Uh, teško je sada govoriti o trolinijašima, a ne dotaknuti sijaset drugih tema o kojima se isto već govorilo.
Kako ja to vidim, pg razvoj (bar što se nas tiče, proizvođači imaju dodatnih agendi) svodi se uglavnom, kako za competition, tako i za serijska krila, na povećanje performansi uz zadržavanje postojećih standarda handlinga i sigurnosti očitovane kroz prolaz certifikacije za željenu kategoriju.
Koliko god ljudi ne marili za performanse svojih DHV1-2/ENB krila, činjenica je da one najbolje prodaju krila (i sve ostalo napokon).
Kako su i profili i sicevi sada već prilično optimizirani teško je radom na tom dijelu ostvariti više od par postotaka napretka. Najviše prostora za napredak daje smanjenje broja špagica (čak i uz povećanje njihovog promjera - jačina špage raste kvadratno s presjekom, a površina koja radi otpor tek linearno).
Da bi se to postiglo mora se ojačati profil (a Box je dobro spomenuo neke od problema koji se tu moraju interno riješiti) budući da ima puno manje točaka na kojima špagice održavaju njegov oblik. Dosad se to radilo plastikom (uzdužna i poprečna ojačanja, ojačanja prednjeg ruba, gibus luk), a Ozone je otvorio novi smjer korištenjem savitljivih karbonskih šipkica.
To smanjenje špagica na kompovima provodi se intenzivno već 5 godina, a povećani razmaci između špagica pri rubu krila donijela su veće opasnosti od kravata. Krutiji materijali za ojačanja na tim mjestima donijeli su to da se kravate teže otvaraju (plastika više zapinje). Mnogi comp piloti su sami vadili ta ojačanja na rubovima krila, odmah, prije nego su uopće počeli letjeti novim gliderom.
I sad da se konačno dotaknem postavljene teme. Postoji bojazan u dijelu pg populacije da će smanjenje broja linija na serijskim gliderima donijeti i povećanje vjerojatnosti za kravatiranje. Sklonost kravatiranju nije nešto što se može dobro i objektivno testirati.
Ipak treba imati na umu da se komp glideri rade za maksimum performansi pa se kod njih na linijama štedi maksimalno, čak i na onim mjestima gdje bi par dodatnih linija značilo značajno manju vjerojatnost za kravatu.
To se ne mora raditi na serijskim gliderima. Reduciranje u broju špagica na 2/3 krila (središnji dio) može donijeti dovoljno vidljivog povećanja performansi. E sad, ne mora se, ali može. Morat ćemo vjerovati proizvođačima da će se u u toj potjeri za performansama ipak zaustaviti na nekom mjestu. Pitanje je hoćemo li?
Druga zanimljiva stvar koju je Box otvorio, a koja svakako zaslužuje posebnu forumsku temu je problem s rastezanjem špagica koji prelaskom na trolinijaše postaje još značajniji.
Uz konstantne promjene u materijalima i načinu obrade špagica užasno je teško naći referentne informacije o efektivnom skraćivanju i/ili produživanju pojedinih tipova špagica kroz neki period i za neke uvjete (vlaga, letenje kroz oblak, sunce, prosječno opterećenje). Prvo što nemamo točnu informaciju o modelu i obradi špagice na svom krilu, drugo što nam i kad to imamo nije lako naći referentne vrijednosti o rastezanju, treće što nemamo (ako ne tražimo) linijski plan za svoje krilo, četvrto - što nemamo točnih indikacija kolike promjene u dužini se toleriraju, a i kad to imamo ne znamo koliko efektivno te promjene u dužini (bilo da su veće ili nešto manje od granice koja se tolerira) utječu na sigurnost, performanse i ponašanje našeg krila. I još sada imamo kombinacije, linije pri krilu jedan materijal, one na gurnama drugi. Ma sve to je jedna crna kutija za nas korisnike!
Neki tipovi linija se rastežu, neki skupljaju. Neke treba rastezati, a neke se same idealno rastegnu pod idealnim opterećenjem, inače su prekratke (dakle, kad ih mjerite neopterećene nemaju idealnu duljinu iako su idealne kad ih opteretite. Kad bi netko mogao naći da je ta tema negdje dobro obrađena bio bih mu iznimno zahvalan (bio je jedan link o tome, govorilo se o dynema i technora špagicama generalno, ali je star i ne znam koliko se može primijeniti na najnovije špage i najnovije tehnologije i materijale (špagice se dodatno ojačavaju posebnim postupcima zagrijavanja pod opterećenjem i sl.))
Meni su npr. za Magusa 4 rekli da su mu performanse jako osjetljive o minimalnom rastrimavanju krila. Pa onda čovjek plati trimanje. U nadi da je sada sve idealno kako je kompjutorski model zadao. A u stvari bog sam zna. Nije li frustrirajuće kupiti competition krilo ili novo top DHV2-3 krilo super performansi koje će ih izgubiti spuštajući ga na razinu prosječnog DHV2 krila nakon možda 20h leta i par letenja u oblaku? A tko ima volje provjeravati svako malo duljine špagica? Tko uopće sumnja na to? Provjeravamo kad se krilo počne 'čudno' ponašati.
Mislim da o tome definitivno imamo premalo informacija i da se nitko ne trudi učiniti ih dostupnijim. Skoro pa sumnjivo...
Sada s trolinijskim krilima i manje špagica profil postaje još osjetljiviji na razlike u rastezanju pojedinih špagica. Kupovat ćemo skupo krilo s finesom 10, a nakon 30h imat ćemo 9? Možda paranoički pretjerujem, ali eto, palo mi je na pamet sada prvi puta.
Inače mislim da se svakako ide na trolinijaše u svim kategorijama. Ima puno mogućnosti za napredak uz dovoljne margine za održavanje sigurnosti (malo više linija na rubovima krila). Problem bi mogao nastati ako bi se željelo brzo prijeći na dvolinijaše.