PPG ic okej, ali prvo moraš početi sa klasičnim PG-om. Dakle bez motora, čisto da naučiš kontrolirati krilo. Kad si jednom to savladao, onda pomalo pijeđeš na PPG. No kao i za većinu stvari u životu prvo obuka, a onda gonjaj.

Zovem se Blazevic Vojislav (crkveno Ivan) zvani Vojo! Sa zracnim sportovima sam se sreo 1991 i to prvo sa skokom iz aviona bez ikakvih procedura! Miroslav Djidara je bio prijatelj mog dobrog (pokojnog Ivana Vitka) koji je ispunio meni zelju za skokom iz aviona! Dosao nabacili mi padobran poveli Antom i bacili na gurnu sa 1100 m sa okruglom kupolom! Vrlo brzo sam "uhvatio" i vezu sa pg pilotima. Prvi je bio A Svoljsak a prvi nas Igor B. Poceo sam letiti a onda uvukao u glib i blato pg jos mnogo su...a koji jos mnogi lete! Letio sam u Africi, Australiji, obe Amerike, Aziji i u Europi ukupno 48 zemalja svijeta! Izletio sam 2486 putnika u tandemu, napravio sam oko 2000 letova na vitlu. Padao u vodu, rijeku, more, ocean na drvece, sletio jednom i na zgradu od 6 katova! Jedina povreda davne 96 uganuo sam ruku na startu te mi je jedna pilotkinja na tandemu (ja bio putnik, slomila fibulu)2007. Bacio sam 5 puta rezervu iz potrebe i jedno 30ak puta cisto za vjezbu i to uglavnom zadnju godinu! Drago mi je da sam pripadnik leteceg plemena cijele nase planete. Mislim da je se ovdi ipak skupila krema ljudskog drustva. Smradovi i sup.. se nisu dugo zadrzali u ovom elitnom krugu ljudi. A svaki danom mi se cini da dolaze sve bolji ljudi koji i ostaju u ovom sportu. Dobar vjetar i sigurno slijetanje svima ma gdi ili na cemu letili!
VOJO!

Pozdrav!

Zovem se Denis Rigler, iz Umaga sam i tek se spremam napraviti svoje prve korake u PG-u. Moje jedino iskustvo za sada je tandemac sa Hrgom iznad Triblja i moram priznati da sam se skroz zapalio za ovaj sport.
Trenutno u fazi proučavanja literature i Jubito filmića, nadam se u 9. mjesecu započeti tečaj. Inače, već se više godina bavim RC Aeromodelarstvom, sada me uhvatila želja da se i sam vinem u visine.

Od ozljeda imam lakše istegnuće vratne kralježnice pošto često blejim u oblake i promatram svaku ticu koja proleti iznad mene.


Lijepi pozdrav svima,

Denis


P.S.
Ukoliko ima netko iz okolice Umaga, Buja itd. tko se bavi ili se želi baviti PG-om nek mi se slobodno javi u sandučić. Možemo zajedno na tečaj, popit pivicu, podijelit troškove puta itd...

Marin Bonacci (35), po zanimanju informatičar rodom iz Splita, viđen je kako prvi put leti prije neke 3-4 godine. Koristio je Icaro Force (1-2), a prema nekim izvještajima još uvijek ga koristi. Navodno leti iz gušta, jedan bivši poslodavac je izjavio da je g. Bonacci otišao iz firme i osnovao svoju samo kako bi imao više vremena za letenje. Iz dostupnih podataka vidljivo je da se prije PG-a bavio padobranstvom, a još uvijek se bavi i ronjenjem.
Nažalost, g. Bonacci nije bio dostupan za komentar ovih navoda.

Evooo ovako....

Zovem se Konstantin Rakic imam 24. godine iiiiiiii poceo sam letiti 2000 godine, zatim mala pauza u periodu od 2003-2005 i od 2005 god., letim bez prestanka.
Prvo krilo ozone rush, pa airwave cobra i sad airwave magic5 (slijedece nadam se da ce da bude magic6 )) )...
Trenutna oprema: Airwave M5, WV X4, Charley Rev. 2 (a volio bi onu rogallo), Lazer jet stream, Flymaster B1 Nav..

Takmicenja: dva ili tri ali i nemam neke pretjerane ambicije za tekmama.. Vise mi se svidja XC. personal best mi je neka sica oko 40km ali evo
kod nas dosao sad hladni front pa kad prodje mozda bude nesto zanimljivije

Jedno ili dva sletanja na drvo, poneka paprat ali nista strasno srecom...

LP iz Banja Luke
Konstantin

Jerko Odžak rođen u Sinju 1973-centar za obuku Pegaz Hrvace,letim od 1996,to volim i tim se bavim u cilju omasovljenja i napretka parajedriičarstva,registrirao tri letjelišta i prvi obučni centar u HR,i drago mi je da se nalazim i sudjelujem u stvaranju jednog ovakvog sporta što ljudima nakon leta ostavlja osmjeh na licu.

www.pegaz-paragliding.com

Pozdrav

Zovem se Ivan Boroša
Rođen 1971

Lokacija Zagrebačka
Na obuci u obučnom centru Parafreek od ove jeseni

A kad si to brale registrirao taj svoj 1. obučni centar u RH?

Rodio sam se kao jako mali,u Sloveniji, i za razliku od većine koji odmah znaju što će od njih biti, ja nisam ništa znao. Čak nisam znao da ću jednog dana biti Hrvat, što za razliku od mnogih koji su to odmah znali , nije zanemariva činjenica. Neki se odmah rode veliki, pa ako još znaju da su Hrvati, onda su odmah Veliki Hrvati.

Ja nisam bio ni Veliki Slovenac, nisam bio , ustvari, ništa. I tako, dugo godina sam bio mali. Gledao sam veliku crkvu prekoputa moje rodne kuće i kako sam se igrao samo oko nje, ali vrlo malo unutra, nisam imao prilike postati ni Veliki Vjernik. Ustvari, bio sam nitko i ništa. U međuvremenu sam rastao, pa su se u moju malu, ali vremenom sve veću glavicu, počele slijevati razne informacije. Najvažnije mi je bilo zapamtiti da je Tito najveći (poslije sam se uvijek čudio kako takav veliki čovjek može biti tako nizak rastom) i da mu je Kardelj najvjerniji i najvažniji suradnik. U školi su me naučili da je meni Tito najveći prijatelj, makar sam
imao i druge prijatelje. Ne znam, meni je mali Kemo iz susjedstva (u međuvremeno smo se preselili u Bosnu) izgledao kao najveći prijatelj, ali ako u školi
kažu suprotno, čemu se suprotstavljati. Kad sam još malo porastao, postao sam uzoran omladinac. Sjećam se, pjevali smo na radnoj akciji "lijepo ti je druga Tita kolo, takvo kolo, tko ga ne bi vol'o". To mi je bilo super, a još ljepše mi se bilo s omladinkama valjati po Savskom nasipu koji smo gradili. I danas jedva čekam poplavu u Zagrebu , samo da vidim hoće li nasip koji sam gradio izdržati. I izdrži, uvijek. Kad god se dogodi kakva poplava, meni misli odu u davnu '68., pa se sjetim što sam sve naučio tamo negdje oko Jakuševca - i što znači žensko odlučno "ne", i kako se raskopčava grudnjak i svaštanešto ... Onda sam još malo rastao, i postajao sve veći i pametniji. Ustvari, postao sam najpametniji, završavao neke škole i fakultete, planirao kako pokoriti svijet. Svi će znat za mene, a u mojoj rodnoj Ribnici podići će mi spomenik, kao najvećem inženjeru iz njihovog kraja. Poslije nekog vremena, šokiralo me je da, osim moje tete i još nekoliko živih rođaka, nitko za mene i ne zna.

Tako sam, pomalo, počinjao svijet oko sebe sagledavati drugim očima. U nmeđuvremenu je umro Tito. Sjećam se, kao danas, rekli to na TV, a ja odem svom prvom puncu Franji, da mu kažem vijest. A on promrmlja nešto kao "ajd', fala Bogu". Shvatio sam to kao milosrdne riječi vjernika kojima komentira skončavajuće muke drugog čovjeka.

I tekle su godine, a ja sam i dalje živio u svijetu surovog socijalizma: dobio sam posao drugi dan nakon što sam diplomirao, dobio sam stan nakon 10 godina rada u tvornici, putovao kao ugledni inženjer po svijetu : Egipat, Kuvajt, Sirija, Venzuela, Švedska, Francuska ... , prodavao proizvode svoje tvornice, bez veze. I dalje sam se družio s Kemom, ali i s Jovicom i Antom. Zvali smo se Balija, Četnik i Ustaša, nadimcima, jedino mene nisu mogli nikako nazvati. Glupo je bilo Belogardejac, pa su se na kraju sjetili da bih mogao biti Domobran. Onda sam, nakon nekog vremena shvatio, da svi okolo mene obožavaju cajke, da mi susjedi ulaze u kuću pozvani i nepozvani, da ponekad nema benzina i kave, a bogme i struje, pa sam se odlučio preseliti iz tog sretnog svijeta u još sretniji - Zagreb. Jest da sam sanjao Australiju, al' nije mi se išlo iz ovoga raja. Dobro, malo sam se pokolebao kad je Jovica stvarno postao Četnik, a Kemo Balija. I onda sam postao Hrvat - domobran. Mislim, doslovno, nisam se baš puno micao od doma. A danas, opet, svi obožavaju cajke ... al', ima struje i benzina, i kave ...

U međuvremenu sam naletio na Danka i on me učio letenju. 1997. Danas živim životom sretnog i uspješnog poduzetnika... evo, baš jučer,
uspio sam skuckati parsto era za Voju, da mi kupi novu rezervu. Tko to može platit. Nema banke kao što je Zagrebačka pa da ti pusti minus od jedne plaće.
A i ne bih sve ovo pisao, da večeras nije Dijana Čuljak opet vodila dnevnik kao u stara ,dobra vremena socijalizma ... ah, nostalgija

Eh moj Janjez. Sad vidim po kome si toliko pametan! U pozitivnom smislu! Nemam ljepa iskustva sa Slovencima, muški me opalili po džepu u prometu,ali ih ne mrzim. A tebe prijatelju moj volim, zato kaj si takav kakav si. Imaš još jednog prijatelja Hrvata a da to ni neznaš. Mislim da ih imaš punooooooooooo! Jebivjetar od Slovenca.

Šefe svaka ti dala ah, nostalgija .. podsjetilo me na izjavu nekog gastarbajtera: "Radio sam 20g u Njemačkoj i vratio se doma, te nakon par mj. skužio da je nostalgija bolja."

Ali da, to je to

Bok.
Evo da se i ja predstavim, zovem se Vjekoslav Zajec, rođen 1973 u Zagrebu i od tada živim u najpoznatijem zagrebačkom kvartu Vrapču.
Eto ja krećem naopačke za razliku od Vas koji ste se prvo vinuli u nebo pa potom u bračne tj. obiteljske vode, nadam se da je došao trenutak da se i ja okušam u tim vodama (nadam se da nije prekasno) bar za rekreativno letenje.
Evo za sad toliko ako ima pitanja pucajte.

P.S. Nadam se da se bumo bolje upoznali uz .

Da i ja predstavim moju letačku malenkost cjenjenim članovima ovog foruma a epitet -malenkost- možete doslovno shvatiti jer sam se pg. letenjem počeo baviti početkom prošle godine pod budnim okom moga instruktora Damira Biondića.
To znaći da sam mladi letač ali je zato budućnost ispred mene i stjecanje iskustva u pg. letenju, najljepšem hobiju koji je ljudska kreativnost mogla smisliti.Živim u Krasici što je istočna riječka periferija u blizini tribaljskog uzletišta odakle poliječem i uživam u letenju. Prošle godine sam si kupio novo ( i prvo ) krilo, Mac Para, dhv-1 koje kad je spakovano držim pored kreveta.
Kažu da tako znanje bolje uđe u glavu. Ime mi je Maksim Šakota a ostale podatke o meni možete vidjeti na mom profilu. Pozdrav svima i dobar vam let!

evo da se i ja predstavim svekolikom letačkom puku (imam vremena na pretek porezal sam si nogu brusilicom dok sam radio na paratrike-u dvosjedu ode tetiva iznad gležnja i neki mišić te sad četvrti tjedan nosim longetu, nisam mel gibson nego mel longeta), ali da se vratim na temu... rođen sam daleke 48 god prošlog stolječa ali za razliku od romana i nekih drugova letača ja sam rođen kao maljušni jugosloven i to sam bil sve dok neko nije v krčmi vgasnul luč a bogme i neku godinu posle sve dok nisam skužil da sam ja još jedini na balkanu koji misli da je jugosloven sad se više ne opterečujem tim glupostima koje su nas dovele tu gdje jesmo a gdje če nam biti kraj to zna samo onaj gore na nebesima kamo večina nas stremi . moje interesovanje za avijaciju potaknuo je davno, davno još u osnovnoj školi nastavnik tehničkog odgoja pilot aviona jedrilica i svega što je u ono vreme letilo drug Victor Flatc koji nam je na njegovom satu satima pričal o svojim danima u avijaciji o jedrilicama o njegovim doživljajima iz dana kad je bio pilot u vršcu najprije u kraljevini jugoslavije, pa partizanski pilot itd, itd. , ne moram vam pričati da je to bil uz tjelesni najdraži mi predmet u osnovnoj školi.80-tih godina skužil sam da je kod nas u koprivnici osnovan aeroklub koprivnica i da se počelo sa nabavkom letečih naprava prvo iz češke blanik jedrilica pa mot. zmaj Apolo CX-gt racer a s obzirom da je letenje blanikom bilo komplicirano i rijetko zbog ovisnosti o šlepanju bilo avionom ili vitlom odlučio sam se za školovanje na mot-zmaju i tako ja i još jedan kolega školujemo se u prelogu u rodama klubu mot-zmajara koji su imali knjigu registra i instruktora (Štef Vrbančić) ,pa nakon koje godine počinjemo samostalno letjeti do vremena kada se stroj počeo zdolaziti i trebalo je nači načina da se na nečem drugom leti a da to bude prihvatljivo za financije koje su nam bile na raspolanju.Samnom jeletio na mot zmaju kolega iz križevaca Damir Zorko i od njega smo dobivali informacije o paragliding klubu feniks i školi ekoinga i instruktoru Antoni Buljanu i Edoju naravno jedan ljetni dan prije 5-6 godina pojavio sam se na malom kalniku i tako je to počelo, novo predivno iskustvo je počelo , oduševilo me ovo još sporije letenje od letenja motornim zmajem i mogučnosti da se stvarno uživa u letenju u istinski slobodnom letenju sada imam trenutno mot-zmaj cosmos bison sa rotaxom 503 i krilom lamouette 19 kvadrata isto sporije krilo pa paratrike jednosed koji je nakon par letova počeo pokazivati konstrukciske slabosti tako da sam krenuo raditi dvosjed sa rotaxom 377 a krilo če biti neki tandem od UP-A jer sam od početka počeo letjeti na krilima ove firme i ne vjerujem da ču letjeti neku drugu firmu (malo reklame za lepog salea).za kraj mogu još reči da sam uz nezaboravne sate letenja upoznao lijepe terene širom hrvatske i bliže okolice i upoznao mnogo divnih ljudi sa kojima sam proveo nezaboravne dane u letenju i druženju a nadam se da če toga biti i budučnosti jer ja sam po prirodi unatoč dosta godina ipak vječiti mladič pa dok me noge nose!

Pozdrav i poštovanje svima!
Nakon nepunih mjesec dana intenzivnog praćenja foruma te i prijavljivanja za početnički tečaj (danas startao prvi dan tečaja) registrirah se na forum pa se, eto, predstavljam, bez poziva i bez pitanja.
Radovan Vuckovic se zovem i prezivam, iz Rijeke, otac unuka moga oca, 38 punih godina, još neoženjen ali svejedno dobro obješen, zaposlen kako strojovođa na ha, ha, HŽ-u, ljubitelj aktivnog živovanja - "što bi rekao Dule iz BB kuće".
Evo, ukratko; kako sina počinjem upoznavati sa planinama tako smo jedne nedjelje početkom 7. mj., na vrhu Učke, imali priliku svjedočiti polijetanju zmajara, prethodno i razgovoru sa jednim od, kažu, najstarijih i najiskusnijih kod nas, Nikolom Musulinom. Ali, kako se brzo želja za letenjem zmajevima rodila tako je, nakon par kontakata, i umrla, svjesna otežanih mogućnosti razvoja. I tada sam se sjetio jednog davnog razgovora sa Vladom Paušićem i njegovih tandema sa svojom djecom. Pretjerati ću ako kažem da sam odmah vidio sebe, za koju godinu, kako sa sinom letim Tribljem i objašnjavam mu što je što, gdje je što, zašto je što ovako a ne onako... kao i sada. Da ne duljim, Vlado me uputio na Damira Biondića, nazvao sam Damira, najavio mu svoju želju, strpio se mjesec dana i, eto, danas počeo "vući" i dizati krilo po Grobničkom polju. Unatoč netom odrađenoj noćnoj smjeni, unatoč 30 + temperaturi, unatoč izloženosti suncu, sretan da sam dobio priliu.
Ne znam kako je svima vama sada, znam da vam nije bilo lako na početku, pogotovo ako vam je bilo kao meni, u Yumi (čitaj Grobniku), bez vjetra, na 33-34, na suncu. Iz noćne ili ne, svejedno. Pozdravljam vas, dakle, i molim za dobrodošlicu na forum. Obecavam vjernost društvu.

Usput pozdravljam instruktora Damira Biondića, supatnike (za sada) na tečaju, neke koje sam letimično upoznao u par navrata u Triblju i Liču te, pored ostalih, gospodina Prelca, kojega, istina, ne poznajem, ali u čijim preletima preko Gorskog Kotara vidim uzor i mogućnost ostvarenja nade da se i sam jednom otputim put Moravica, od kuda jesam rodom, do rodnog sela Carevića, bratu, ocu i ostalima 15-tero susjeda, da bar među njima postanem ikona kada nisam kod žene.
U zdravlje!
Usput, par slika za predodžbu:
Počeli smo i kampirati na uzletištima

Pozdrav.

Bojan Jurković, malo poznatiji kao Bole
Od 9 mjeseca prošle godine u klubu Paranoia, prvi let 06.01.2011 Nikako nisam imao sreće za poletjeti, a počelo se okolo pričati da vjetar okrene kud ne treba kad se ja pojavim na letjelištu. Tako je nastala najgora PG kletva: "Da Bog da ti Bole došao na start"... Međutoa, to nije istina i našli smo stvarnog krivca za parawaiting, no nećem ga imenovati jer bi mogao nastradati, a drag dečec
Odradio ponešto sitno letova,ali želim jakooooo više. Krpicu nemam, ali sam u potrazi, pa ako netko od svekolikog letačkog pučanstva prodaje ili zna nekog da prodaje kakvo krilce 1-2, za mrcinu od 85kg žive vage, eto, bio bih prezahvalan na informaciji i naravno da slijedi pokoja kapljica na moj račun... Nije gazda vreća šuplja, što puca, što novce skuplja. Gazda je ko zna spiskati...
Malo se bavim faksom, malo graviram staklo, pomalo i sviruckam,tj. pravim se da znam svirati, a ne znam iako sam, uz pomoć letačke ekipe stvorio hit, ali o tome drugom prilikom....
To je bilo ono šo volim. Sad ide ono što ne volim.
Dršte se......

Ne volim...........
















kelj i mlako pivo.

Toliko za sad.
Lijep pozdrav i dobar vjetar, ladnog piva i dobrih cura/dečki svima želim.



Tri nepisana pravila:
1.
2.
3.

heeej!

Evo i mene na forumu... Neke clanova foruma znam, a nadam se da cu i neke upoznati.

Pratim vec forum dulje vrijeme i sada sam se konacno odlucio registrati.

pa ukratko o meni i mojem letenju... Spremam se u školu letenja na jesen, a možda i ranije ako bude negdje ranije tecaj. Letio vec jesam.
Imam vec i nešto opreme za letenje i nabavljam ostatak... Kaciga je slijedece što mi treba

Živim u Zaboku, mlad sam... 20 godina, završio sam srednju informatičku i sada studiram ekonomiju... i sve ja to lijepo polako guram.
Iskreno, nikako da sretnem negdje u blizini nekoga tko bi imao volje/želje se baviti (ili da se vec bavi) tim sportom a da je odprilike mojih godina???
Pa ako ima negdje tu nekoga na forumu... Neka mi se javi.


Nadam se da se vidimo negdje...

DARINKAAAAAAAAAAAAAA di siiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii

Viš stvarne Darinka je taman njegvih liet

a bogme je i mikac tu negde oko dvajst(i neke):lol: dečec ni vrag da nisi čul za njih dvoje???a nedavno su ti osnovali i paraglajding klub h zaboku!!!