Ma glupost, vecinom...
Citat:
Piloti su ti koji uzrokuju nesreće, kaže Klaus Irschik, i razumijevanje toga prvi je korak k povećanju sigurnosti našeg sporta.
OK, malo prekretenski ocito, al s necim se mora poceti...
Citat:
Mnogi od nas distanciraju se kad krene razgovor o nesrećama. To nije vesela tema i puno pilota će ju nastojati izbjeći. U okviru osnovne obuke ne kažu nam puno o broju i uzrocima nesreća; u većini zemalja tek razne službe spašavanja vode evidenciju nesreća.
Da, i u toj evidenciji osim cinjenice da se sjebo Mijat (ime oca) Z. i da je uvidom u alkoskop marke Drager utvrdjena konc. alkohola u krvi od 0.00 promila ne pise apsolutno nista o stvarnom uzroku nesrece. Mozda to u Nemacka drukcije funkcionira ali kod nas ni Covjek-Obrva nije sposoban dati suvislu analizu PG nesrece, a kamoli da bi to radio neki drot/doktor/vatrogasac (OK ajd ima par vatrogasaca koji bi nesto i znali

).
Citat:
Njemačka, ima 30 000 pilota. Godišnje se u prosjeku ozbiljno ozlijedi 91 pilot, a 9 ih pogine. To znači da je na 330 pilota samo jedan ozbiljno ozlijeđen, a na 3333 pilota jedan pogine. Predstavljaju li te brojke prihvatljiv rizik ili prikazuju naš sport kao vrlo rizičan?
Te brojke ne predstavljaju apsolutno nista, jer nista detaljnije ne govore. "Paragliding" je danas toliko sirok nadredjeni pojam da je nemoguce svesti sve pod istu kapu. Kao da npr. tvrdimo "ima 50000 vozackih dozvola. Godisnje pogine 100 imaoca dozvole. Je li to opasno?" Sta ako je tih 100 ljudi poginulo na auto-trkama?
Antiteza na kraju je apsolutno apsurdna! Ti se pojmovi uopce ne iskljucuju. Stupanj rizika nije povezan s percepcijom njegove prihvatljivosti nego ona ovisi o potencijalnom dobitku. To je recimo razlog zasto se po tekmama cesce bacaju rezerve. Sjetimo se Biondica na drzavnom - dam desnu ruku da je bio apsolutno svjestan velike rizicnosti letenja u rotorima i da je tocno znao kud ide i sta mu se moze dogoditi. Medjutim, zbog potencijalnog dobitka (prvog mjesta na tekmi) ocito je smatrao da je takav velik rizik ujedno i prihvatljiv. Evo, nek sam kaze, bi li letio na jednak nacin da nije bio na tekmi, ili vec samo da nije bio u vodecoj grupi u tom trenutku?
Bih li ja letio jednako? Vjerojatno ne. Bih li ja dobio tekmu? Ne. Je li to bio glup potez? Sad kad znamo kako je zavrsilo, vjerojatno da. Imam li ja pravo suditi o tome? Ne. Da je kojim slucajem ostao paraplegicar bi li mu ja nosio cedevitu u krevet? Ne.
Citat:
Istina je da je svaka nesreća suvišna. Svaka nesreća donosi brojne negativne učinke koji se manifestiraju kao psihički, psihološki i materijalni gubitak za pilota i njegove bližnje. I gledano šire svaka nesreća ima negativan učinak - predstavlja naš sport u negativnom svjetlu te postaje negativna reklama za škole letenja, same pilote i parajedrenje u cjelini.
I opet, navodjenje ocitog. Medjutim, cini mi se da je autoru jako krivo sto se ti glupi piloti razbijaju pa njegova skolica ima manje sredovjecnih bakica koje bi htjele letjeti s tratincicom u guzici. Paragliding je opasan, live with it! Nesreca ce uvijek biti, a to sta image sporta u javnosti pati stvarno je najmanja stavka u cijeloj (vrlo privatnoj) osobnoj tragediji izgubljenog zdravlja/zivota. A sto se reklame tice, usudio bih se spekulirati da iako nesrece odbiju odredjeni broj potencijalnih letaca, vjerojatno ima i neki broj onih koje privuce upravo komponenta opasnosti...
Citat:
Negodovanje o broju nesreća nema nikakvog konkretnog učinka. Umjesto toga, trebamo se zapitati kako smanjiti njihov broj.
Ponovno krivo. Negodovanje je upravo onaj prvi, motivacijski korak da bi se itko zapitao...
Citat:
Nije lako odgovoriti na to pitanje. Izdavanje edukativnih kataloga o sigurnosti, razvoj i ponuda što sigurnije letačke opreme te naravno dodatna edukacija pilota uz što više tečajeva za ponašanje u ekstremnim situacijama ... sve to bi vjerojatno doprinijelo smanjenju broja nesreća.
Alo, prijatelju, vjerojatno?! Pa to se dogadja vec deset godina...pogledaj te svoje statistike...
Citat:
Griješimo, a griješimo zato jer donosimo pogrešne odluke.
Jos jedan primjer nepogresive njemacke logike. Neke macke su crne, a takve su jer imaju dlaku te boje. Wow!
Citat:
Takvo razmišljanje predstavlja velik problem - moramo biti svjesni da se iza svake letačke nesreće u kojoj je došlo do ozljede skriva 500 nezgoda koje nisu rezultirale ozljedom. To su nezgode iz kojih smo se sretno izvukli. Ali, ako iz takvih nezgoda ništa ne naučimo, ponavljat ćemo iste pogreške.
Samo je pitanje koliko će nas dugo pratiti sreća?!
Konacno i nesto pametno.
Citat:
Najprije moramo početi prepoznavati svoje greške. Prečesto ispriku tražimo u brojnim drugim čimbenicima koji su uticali na našu sigurnost u zraku; vrlo rijetko uistinu priznamo da samo za to odgovorni i mi sami. Tako npr. za asimetrično zaklapanje krila najčešće krivimo uvjete u zraku ili vrijedi ona da je neko krilo 'živčanije' i više zaklapa od drugih ... Piloti vrlo rijetko kažu da su sami krivi, da nemaju dovoljno znanja i sposobnosti. Kad ste npr. zadnji put čuli nekoga da je priznao da leti krilo koje je prezahtjevno za njega, iznad njegovih sposobnosti?
Ma dajte molim vas! A tko je "kriv" za jednostransko ako ne uvjeti u zraku?! Ima neko negdje da nije nikad dozivio jednostransko? Neko medju nama je prorok pa tocno i uvijek zna gdje je "zli zrak"?
Upravo tako, za jednostranska su uglavnom "krivi" uvjeti i da, neka krila su "zivcanija" od drugih. OK, ima ljudi koji bi mogli bolje kontrolirati krila ali pogledajmo kod nas (a mi smo Texas u usporedbi s Njemackom, tamo bez adekvatne dozvole ne mozes prismrdit jacem krilu od 1-2) vec godinama nisam vidio da je netko s dozvolom toliko nekompetentan da bi se moglo reci da leti "prejako" krilo. Doduse, uvijek ce biti bar netko tko nije "u sustavu" jer je pametniji...
Citat:
I analize nesreća u parajedrenju pokazale su da osobnost igra veliku ulogu.
Volio bih vidjeti kako je to utvrdjeno...
Citat:
Jednako tako je važna izoštrenost pilotovih osjetila, posebno vida. Važno je da je pilot energičan i okretan, da se zna koordinirati u prostoru.
Dzizs! Pa da bi rijesio jednostransko stvarno je nuzno imat jebeni vid! A tek koja je okretnost potrebna za ispumpat to zaklopljeno uho...
Pa pogledajmo samo zdravstvene zahtjeve za kategoriju 4 (tj. class 2)(
za one koji zele znati vise) a i to se razmislja da je za nas odvise strogo...Stvarno moras bit vrhunski primjerak ljudske rase...
Citat:
Puno je elemenata koji uzrokuju nesreću. Jedan od načina za razumijevanje kako su ti elementi povezani tj. suovisni je model švicarskog sira. Taj model razvio je psiholog James Reason. Često ga se koristi u zrakoplovstvu i medicini (medicinskoj industriji), a možemo ga primijeniti i kod parajedrenja.
Model temelji na ideji da većina nesreća nije posljedica samo jedne pogreške nego nastane kao posljedica više međusobno povezanih čimbenika.
Zamislite nekoliko šnita švicarskog sira složenih zajedno. Svaka šnita predstavlja zaštitni sloj koji štiti od nesreće. Rupe u siru pretstavljaju slabe točke. Ukoliko se rupe prekriju, dolazi do nesreće; u suprotnom primjeru ne.
Prva šnita sira predstavlja teorijsko znanje i osnovni trening, zadnja šnita pilotovu pogrešku. Slojevi između predstavljaju vremenske uvjete, opremu, pritisak i ostale čimbenike.
Zabavno. Ali ipak lose. Kako model pokriva mogucnost jednostavnog zatajenja opreme? Mogu ostale snite biti citave, ipak si mrtav. Pilotova pogreska je neprecizno definiran termin koji je suma svih prethodnih "snita" pa kao takav ne moze i sam biti "snita" (ako cemo se dalje drzat sirne terminologije). Meni je i dalje drazi klasicni model subjektivnih i objektivnih opasnosti...
Citat:
Razgovor zlata vrijedi. Zato je važno razgovarati o problemima s kojima se susrećemo i razmjenjivati iskustva jer ćemo tako spriječiti ponavljanje nečijih pogrešaka i, u konačnici, nećemo kupovati krila kojima nismo dorasli.
Letenje je užitak. Neka tako i ostane - uvijek!
To je jedini dio zakljucka koji nesto vrijedi (osim ovog s kupovinom krila).
Glupog li clanka...
p,
D.