Mnogi od vas su bili svjedoci mog subotnjeg performanasa na Triblju.Tko nije, vjerojatno je čuo za to.
Zadnjih par dana analiziram i kontempliram i došao sam do nekih zaključka koji mi izgledaju uvjerljivo.
Dvoumio sam se da li da to napišem, ali evo ih sad ovdje, pa neka to ostane zapisano za arhivu i „buduće generacije“.

Krivac sam naravno ja.

Jedna moja odluka je dovela do cijelog slijeda događaja.
Nije u pitanju nešto što bi bilo izvana očigledno u uočljivo.

Uglavnom, u jednom trenutku sam shvatio da sam nisko i da utrka počinje za 3-4 minute.
Tu je počela žurba. Našao sam dobar stup i napravio dvije osmice da se dignem na visinu za kruženje. U pravilu počnem kružiti polako i nježno pa onda sa visinom stisnem krug.Ovaj puta u žurbi mi je to izgledalo sporo i tu je nastala ta ključna greška.

Otprilike sam sebi rekao nešto u stilu "neću to sad pimplat, idem to muški zavrtiti“.
Jesam ga zavrtio baš fino i usko. U 99,9 posto slučajeva to ne bi bio nikakav problem.

Međutim onaj „vrag koji je u detaljima“ je odlučio da mi točno u tom trenutku kolapsira druga strana krila.
Zašto i kako nije bitno. Kolapsi se dešavaju i nisu nikakav problem.

Problem je bio to što sam izletio iz termike sa jednom stranom fino prikočenom a drugom stranom u kolapsu. Netko je čak vidio i kravatu na vanjskoj strani.
Obje strane krila bez brzine = prevučeni let/deep stall/parashutall stall ili kako se to već sve ne zove.
Da nisam tako stisnuo unutarnju stranu krilo bi vjerojatno nastavilo letiti kružno u smjeru kolapsa ali ne bi stalliralo.
Ta moja brzopleta odluka da vrtim tako usko na toj visini je dovela cijelog slijeda događaja.

Nakon toga zapravo iz ove perspektive i ne mislim da se puno više moglo napraviti.
Krilo se pokušavalo oporaviti i proletiti ali asimetrično.
Uvijek bi jedna strana krenula u kružno gibanje a ja bi je onda zaustavio da se ne zabijem u greben.
U dva ili tri navrata sam bio u okrenut prema van i svaki puta je jedna strana krila prva proletila i krenula
prema grebenu.
To nisam mogao dozvoliti pa rješenje „digni ruke gore i čekaj“ u toj situaciji i nije bila opcija.

Uglavnom sam usmjeravao krilo od grebena a te ispravke su produžavale prevučeni let.
Nisam se sjetio stisnuti speed ili A linije što možda i ne bi bila najpametnija stvar na toj visini.
U svakom slučaju cijela se situacija mogla izbjeći.

U neku ruku, draže mi je da je to moja glupava greška.
Ne bih se osjećao ugodno letiti sa idejom da negdje u zraku čuči „neidentificirani demon“ koji me može zaskočiti kad mu padne na pamet.

Eto, vjerojatno ima sto drugih situacija i grešaka koje ću kad tad napraviti.
Ovu sam apsolvirao na teži način.
Srećom bez posljedica.

Bok Danijel, bravo za izvještaj. Treba dijeliti iskustva.
Samo, napiši što je bilo do kraja. Ima nas koji nemamo pojima kako je stvar završila???
Moglo je biti jako gadno, na Triblju, uf. Zvučiš OK, nadam se da ne pišeš tekst iz bolnice?
Sretno i hvala.

Nakon par nekakvih čudnih manevara, koji su meni djelovali kao propadajući wingoveri,
udario sam na u greben između dvije stijene.
Očevici kažu da se prilično jako čulo.
Krilo je palo na stijenu sa strane a ja sam ležao na grebenu zakačen za par nekakvih grančica.
Otprilike 30k metara ispod vidikovca.
Nekim čudom bez ikakve ozljede, osim malo nagnječenog lakta.
Lakat se već oporavio ništa nije slomljeno.
Vjerojatno je strmina apsorbirala dobar dio energije.
Prije dodira sam otklizao preko jednog malog hrastića što je također usporilo udarac.
U svakom slučaju imao sam sreće.
Nakon toga je uslijedila operacija izvlačenja opreme.
Doc i Nenad su se pošteno namučili jer je teren iznimno strm i opasan.
Još jedom im se zahvaljujem, bez njihove pomoći se ne bi izvukao do ponoći, ako i tada.
Krilo je također ostalo čitavo.
Nakon svega sam se tri dana pošteno namučio doći do nekakvoga objašnjenja.
Moram priznati da mi je laknulo kad sam došao do ovog gore zaključka.
Teško bi nastavio letiti bez nekog pouzdanog objašnjenja.

Sve je dobro kad se dobro svrši !)

Cijelo vrtenje i lijepljenje za stijenu si napravio meni ispred nosa, pa mi je žao kaj nisam imao kameru da možemo to analizirati kasnije. Uglavnom kad si konačno počeo padat rikverc sa kvazi otovrenim krilom vidio sam da ti se zadnji brid krila presavinuo prema gore. Zbog toga krilo nije imalo dosta energije da proleti, pa si ga trebao inicirati i ufatiti ga u zavoj kod televizora kad si bio okrenut od stijene.

Al dobro da to nisi pokušavao, jer bi greška kod takminga značila oštro zabijanje u stijene, a na parkiranje

Prije 'parkiranja' se krilo okrenulo od stijene i krenulo palit televizor di sam se ja počeo derat PUSTI GA.. i fakat je izgledalo ko da če proletit, al se ipak vratilo rikverc i parkiranje je bilo neizbježno. Super da je bilo na protektor, na tom dijelu stijene Da je bilo 3m više ili niže.. nebi bilo dobro Kad si digo ruku i reko da si OK, pao mi kamen sa srca i otišo sam tražit nekoga sa stanicom da ti pošalje specijalce

Bok Danijele, drago mi je da si dobro! Šteta kaj nisi imao kameru upaljenu jer bi video bio puno lakše za shvatiti. Koliko sam shvatio iz svega ovoga problem je nastao zbog prejakog skretanja u termičnom stupu, ili sam ipak nešto krivo shvatio? Inače ja još uvijek letim na tvom starom sicu, onom narandžastom. Nadam se da više nećeš imati ovakvih problema, a nadam se i mi ostali.

LP

Hvala. Istina, šteta da nije snimljeno i ja bi to volio vidjeti.
Što se desilo. Ovako nekako.. Desio se kolaps koji ne bi imao nikakvog efekta da nisam tako usko vrtio na toj visini.
To je jedna stvar na koju sam ja imao utjecaja koja je odvela slijed događaja u tom smjeru.
Otprilike kao da voziš auto po cesti i znaš da se ispred možda nalazi pružni prijelaz kojim možda jednom godišnje prođe vlak.
Onda bezbrižno stisneš gas i naravno pregazi te taj vlak. Tako nekako otprilike.

Sent from my SM-N910F using Tapatalk