Ovo je poznata i puno puta komentirana tehnika, ali ja sam se sjetio jednog pitanja:
U 25-toj sekundi je skoro ispao naglavačke iz sica.
Ukoliko imaš gurtnu koja ti veže ramene gurtne na prsima vjerojatno će ti ona doći pod vrat. Ako ju nemaš onda moraš dobro provjeriti da ti ramene gurtne dolaze na ramena da nebi sam sebe lansirao iz sica unatraške.

Bin der.. dan det.. uživo.. not fani..

Lijepo i lako to izgleda kada si okacen na drvo,ali u stvarnosti puno teze zbog sile koja se povecava u letu.
Oni koji su u dobroj kondiciji imaju 3-4 pokusaja da to naprave u letu prije nego malaksaju.
Mi stariji i oni deblji (Box-B-52 itd. )1-2 puta i vise nemogu nogu ni dupe dici ni centimetar.
Ja osobno od onog nesretnog dogadja na Biokovu s Slovencom cesto to kod kuce vjezbam i pokazujem i drugim pilotima.

A ovako to izgleda u praksi


http://www.youtube.com/watch?v=j6BKfNpK ... re=related

... kad sam pogledao Markov post stresao sam se kao da me struja pecnila. Dao sam se u razmišljanje i sječanje na davni august 1997.g. Ponovo sam u glavi prevrtio sve filmove o tom STRAŠNOM događaju. A onda opet zaključio da je to najbolje ne spominjat. Ipak je to, za neke, bilo davno pa se možda i ne sječaju. I onda me Biber ubode. Popodne sam razmišljao dali da nešto napišem o tome i evo ga.
Nemojte mislit da previše dramatiziram oko toga, jer to je zaista bila moja drama života!

...pokušaj četvrti! Ekipa iz Slovenije, druga godina u Makarskoj, 5 pilota sa obiteljima. Taj dan nikome se nije dalo na letenje jer smo dan prije jednog pilota skidali sa stabla do kasno u noč. Svi su bili za kupanje, pa i ja, samo je Boštijan navijao za letenje. Njegova, tada trudna djevojka, predložila je da če ga ona odvest gore. Nisam htio da ide sam gore pa sam i ja ubacio krilo u auto. Do starta ima oko 20 min pješke (to je stari start koji poznaju samo oni koji su na Biokovu letili 90-ih godina). Nezgodan je i strm. Boštijan je izrazio želju da ja poletim prvi da vidim kako je u zraku. Bilo je onako dosta slabo. Boštijan je prvi put pokušao startat i nije uspio. Ni drugi start nije uspio! Nakon toga dugo se odmarao. Ja sam otišao dalje, nadajuči se pronači nešto termike. Sve slabo, pregrijano i ja odo na sletanje. Kad sam sletio vidio sam njegovo krilo u zraku, ali nekako je čudno letilo, kao da je lebdilo i malo išlo na rikverc. Odjednom se počelo spuštat , ali skroz stabilno i lagano, i sletilo na super mjesto na pola visine Biokova. Na jedan plato i to na sred čistine bez stabala. Odmah sam obavjestio centar za uzbunjivanje. Dosta brzo se pojavio helihopter u koji smo se ukrcali i krenili gore. Nevjerojatan prizor! Sva oprema je bila kao da je pilot tu namjerno sletio i sve ostavio. Nožne gurtne otkopčane, a prsna zakopčana. Kao da je otkopčao noge i samo izašao iz sica. Pilota nigdje! Malo je bilo čudno šta je boca vode bila u sicu. Nigdje traga ozljede pilota. Potraga je trajala do sumraka. Sutra ujutro počela je velika i organizirana potrga GSS-a . Pojavile su se razne glasine koje su GSS-u mijenjale smjer potrage. Javile su se dvije stare bakice koje su izjavile da su vidile da je nešto ispalo iz padobrana. Nazvao sam u Sloveniju neke stare pilote i pitao ih kolika je mogučnost da se tako nešto desi i da padobran i dalje nastavi letit. Negativan odgovor iz SLO opet je potragu odveo u drugi smjer. Problem je bio da je krilo sletilo više od 1 km istočno od starta. Helihopter je tri dana letio od zore do mraka. Treči dan se u policiji pojavio jedan čeh koji je na plaži snimao kamerom svoju djecu kako se kupaju. U pauzi je snimio moj start ,Boštijanove pokušaje, start i sve ostalo. Policajci su pregledali snimku, vidili sve, i tako je završila potraga. Nevjerojatno je da je krilo samo letilo 16 min, i bez zaklapanja samo sletilo.
Boštijan je, najvjerojatnije, nakon drugog pokušaja starta otkopčao nožne gurtne da bi lakše složio krilo i špagice, i odstartao...

Ima toga još , ali ovo je ,mislim, u kratkim crtama jer Boštijan je bio veliki čovik.
Nekoliko mjeseci poslije rodio mu se mali sin Boštijan.

2000.g. , ljeto, u zadniji čas sam se bacio i na sreču uhvatio slovenskog pilota Mirana Žerovnika koji je zastartao otkopčanih nožnih gutni!

A šta da vam dalje pišem...

Neka svi čuvaju sebe i svoje prijatelje i neka guštaju u zraku!

Pozdrav

BEŠO

Meni je Neno (moram reći meni jako drag čovjek) skratio život za 10 g i zaslužan je za 50% mojih sjedih kad sam ga u Valadaresu vidio da je poletio nezakopčan - sva sreća da je dobro i sabrano reagirao na situaciju i snašao se kako treba te sve završilo po najboljem scenariju (s obzirom na situaciju)

LP
GP

Negdje na početku letačke karijere čuo sam tragičan slučaj koji je Bešo opisao, i još onda sam si utuvio u glavu jednostavnu tehniku...uvijek nožne kopčati PRIJE prsne, i otkapčati NAKON prsne. To znači kada bih recimo zakopčao prvo prsnu i to skužio, lijepo bih je otkopčao, zakopčao nožne pa onda ponovo prsnu.
I kod otkapčanja-obrnuti postupak. Ako bi mi se desilo da prvo otkopčam nožne, zakopčao bi ih, pa otkopčao prsnu i onda ponovo nožne. Dril kod otkapčanja je potreban upravo zbog nervoznog otkapčanja prilikom ponavljanja startova.
Tehnika je pomalo autistična, ali mislim da je učinkovita. I danas mi je potpuno neprirodno prvo otkopčati nožne gurtne (makar imam sigurnosne kopče na sicu).

Dobro je odabrati sjedalo kod kojeg je nemoguće ne zakopčati nožne gurtne jer su spojene sa prsnom, da li samo sa ball hengerom ili su nožne izvedene ujedno i kao prsna pa se samo kopčaju na karabinere. Međutim, vjerujem kako ogromna većina današnjih sjedalanema razdvojeno kopčanje prsne i nožnih gurtni.

Box nije ni to baš pouzdano. Reći cu to iz iskustva jer sam i ja jednom i to ove godine zaboravio se zakopčat. Ima nas još tu top pilota koji su to isto napravili.

Naime kad imaš zatvoren sic onda kad si pokopčaš sve one piz. nemožeš vidjet dali su ti glavne koče zakopčane. ( U biti možeš samo treab pogledat)
Meni se to desilo na jednoj tekmi. Ordered lounch pa čekaj pa ti je vruće, pa se malo otkopčaš pa zakoppčaš i onda odjednom ajmo ajmo neće nitko da poleti pa idem ja odmah u zrak. Naravno od stresa i brzine zaboravih se zakopčat.

Sreća je mojda da kad polijećem ne visim već se bacim napred preko prsne gurtne, ovaj put je to bilo preko kokpita tako da nisam ništa skužio. Nakon 15 minuta nešto mi zapinje za spid dole u leg coveru pa popipam rukom... Nemoram ni napisat onu sekundu kad sam skužio što sam napravio. Presjeklo me tip top. Niš zakopčao se i letio dalje ali odonda provjeravam pred polijetanje.

Oprosti Bešo nije mi bila namjera podsjecati tebe ili nekog drugog na taj tuzan i nadasve tragican događaj.
Slučajno sam prvi puta dosao na Biokovo s mojim prijateljima iz Stuttgarta upravo na dan nesrece.
Na startu je bio Čeh Olek s tandemom i reko mi da je bila nesreca.
Ps.jel dolazi jos uvijek Olek u Makarsku?

E Biberu, sve OK. Sada ova tema može samo nekome spasit život.

Zadnja informacija, o čehu koji je vozio tandeme, koju sam dobio od njegovih zemljaka je da je izgubio život u letenju. To je bilo dosta davno.

Šta se tiče tehnike vračanja u sjedalo, mislim da to vrijedi samo za normalno građene pilote, dok mi malo jači nemamo velike šanse, tj, 1-2 pokušaja.

E j..i ga, nemoj letit, nemoj brzo vozit motor, nemoj duboko ronit, nemoj puno jest, nemoj dugo gledat televiziju, nemoj gledat tuđe žene, ... i još sto ovakvih gluposti, ...

Pozdrav

BEŠO

http://picasaweb.google.hr/airbesho

Ma svaka čast za vjetrulju, motore ... ali one morske slike s kraljevima i kraljicama - fascinantno. !!!!

Ja, vidiš, mislim da mi malo jači piloti dapače uopće nemamo bojazni od tog scenarija. Vjerujem kako ni ti nisi do sada imao takav događaj, ali razmisli malo; ono što zovu prsnom gurtnom je ustvari naziv koji su toj gurtni dali organizmići . Osim što im je na prsima još i propadnu kroz nju tako da ih ta prsa junačka ne zadrže u sjedalu. Dok mi, naprotiv, to trebamo preimenovati u trbušna gurtna (jer to ona zapravo i je!) . Ona tako lijepo naliježe pod trbuh u trenutku polijetanja koji još svojom sjajnom aerodinamičnom fizionomijom spriječava proklizavanje kroz sjedalo. Čak sam spreman tvrditi da je uporaba nožnih gurtni potpuno besmislena. To treba jedino invalidima koji zbog jačeg vjetra ili tankog poprsja klize iz sjedala. Takvi nesmiju zaspati ni doma u fotelji jer ispadnu s nje na pod ako se ne odupiru nogama.

Vidiš da je čak i Hrga (također organizmić) uspio spasiti život primjenjujući ovu tehniku. Nažalost, sad mu je kasno da prilagodi tijelo kako treba ovom sportu. Ipak smo mi investirali na tisuće eura u front protektor. Osim toga, mi možemo bez bojazni letjeti s otvorenim kacigama i nesmetano uživati u zračnim strujanjima (čak i pljunuti kad je potreba). Ukoliko organizmića sa otvorenom kacigom na startu pošlepa krilo potrbuške odmah padnu na nonju i poteče juhica. Nama se to ne može dogoditi. Front protektor dokazao je i drugu veliku prednost.

Vidjet ćeš, za par godina, čim to amerikanci otkriju, ugrađivat će si silikonske implantate na trbuhe. Bit će u početku skupo i samo za profesionalne sportaše, a mi ćemo izgledati kao elita sa pravim tvrdim front protektorima s kojima možemo u avione.

Čitajući Bešin post sjetio sam se tog događaja na Biokovu,a sjetio sam se i nečega što se dogodilo meni na vitlu prije desetak godina na Kanalu.
DOGAĐAJ I
Šepali smo se sa stacionarim vitlom na Kanalu.Dosta velika grupa ljudi ,šlepamo mještane u tandemu,sve u principu se odvija ok kad..............
Kako je start kod stacionarnog udaljen 1000-1500 m od vitla ,mora postojati određena startna procedura koju smo radili radio vezom.Kao operater sam dobio sve potrebne podatke i počeo sam dodavati silu za start.Padobran se podigao super,dobro formiran i polako dodajem silu za poljetanje,kad mi se je odjednom učinilo da padobran prebrzo ide gore .
Polako sam smanjio silu i provjerio na indikatoru kolika je vučna sila .Pokazuje mi 70 kg i nije mi jasno da da tako brzo ide gore.Pošto je udaljenost velika nevidim dobro što se događa ,nitko mi radio vezom ne sugerira prekid i u principu trebao sam nastaviti šlep.
Ipak u jednom trenutku počinjem sumnjati ,jer mi padobran nekako čudno"stoji" i ja odlučujem prekinuti start kad je padobran bio na cca 50 m visine.Polako popuštam silu i padobran počinje ići dole ,slijeće nekako čudno i znam da nešto nije u redu.
Tad mi javljaju da je instruktor zaboravio zakopčati nožne veze i da je putnik sam odletio.
Putnik sav sretan nije niti primjetio da pilota nema iza njega saznaje tek kasnije šta se dogodilo.

Sad kad analiziram ,grešaka koliko hoćeš.Najveća je bila ta što sam znao "instruktora" i njegovo iskustvo ,ali sam ipak pristao na šlepanje .(kao, da mu ne sjebem autoritet)
Drugo ,voditelj starta nije bio član šleperske ekipe i čovijek nije imao pojma šta treba napraviti.

DOGAĐAJ II
Isto na stacionarcu šlepamo pilote kad odjedanput samo padobran u zraku a naš danas renomirani pilot (.o.o )ostade na zemlji.(neka se javi baja)

branko

U samom pocetku moga letenja vidio sam dva slucaja gdje se je pilot zaboravio zakopcati u sjedalicu. Prvi je bio na skolskom terenu u Semicima kad je ucenik trcao u namjeri da poleti i sjedalica mu se je svukla preko glave poput majice. Ucenik je ostao na zemlji a oprema je odmah pala jer su mu komande ostale u rukama pa se je krilo staliralo.
Drugi je slucaj bio puno opasniji i zavrsio je, srecom, samo sa frakturom desne nadlatktice. Tada je pilot, Italijan, poletio na Raspadalici sa otkopcanim noznim vezama ali je odmah svatio svoju pogresku te je stalirao krilo i pao na donji rub starta. Vecina nas zna koliko je teren ispod starta na Raspadalici srm i da je taj pilot sekundu ili dvije kasnije stalirao krilo pao bi sa puno vece visine i posljedice bi bile puno teze. Nakon oba slucaja su netko se je sjetio i ispricao nam o Bostjanovoj nesreci.
Od tada mi je uslo u ritual da nakon svih priprema za start jos jedanput provjerim jesam li dobro vezan. Dakle, nikad ne polijecem ako nisam minimalno dva puta provjerio sve vezove.