|
Dobro je, sad su se svi fino ispucali, popili kavice, ispričali, udahnuli i izdahnuli... da kažem ispuhali. A i ja sam uhvatio malo vremena da kažem koju na nacrt novog Pravilnika.
Prvi nacrt sam imao prilike pročitati u svibnju ove godine, odmah nakon što je bio natipkan. Dao mi ga je Ivica Knežević sa svim izmjenama prema starom i još vežećem Pravilniku, koji je na snazi, zamoliviši me da komentiram. Usput smo prodiskutirali neke točke za koje smo smatrali da će biti neuralgične, poput Inicijalnog tehničkog pregleda, odnosno evidencije krila. Ne znam tko je prvi rekao da je to nonsens i da će biti prijepora, ali smo se jednoglasno složili da to neće zaživjeti u praksi, čak i da se "ugura" u novi Pravilnik. Nazdravili smo i otpili gutljaj Pelinkovaca za dobar život novom Pravilniku. O tome nešto kasnije, ne o Pelinkovcu valjda!
Slijedećih dva tjedan sam isčitavao nacrt i bilježio svoje opaske i komentare, pedantno, jer je i Ivica sve izmjene i dopune (pretpostavljam i drugi članovi radne skupine) pedantno bilježio. A onda mi je vrisnuo fajl na stiku!!! Aaaa, koja noćna mora. Pokušavao sam natjerati se da to ponovno učinim, međutim nisam našao dovoljno motiva niti vremena. A onda sam odustao. Znao sam da će doći do ovakve rasprave kad tad. Siguran sam bio u to jer je Goran Ilić obećao staviti nacrt na javnu raspravu, a uvjerio sam se da je Goran čovjek od riječi. Koristim ovu priliku da pohvalim trud Gorana i Daria iz Agencije kao ključne ljude čija je dužnost uskladiti naše podzakonske akte, među kojima je i tema ove rasprave, sa zakonskom regulativom RH i evropskim standardima. Pohvala ne ide za to što rade ono što im je u opisu posla, već na iskazanom trudu da taj novi Pravilnik ne bude mrtvo slovo na papiru već Pravilnik koji će nam omogućiti što bolje uvjete za bavljenje našim hobijem u okviru postojećih zakona.
Osim toga, pohvala Ivici za izniman trud i brdo utrošenog vremena za svaki članak koji je pročitao 20-ak puta i ugradio bezbroj komentara, dopuna i prijedloga izmjena u nacrtu. Nisam siguran koliko ste svjesni, ali procjenjujem da je vremenski period za izradu novog Pravilnika bio cca. godinu dana. Ivica je vrlo iskusan na ovom terenu, i u zrakoplovnom pogledu kao i zakonodavnom, ali ne sumnjam niti u Goranovu stručnost po istim pitanjima. Ovaj novi Pravilnik trabao bi pojednostaviti neke stvari, ali ne može baš biti po svačijem ukusu i potpuno liberalizirati ponašanje kako se kome prohtije. Međutim, uvjeren sam da će nam omogućiti kvalitetno bavljenej paraglidingom.
Prije japetićke panel diskusije na istu temu, evo onoga što sam zaključio čitajući sve postove. Niste normalni koliko možete pisati, a niti Goran nije skorz normalan kad ima takve konjske živce odgovarati na sve teme vezane i nevezane za nacrt Pravilnika.
Teme oko kojih je bilo najviše prijepora po mom sudu su: 1. Evidencija krila kroz registar, odnosno inicijalni tehnički pregled 2. Tehnički pregled krila 3. Popravici na krilu 4. Liječnički pregled 5. Vuča 6. Uvjeti za tandem pilote
1. Evidencija krila kroz registar, odnosno inicijalni tehnički pregled - Nonesens, ponavljam! Evo i zašto. Ivica se složio da to nema smisla i da bi on mogao biti okarakteriziran kao netko tko pokušava progurati neku vrstu monopola ili vode na svoj mlin (Box). To je na prvi pogled doista tako jer Ivica planira otvoriti centar za tehnički pregled krila, ali nije jedini u toj namjeri. Za sad je tu i Team 5, a možda će i Vojo to učiniti jednom. Nije tajna da Ivica i Vojo i danas rade tehnički pregled, ali za to ne mogu izdati nikakvu službenu potvrdu, pa samim time niti ne vrijede službeno. Drugo, kad bi svi htjeli "incijalizirati" svoja krila i upisati ih u taj famozni "registar" (namjerno to tako zovem jer je ova tema i "doletjela" iz starijih zrakoplovnih grana koji pozanaju takav registar - Goran) to bi bio težak i mukotrpan zadatak za sve one koji provode tehnički pregled. Zamislite 250 registriranih pilota, pa još bar 100-tinjak neregistraranih, bez dozvole, a osobno imam 20-ak krila koja su aktivno ili povremeno u upotrebi. To je posao! Treće, sa ITP se htjelo doskočiti pravnoj prepreci za službenom organizacijom natjecanja. da bi se službeno natjecanje moglo prijaviti i dobiti željena visina na određenom području od Kontrole zračne plovidbe potrebno je prijaviti listu krila koja moraju imati atest/tehnički pregled i sl. Međutim, znamo da competition open klasa krila nema DHV/LTF certifikat koji je ekvivalent tom atestu koje traže nadležna tijela. Ne znam kako su došli do tog zaključka, ali comp krila imaju atest opterećenja, tzv. load test. A time i neki certifikat da nije nastalo u kućnoj izradi. Kakvu kvalitetnu razliku i prema čije sudu ta nadležna tijela vide između serijskog DHV/LTF certifikata i load test certifikata nije mi jasno. Jer krila lete iskusni piloti, a postavlja se pitanje, prema tom principu i o mete uvjetima na natjecanju, jer DHV/LTF serijska krila ne mogu postizati brzine kao comp/open class krila i samim time su nesigurnija. Tko je mjerodavan u tim nadležnim tijelima da procjenjuje metoe uvjete na našim antjecanjima? Naravno, nitko osim a ako nije PG pilot i natjecatelj. Stoga smatram da treba preispitati uvjete certifikacije/atesta krila i shvaćanja nadležnih po tom pitanju. Četvrto, ako to vrijedi za domaće pilote trebalo bi vrijediti i za strance. Da li možete zamisliti facu gospodina Gina ili bra će Valić da im netko iz Hrvatske naloži da "iniciriaju"svoja natjecateljska krila. To bi im bio posljednji posjet nekom hrvatskom natjecanju. Totalni apsurd. Peto, postavlja se vrlo važno pitanje vlasništva krila. Čije je to krilo, ko ga leti, tko je odgovoran za počinjenu štetu ili nezgodu/nesreću na tom krilu. Imam 5natjecateljskih krila koja koristim povremeno ili ih posuđujem kolegama kad čekaju krilo nakon što su prodali svoje. Čije će se ime naći u tom famoznom registru pored tih pet krila? Moje ili onoga tko leti. Parajedrenje je u tom pogledu potpuno različito od drugih zrakoplovnih grana i letjelica, osim padobranstva. Avioni i jedilice, pa i zmajevi imaju znatno veći resurs od naših krila koji iznosi cca. 300 sati naleta. Krilo je potrošna roba, a nitko ne leti krilo garažne proizvodnje, već etabliranih proizvođača. Ispravnost tih krila je druga tema, a za to služi tehnički pregled.
2. Tehnički pregled krila - apsolutno potreban! Svake 2 godine ili 100 h naleta kako propisuje većina proizvođača. naleti se mogu evidentirati u knjižici letenja i tako ne tjerati pilote koji lete 25 h godišnje da idu na tehnički pregled s krilom koje malo lete. Jedini uvjet je da pedantno bilježe nalete. Ne treba se bojati samogradnje, jer to nije zaživjelo niti u ranoj fazi paraglidinga kad je to još imalo smisla. Preskupo je i nekvalitetno. A svaka ozbiljan firma koja misli proizvoditi u RH pribavit će neki od certifikata za svoja krila, kao što je to slučaj sa tvrtkom Team 5.
3. Popravici na krilu - Trla baba lan, da joj prođe dan! Oprostite na ovoj narodnoj izreci, ali nekako mi najbolje sjeda u komentaru o popravcima na krilu. Svoja krila ne popravljam već 15 godina. Zašto? Jer je glupo, nepotrebno i nekvalitetno. Svi znamo što spada u manje popravke, a što ne možemo sami popraviti ni da se na glavu postavimo. Ako pukne špaga ili se ošteti naručimo istu takvu novu od proizvođača, pa ju sami zamjenivmo otvarajući male čelične karabinčiće. Ako razderemo krilo 10-20 cm nalijepimo rip-stop ljepljivu foliju na to mjesto i to mjesto postaje čvršće nego ranije. Ako poderemo više ili po šavu zovemo Voju, Svoleta, Sandija itd. Ako završimo na drvetu, pregledamo krilo i ustavnovimo stupanj oštećenja. U ovom slučaju poželjno je napraviti tehnički pregled krila.
4. Liječnički pregled - što je tu je. Zakonom nam je propisan liječnički pregled zrakoplovene C kategorije i točka. Nema tu Pravilnika koji bi to mogao promijeniti jer je nižeg stupnja od Zakona. Kraj priče. Može se preispitati Zakon kroz standardne postupke da se liječnički ublaži, tako da mogu legalno letjeti i osobe s manjim zdravstvenim poteškoćama. Ali to novi Pravilnik neće moći učiniti.
5. Vuča - smatram da je do sad dobro pokrivena i da će novim Pravilniku biti olakšano sjtjecanje ovlaštenje za polijetenje pomoću vuče. Dakle, dovoljno će biti da pilot ima u knjižici letenja upisan određeni broj polijetanja pomoću vuče i gotovo, a te letove treba izvršiti u klubu/centru koji ima ovlaštenog operatera za vitlo. Za sve nove kandidate za pilote će biti OBAVEZNO polijetnja pomoću vuče (min 5 letova).
6. Uvjeti za tandem pilote - tako malo važno da li treba jedan let od 50 km ili 2 od 50 km ili 3 od 30 km. Bitno je da se omogući stjecanje tandemske lience u Hrvatskoj. Svi koji lete tandeme imaju te uvjete, pri tom ne mislim one koji lete tandeme, a da nemaju položen niti pilotski ispit. Toga će uvjek biti, a na operaterima je da ih udalje s terena pod njihovom ingerencijom ili ne. Osobno bih predložio da je za polaganje tandemske dozvole uvjet 1 godina pilotske dozvole, 50 h naleta i 4 leta u tandemu s instruktorom koji će izvršiti obuku potrebnu za pristupu putniku te izdati potvrdu o toj izobrazbi/doobuci. Tandem letenje je vrlo jednostavno i nije neki bauk, a tandemska krila su super sigurne konstrukcije u svakom pogledu. Ali tandem letenje traži odgovornost prema putnicima.
Osim ovih 6, nazovimo to tako, vrućih tema, novi Pravilnik donosi puno više dobro obrađenih tema.
Uh, znam da sam dosadio, mada sam se trudio biti kratak. Zahvaljuje svima na pažnji koji su imali volje pročitati moje mišljenje.
Smrt fašizmu, sloboda letenju!
_________________ Take'Air
Zadnja izmjena: toni; sri 27 lis, 2010 14:08; ukupno mijenjano 1 put/a.
|