acro-m se naučiš ulaziti u exstremne situacije i izlaziti iz njih i upoznaješ svoje krilo do
krajnjh granica. Precizno slijetanje, a čemu precizno, ako ništa drugo naučiš se kako sletjeti na parcelu 50 x 50 metara,
ako si dobar i u 20 x 20 metara. Naučiš do kud smiješ kočiti svoje krilo da se nezatvori.
Mislim da nema pilota kojem se nije dogodilo da je bio u neprilici pri slijetanju iz
osnovnog razloga što je bilo jako malo mjesta.

Priče o tome da precizno slijetanje ide sporim krilima (1-2) jednostavno ne stoje. Pilot Klokočovnik iz Slovenije letio
je precizno na trojci (3) i bio je među prvih tri u Sloveniji na piki.
Jednostavno treba poznavati svoje krilo pa se može i precizno voziti s njim.
Pitanje je samo kad imaš trojku i sliječeš da li si si odabrao točku gdje ćeš sletjeti ili sliječeš na livadu bilo gdje.
Ja osobno kad letim za gušt pri slijetnju odaberem točku i probam se spustiti na nju. Uz let za gušt na kraju
napravim mali trening za precizno.

Za one koji neznaju razliku između padobranskog preciznog padanja i preciznog slijetanja parajedrilicom ima jedan detalj.
Pad ili slijetanje je razlika. Zbog te razlike je kog FAI-a precizno slijetanje parajedrilicom priznato kao novi sport.

Pozdravljeni,
tema se razvukla...upam da je Martina vec 100% zdrava...ja cu pa dati par razlogov zasto sam poceo takmicit na piko...
1. pred dobrim letom sam od svog sponzora dobil padalcek ...tupoljev sa oznakom Envy 2/37... ko ga je vidio uzivo zna kak je maliiiii , da bi mrcinu cim bolje upoznal prijavim se na PGAWC u Sarajevo... ko je bil tamo zna kak je bilo... ali ukratko to na dp CRO je bilo sto se tice uvjeta milina.... i tako sa tekme na tekmu... ukupno odradio za sada 6 tekmi... ljepo se proveo i natreniro... sve skupa oko 30 poletov u konkurenci... rezultati...ma ko me pozna zna da me to bas i nezanima...
2. druzenje, upoznavanje novih terenov, pilotov, obicajev... ...
3. zbog sponzora i reklame na padalcku .... pac na tekmama se okupi kar dosta folka... ljudi snimaju, fotkaju... u Vrscu vrsili direktni prenos na tv... kud ces bolje ....
eto toliko...pa puno ljepih poletov, sigurnih doskokov i cim vec pik... se vidimo na kaksnoj tekmi...
LP Sinisa

Pozdrav

Gdje ima dima ima i vatre... Potkomisija za precizno slijetanje, a onda i Komisija, dobiti ce zadatak analizirati problematicne situacije na DP u preciznom, u smislu povecavanja sigurnosti samih natjecatelja. Ne smatram da je bilo propusta u organizaciji, ali da smo imali prilike OPET nesto nauciti, mislim da jesmo. Imali smo srece da je sve sretno zavrsilo i sama ta cinjenica da smo imali srece, zahtjeva analizu - zasto smo se uopce doveli u situaciju da je netko imao srece? Rizike nije moguce u potpunosti eliminirati, ali gdje se mogu smanjiti, treba ih pokusati smanjiti.

Tu zelim ponoviti diskusiju koju smo ranije imali kod tekmi u preletima. Na FAI2 tekmi, nisu iskljucivo top piloti, nego cijeli spektar pilota, od onih s malo iskustva do onih s puno iskustva. Stoga se ne smije letjeti u uvjetima koji su na gornjoj granici regularnih uvjeta za letenje, jer je ta gornja granica za neke pilote previsoko dignuta letvica. Bolje je otkazati task u preletima i ne reskirati sigurnost natjecatelja ili privremeno zaustaviti tekmu u preciznom nego da nam netko strada, pa kad se uvjeti malo smire - nastaviti.

Ratko

Meni su se naročito svidjeli oni lijepi, mirni i kontrolirani wingaći na 30 sec filma. Točno se prepoznaje kontrola starog vuka, ritmično i odmjereno povlačenje komandi, uspravna, nepomična i ponosita leđa, a vjerujem da se ni okice nisu micale više nego što je to bilo potrebno. Pred kamerama odrađeno točno tako kako treba. Ja ne bih ni dnevnik bolje vodio.

... a onaj (ne) izlazak iz stolca pred slijetanje... točno se vidi da ta pika ne može pobjeć više od metra... tako i bi!

a tek onaj start na 1:25-1:32...milina

a tek što je montažer imao posla spojit 2 starta u 1

Možda se može razgovarati o pomicanju termina u neko vrijeme kada nema toliko termične aktivnosti. Glede pilota - tu ne vidim velikih problema: sam pao - sam se razbio! Siguran sam kako niti jedan od njih ne može optužiti organizatora zato što se zabio u žice.

Na granici sam sarkazma. .. prevaljuje me... ne.. ne... reci nešto ozbiljno... arghhh ... ne mogu.. brlj... samo mirno... .. ommmmmmmmm...

Dodao bih i ovo: koliko me sjećanje služi, da bih produljio sportsku dozvolu trebao sam zadovoljiti određene uvjete. Vjerujem kako su iste zadovoljili i svi natjecatelji (sa valjanim sportskim dozvolama) u preciznom slijetanju. Zadovoljiš li, dakle, uvjet da trebaš odraditi najmanje tri leta od 30 km vjerujem kako za to vrijeme skupiš dovoljno iskustva za krenuti u natjecanje (pa makar i bilo na točku). Dakle, letenje u termičnim uvjetima ne bi trebao biti problem. Ostaje samo pogoditi palačinku, ali to se već vremenom i treningom da popravljati.
Budućim XC letačima ta tri leta sigurno nisu nametnuli kako bi se ovi priviknuli na velike udaljenosti koje ih razdvajaju od auta. Kako u početku neznaš što ćeš na kraju postati, tako su i svi naši trenutni pikaši odradili, htjeli-nehtjeli, po tri leta preko 30 km, a što se lijepo može vidjeti i na OLC-u (osim toga, svi imamo iste obrasce za produljenje dozvola i svi upisujemo svojih 5 najboljih preleta).
----
(Neznam da li je to i dalje kriterij, ali ako nije neka se nikako ne uvodi. Kad tad će se neki ministarski ćato sjetit da to poveća na nezamislivih 50 km. Odmah bi se stvorila neka komisija koja bi provjeravala upisane letove i ocjenjivala da li je to dovoljan dokaz da pilot zna letjeti. Umjesto toga treba odmah na početku biti dva obrasca i oni koji se odluče za točku neka upišu svojih najboljih 5 slijetanja u cm. To bi za njih trebao biti dovoljan dokaz da besprijekorno vladaju krilom. Ne laje kuca radi sela, pa tako i ja ovo pišem. Nikako ne bih volio da meni stave takve kriterije jer mogu pogoditi metar od točke samo slučajno, a to sigurno ne bi značilo da neznam letjeti. Dakle, svakom svoje.)

(Dodao bih i to da je trend kod svih sportova u svijetu rušenje nekakvih rekorda. Ali uz to uvode i razna ograničenja kako bi se svelo sve na snagu i pripremljenost sportaša. U F1 su izbacili slickove, uveli težinska ograničenja i sl., nikome ne dozvoljavaju ni RedBull, a kamoli bonkase, a vjerojatno su i bacačima kladiva otežali kuglu kako je ne bi bacio predaleko i pogodio nekoga u publici. U jednom dijelu paraglidinga događa se upravo suprotno. Proizvođači nabrijavaju pile svake godine i svima je cilj prebaciti finesu jedrilice. Nužno, za tim ide i 1-2 početničko krilo koje je, ipak kao najslabije brzine i finese, kao dušu dalo za točku. Moram baciti kritiku na svog principala: proizveo je 1-2 krilo, 3-liner sa rigid foilom, finese 9 što je skoro pa idealno za točku (u odnosu na ostale klase). Dakle, potrebno je otežavati natjecateljima, a kako za taj sport nisu potrebne izvjesne fizičke predispozicije i nabildana tijela onda da se barem oteža gađanje točke jačom finesom. Fala Bogu, pa će poput slickova izbaciti i stara krila finese 4,5 jer ne bi bilo u redu i fer da netko sa takvim krilom propusnosti cjedila za čaj odnosi pobjede na račun novih i mladih snaga koje kupuju novu opremu s kojom jedva da mogu ući u konkurenciju.)

P.S.
ommmmmm ne radi.

Onda nemaju što tražiti na takmičenju!


Što je super za napredak i natjecanja i pilota.

Zasad imamo brzinu vjetra do 7ms,nevreme i kiša,neznam kako bi se mjerila termičnost terena dali sa najboljim pilotom ili najlošijim i ko če odlučit koji je taj.
Po mome bi za svaku tekmu trebali takmičari odabrati jednog pilota koji bi kod svakog slijetanja dao svoju ocjenu o trenutnom stanju ili više njih,recimo troje.
Onda će se postavit pitanje ko če htjet organizirat takmičenje kad če svi moči podjebavat organizatora.
Evo primer Jap i slijetanje u piku gdje bi po takvom gledištu od11 pa do 16 mogli pauzirat radi termičnosti terena,pa da ne nabrajam dalje.
Mogli bi radit tekme ranije naprimjer start u 7 ujutro pa do 11 i od16 do moči vizualnog letenja.
Ima vas pola koji zbog ranog ustajanja nebi ni išli na tekmu,a nema ni puno starteva koji bi omogučili povoljne uvjete polijetanja u nuli.
(moje je mišlenje uopče ne letjet točku pa to je čist bez veze,čemu se opče tekmat ima još .!!??)
Nikad i niko neče zadovoljit sve ljude pa ni u preciznom ne
Ajd lp