Poštovani kolege letači, dragi prijatelji ali prije svega svi vi koje se smatrate ljudima,

Dobio sam dozvolu od članova Vojine obitelji da Vas obavijestim o trenutnom Vojinom stanju.

Kao što svi znamo, Vojo se nalazi u zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj. Zadnjih par dana bio je u totalnoj informativnoj blokadi, no konačno je par članova obiteilji uspjelo dobiti 5 minuta da provede s njim.
Kako sam vrlo blizak prijatelj sa svim članovima Vojine obitelji, vijesti koje su došle do mene nisu nimalo ohrabrujuće.
Zdravstveno je u vrlo teškom stanju, a duševno je totalno potonuo. Jako mu je naporno čak i govoriti, tako da zasada ne znamo niti kakav je stvarni tretman prema njemu, jer u ovom času on to jednostavno nije u stanju reći, drugim riječima, nema snage govoriti. No prema riječima članova obitelji, stanje je vrlo zabrinjavajuće.
Unatoč tome, obitelj je prenjela sve pozdrave, podršku i lijepe riječi koje su o njemu ovih dana izrečene od strane prijatelja i svih onih koji ga poštuju i vole, a kojih je velika večina i Vas koji ste na ovom forumu.
Pisma podrške kojih je preko stotinu u zadnjih 7 dana krenulo prema njemu još nisu stigla do njega. Obitelj mu je prenjela tu informaciju. Reagirao je tako da je digao palac gore i zaplakao. Neznam kako izgleda Vojo dok plače, jer ga u 9 godina koliko poznam nikad nisam vidio da plače, ali eto, te oči koje su se samo smijale su pustile suze. Suze koje je prolio za Vas dragi prijatelji i te iste suze neka padnu na duše svih onih koji su mu ovo namjestili.

Zasad Vam nemogu ništa više reći, ali kad dobijem bilo kakvu vijest ili novost koju mi obitelj dozvoli podijeliti sa Vama objaviti ću ih ovdije i na FB grupi podrške.

Zasad nam ostaje samo moliti se da njegovo srce izdrži iskušenja koja su pred njim,
a ovaj post završavam najcitiranijom biblijskom izrekom

"...Oprosti im Oče, jer neznaju što čine..."

Prema informacijama od jučer navečer, nije došlo do nikakvog poboljašnja... zapravo se bojimo da sve kreće prema fatalnom ishodu.
Ljudi, molimo se za Čovjeka i Prijatelja, jer znamo da bi se on molio za svakoga od nas.

Nikako da objave slike arsenala koji su mu navodno zaplijenili u vikendici.
Preko svojih veza ja sam ipak došao do ove slike.



Ne daj se Vojo!

... godina gospodnja 1945 , drug Boško je tužan jer se bliži kraj rata i više neče biti akcije pa piše supertajno pismo sa svim supertajnim uputama u nadi da če ga nekad u budučnosti pronači pravi DrugPartizanSkojevac (namjerno je napisano zajedno jer ta osoba mora sve to biti u jednom ) i brižno ga skriva iza supertajnog kamena u supertajnom zidiću pored svoje kuče.

...godina gospodnja 2012 , car Vojo dolazi u Gradinu - rodno selo svoga oca Milana , posjeti staru rodnu kuču , kad ono dan sunčan kao stvoren za termiciranje , ode na brdašce , otvori krilo i zajedri po slobodnom Hrvatskom zraku , ali ubrzo signali iz guzice pale alarm da je vrijeme za sranje ,a dole sve sama čistina , livade i jedan jedini zidić za sakrit se i uživat u istovaru , ali opet problem ... pri ruci nema ništa za higjenski obradit guzicu pa poseže za zadnjom mogučnošču i vadi kamen iz zidića da bi s njim obrisao caricu guzicu , ugleda neko staro pismo , otvori ga , proćita ...



Uploaded with ImageShack.us

... i s njim obriše guzicu.

Tako je nastala legenda o Caru

Pozdrav

BEŠO

Dragom prijatelju Voji zelim skori oporavak i da se izbavi iz tog Kafkijanskog procesa slobodan i veseo.
Neka dodje do toplih krajeva gdje cu ga ugostiti carski, dok se dolichno ne oporavi!
Komunistichki Laos nije toliko crven koliko je sunchan i jednostavan
Zalim duboko da se takva ljudina slomila ali se nadam da je to samo kvrga na njegovom stablu zivota.
Pozdravite Voju i drzim mu fige!

u mom selu se rodio kompozitor (nikad čuli) - neki Peterlin. Neam blage kak od mene nije ispo kompozitor ....istinabog, još nisam pokušao svirat klavir, al možda i znam ... tako i ovi tupavi novinari, dno dna smeća prokletog ...

Pošto je selo malo možda je vjerojatna i krvna veza, pa bi nekakvo genetsko nasljeđe objasnilo interes na istom području.
Da je tvoja čukunbaba dala čukunkomšiji svjetić u plastu sijena danas bi i ti možda svirao klavir.

Šta je nastalo prije, amebe il novinari? Mislim opet se prijavljujem za kviz, pa me kopka...

novinari ... evoluirali u amebe

Ne vijeđajte amebe!!!
Iz ameba su mukotrpnim procesom evolucije uz mnoštvo ćorsokaka i neuspjelih kombinacija, putem prirodnog odabira i, slobodan sam kao agnostik reći, uz pomoć svevišnje sile koju neki zovu Bog, neki Budha, neki Allah, ja ga zovem jednostavno "Svevišnji", nastala su sva živa bića na ovome planetu.... osim...
... onih koji sebe nazivaju "novinari" i rade po kojekakvim "ozbiljnim" dnevnim" listovima. Ta podvrsta životnog oblika nastala je direktnom linijom njmanjeg mogućeg otpora, bez pomoći Svevišnjeg, iz bakterija koje su živjele u govnima onih prvotnih ameba te danas u nedostatku istih spremni su jesti govna svojih naredbodavaca (koji su nastali iz tih istih bakterija) za par kartica senzacionalističkog treksta koje će u svom bolesnom umu izvitorpeiti iz činejnica i uz svoje vlastite kometare koji ne vrijede ni koliko "vau-vau" ovog mog ćuke u dvorištu koji evo sada upravo vani laje na susjedovu mačku... čiji je davni amebski predak (ispravno) zaključio da je bolje da se razvije u mačku, jer ća tako na ovaj ili onaj način, za malo miševa i mačje hrane, bez potrebe za ozbiljnim radom usrećitivati potomke one amabe koja je odlučila razviti se u čovjeka.
Eh da, i miševi su nastali iz onih ameba sa repićem...

P.S.: možete ove moje gornje teorije smatrati vjerodostojnima, jer sam bio odlikaš iz biologije....

Evo dragi prijatlji da Vas obavijestim o najnovijim momentima.
Kako neki od Vas znaju, jučer sam posjetio našeg prijatelja nakon punih 45 dana od događaja i preko dva mjeseca otkad smo se zadnji put sreli. Kako je jednom Ana Marija rekla, tih 5 minuta prođe dok si trepnuo okom. Službenik koji je stajao kraj nas čak je i produžio minutu ili dvije... ali svejedno kratko. Lilika i sestra mu Bojana već su veteranke u tim posjetama i znaju kako najbolje iskoristiti vrijeme koje je na raspolaganju, ali ja... kad sam vidio sjenu od čovjeka kojeg poznam, i kako sam prvo pustio da ga Lilika i Bojana prve pozdrave, kad me je vidio oči su mu se zasjale i lice razvuklo u širok osmjeh... i tada sam ponovo vidio našeg pravoga Voju. Raširio je ruke i samo izustio "Buraz!!!" kako me oduvijek zove.
Tada sam ga zagrlio, izljubio valjda 20 puta, stisnuo se uz njega i nisam ga htio više nikada pustiti.
Premalo je vremena u tih par minuta za reći sve što se ima za reći, prenijeti pozdrave, moliti ga da se trgne i da pomogne i sebi, a i nama koji skupa s njim sve ovo proživljavamo. Kao u polusnu slušao sam Liliku i Bojanu kako ga mole da barem uzima lijekove i pije vodu. Rekao nam je da je dobro dok leži i može čitati, ali kad sjedi da nema snage, a to se i vidjelo jer mu je glava svakih par sekundi padala na grudi...
I dalje je uporan u svom naumu da će radije umrijeti nego ići u zatvor za nešto što nije učinio i cijelo vrijeme govori da ga mi ne razumijemo.
Kad sam konačno progutao onu knedlu koja se parkirala u grlu uhavtio sam dah i rekao mu:"Care, slušaj me. Svi mi, nas preko 800 ljudi vani koji smo sve ovo vrijeme s tobom, mi smo mislili da ako ti je i suđeno umrijeti da će se to dogoditi tako da te usiše CB, ili da ti se ne otvori rezerva, ili da omastiš neku stijenu. Tako bi zauvijek pamtili Voju-letača. Ovako, ako uveneš tu u zatvorskoj bolnici, ostati ćeš zadnji šupak kojeg se nakon tjedan dana nitko neće ni sjećati. Nemoj nam to uraditi..." Na to je digao samo palac gore.
Još sam ga podsjetio na jedan naš dogovor od prije par godina, kad smo se dogovorili da ćemo uštedjeti pare i kupti žirokopter s kojim ćemo, kad budemmo stari prdonje i nebudemo više mogli nositi ruksake na brdo, preletjeti cijelu bivšu Jugu uzduž i popreko i posjetiti sva letjelišta gdje smo letjeli "kao mladi". Više nisam mogao, glas mi se opet počeo lomiti...
Držimo palčeve da izdrži do trenutka kada pravda počne djelovati...

Nazalos lose vijesti o Voji...
http://m.tportal.hr/vijesti/248236/Voji ... lnicu.html

Možda to i nije tako loše...
Osobno smatram da će Vojo u civilnoj bolnici imati bolju njegu nego u zatvorskoj. Zatvorska bolnica je samo mjesto gdje se štićenici odgojno-popravnih ustanova "liječe" od manjih zdravstvenih tegoba. S obzirom na stanje u našoj zemlji i svekoliku situaciju uzrokovanu recesijom koja prožima sve slojeve društva, nisam uvjeren da bi zatvorska bolnica bila u stanju pružiti adekvatnu skrb u slučaju pada u komu ili zastoja srca. U svjetlu predstojećih lokalnih izbora, ne vjerujem da bi bilo kojoj političkoj opciji išlo u korist da im zatvorenik umre dok je bio pod njihovom paskom...
Nadajmo se najboljem...

Nažalost, čini se da stvari idu sa zla na gore.

http://www.slobodnadalmacija.hr/Novosti ... fault.aspx

Kamo ide ova naša "demokracija"?
Strašna je činjenica da se ovo danas-sutra može desiti bilo kome od nas ili nama bliskih ljudi. Dovoljno je naći se u krivo vrijeme na krivom mjestu...

"Kada je na autobusno stajalište došla maloljetnica s još dvije osobe, okrivljenik je, a kako ga ne bi omeli u aktiviranju eksplozivne naprave, uz povike ih potjerao prema pothodniku te se potom vratio na mjesto i aktivirao napravu, čime je ugrozio život i tjelesni integritet triju osoba", pišu u priopćenju iz DORH-a.

Tvrde da je i kod drugog napada Blažević imao cilj ugroziti živote ljudi.

(Vecernji)

Nevjerovatno...
Ma hebe mi se jel je ili nije, ali ovakva glupost u par recenica mi je nevjerovatna...

Mislim... Otjerao ih je kako bi im ugrozio zivote.
Svaka cast. Stvarno prevladava inteligencija sobne temperature...

LP!

Voju, Cara i Blaževića

Dragi prijatelji, kolege letači, puno od vas mogu zvati i braćom (ne zaboravljam ni sestre).

Vojo je uhvaćen u žrvanj institucijske nesposobnosti. Poučen ovime što se dešava s našim prijateljem, neki dan me ošinulo jedno pitanje u mislima - Koliko sam samo govana pojeo, serviranih na srebrnom pladnju medijske kuhinje u zadjih 41 godinu koliko znam čitati.
Još nekako mogu i shvatiti da nam je štampa požutila. Da u pohlepnoj trci za karticama teksta u dnevnu štampu dolazi sranje od kojeg bi i muha govnjara okrenula glavu. Ali da DORH, jedna institucija koja bi morala biti servis građana i koju debelo plačamo iz svojih teško zarađenih prihoda, (ni dupe na WC-u nemogu obrisati, a da 25% tog papira ne ode Liniću, a već mi je na plači uzeo pola - dakle dupe brišem sa samo četvrtinom WC papira - treba štedjeti - nije ni čudo da smo posrani!!!), da dakle takva jedna institucija diže optužnicu pošto-poto samo da opravda 80 dana zadržavanja čovjeka u pritvoru. Optužnicu o kojoj nema ni dokaza ni motiva ni sredstva zločina, već se navode paušalni napisi iz NOVINA!!! Jer optužnica koja je dignuta protiv Voje nije ništa drugo nego zbrkana prepiska članaka iz novina koji se ovdje-ondje pojavljuju zadnjih 80 dana. Novina kojima smeta prava istina i koje se takve istine boje, jer nas 20-ak, koji smo apsolutno sve svoje slobodno vrijeme posvetili potrazi za istinom kakva god bila, jer znamo znamo tko je i kakav je Vojo, kad god smo pokušali u tisak ugurati pravu istinu u svim "renomiranim" novinama dobivali smo iste odbijenice tipa: "Mi to nesmijemo objaviti..." Kad bi nešto i prošlo onda su to toliko izvitoperili da nismo dozvoljavali da se objavljuje u tom obliku.
Naravno, od prvog dana, još kad su Liliki pretraživali kuću, imperativ je bio da Vojo mora biti kriv!!! Nadređeni policajaca koji su bili u premetačini zvao je svoje "ljude" svakih pola sata i NAREĐIVAO IM da MORAJU nešto naći. Lilika veli da je jasno čula, jer se idiot s druge strane DERAO na policajca da "DA IZVOLI NEŠTO NAĆI". "Dokazi" koji su nalaženi, su dokazi koje svatko od nas ima kod kuće. Kombinirke, odvijači, kliješta... Izuzeli su preko 20 komada alata samo zato što se "s time može napraviti bomba". Pa kud to vodi...
Frustracija u meni je pregolema. Kao patriota i građanin ove zemlje, nepopravljivi legalista i optimista, sva moja uvjerenja iz temelja su poljuljana ovime što se događa.
Sablažnjavaju me dvije činjenice - danas sutra ovo se može dogoditi bilo kome od nas. Drugo, pravi bombaš je još uvijek negdje vani, pritajio se i psihopatski se naslađuje svojim činom ... a ti pusti svoje dijete da ode u školu ili svog adolescenta da izađe sa društvom u kasni sat...
I da, novine su bile pune pitanja - pa što je on radio tamo u ponoć? Nitko od vrlih novinara nije se pitao što su to MALOLJETNICI radili tamo u to doba. Sasvim je normalno da maloljetnici lutaju u gluho doba noći, ali je totalno nenormalno da 53-godišnjak u to doba krene na put na koji je krenuo kao i nebrojeno puta od tada...