Jučer u subotu 28.5. uspješno je održan DON 11. Odletjele su se 3 serije u preciznom slijetanju i XC letovi. Nastupili su piloti iz 4 zemlje, a do 13h napravljeno je 40-ak šlepova. Tad je, po točnoj prognozi, pojačao sjeverni vjetar. Po prolasku kiše svi smo se sakupili na dodjeli nagrada u 18h, a onda nas je još jedan sat uveseljavao one man band air Vojo show odletjevši 5 tandema sa letećim izmjenama putnika, akrobacijama, cikom i vriskom istih sretnika. Zaradio je spontane aplauze vrhunskom izvedbom na radost nas okupljenih. Sve to ne bi bilo moguće da nije bilo iskusnog operaterskog slavonskobrodskog dvojca. U večernjem programu je bilo čoporativno gledanje utakmice finala lige prvaka u Platani i rave/house party pod šatorom.

Danas napadamo Samatovce i pokušat ćemo neki slavonski XC.

Moram reci da su slavonci krema organizacije sloge i jedinstva sto se tice PGa. Svaki detalj je odradjen bez ijedne ozbiljnijie zamjerke. Ja im zamjeram sto su otisli gledati tekmu i ostavili nas goste a nogomet je i tako (neka neistomisljenici oproste)glupi pederski sport u kojem se moze 90 minuta nista ne dogoditi! Ali dobro fenisuj taj sitni detalj sve je bilo inace kao sto to moze i jedino biti u Osijeku perfektno! Svaka cast svim momcima iz ETO ovako je nekada samo imao organizaciju parafreek ali sada svi mogu Etovcima samo gledati u ledja! Trudili su se svakoga zadovoljiti svakome izaci u susret i osobno mislim da ima "nezedovljnika" kao sto sam i sam i koji ce ima naci neku sitnicu neki "nogomet"! Ali i ETO cine samo ljudi! Momci svaka cast svima kada zakazete neko novo okupljanje i ako je kisa vi ce te rastjerati oblake ako bude trebalo! Jos jednom vam veliko hvala na izvanrednom provodu i vikendu ja cu vam dok budete ovakava ekipa uvjek doci!

Pridružujem se pohvala, koje sam im i u lice sasuo jučer na odlasku. Subota fenomenalno odrađena do ranog poslijepodneva kad je naišao vjetar i kiša, taman da se možemo opuštati usred dana. A onda feneomenastična nedjelja. Svi smo crveni k'o rakovi po licu, a Morelliju čelo svijetli k'o LED dioda (copyright by Guljaš). Ne znam kako su konobarice i konobari izgorili pod šatorom. Bit će da su između natakanja piva i prevrtanja pljeski i ćevapa zurili u nebo.

A nebo je bilo puno i otvoreno za sve. Kažu 75 tandema i to uglavnom popodne! Nitko više šlepove nije brojao. Tandemi su jedrili, Bea je sa malim, acro krilom odletila prema Vinkovcima. Bruno, Ante, Mara, Box i ja smo zahvaljujući Toniju Krznariću iskušali šlep stazu kod Samatovaca. Režao sam na ETO-vce operatere da će me zapamtiti ako me iščupaju sa comp krilom, a oni su pokazali i svoje nježno lice, pardon ruku. U subotu Jerry, a u nedjelju Toni K., kao da miluju voljenu dragu. Nježno i erektivno sam bio uzdignut na prave visine. Jučer u samatovcima sam mahao Toniju da me pusti sa šlepa jer sam bio u dizanju od 7.3 m/s, otkačio sam i zavrtio stup zakošen po NW. Jao kako je ravna ta Slavonija, jao kako se ne znam orijetirati bez brda. Niti sunce ne pomaže jer je visoko u zenitu (šlepe su bile od 12-13h). Ima taj đipies neki kompas, ali slabo mi je to pomoglo. Đakovo nisam mogao prepoznati dok nisam došao na 5 km i skužio da to mora biti to, jer je najveće mjesto u regiji. Kakvi tornjevi katedrala iz visine, to je nemoguće vidjeti. Sletišta svugdje i koliko hoćeš, termika otkida sa smeđih zaoranih polja na kraju uz selo. I nema kanaliziranja vjetra, nema da stup vuče iz nekog drugog smjera, uvjek je u istom pravcu. Milina. Moram priznati da sam izgubio pojam o vremenu koliko letim. Nekako su mi se i misli usporile u toj nepreglednoj ravnici. Nismo odletili rekordno, jer je gurao povremeno jak sjever (30 km/h) s izmjena pravca po zapadu i istoku, ali smo se naletitli i navrtili. Zapravo rano smo okončali let, a dan se tek zahuktao iza 15h, kad smo mi bili debelo na zemlji. Ma nikad ne znaš, startati rano ili kasnije.

I onda povratak. HR100 je zadužio klupski kombi i pokupljao popadale padobance Slavonskom ravni. Prvo Mara i Ante oko Osijeka, a onda po Brunu i mene do Đakova. Hodao sam kroz Đakovo oko pola sata i nisam naišao niti na jednu birtiju (doduše prigradsko naselje Čikaga). U mojoj regiji nema više od 20 kuća da ne dođe birtija (Zagreb da i ne spominjem). I onda dođem na željezničku stanicu u dogovoru sa Brunom, a tamo birtija radi do 14h. Tad je bilo 15h. Ipak, našli smo onu koja radi u blizini. U to je i HR100 dojezdio sa kombijem. Toliko je odgovoran i predan poslu da smo ga morali ubjeđivati da popije s nama nešto jer je Box sigurno našao hladovinu (kako od sunca tako i pitvinu). I onda 5, 6, 7 km po ravnoj cesti i zavoj, pa još 5, 6, 7 km i Mirkovci, pa zavoj, pa opet nešto kilometara i Ivankovo i zavoj, pa opet tako i križanje kod Vinkovaca, pa cesta ravna ko svijeća. Sad je sunce već malo palo na zapad i spustilo se s neba pa sam se mogao orijetirati gdje je koja strana svijeta, ali i dalje nisam imao pojma gdje je koji grad. Box je bio u krasnoj birtiji u Rokovcima, prokomentirao je da danas nije letio ko zna kad bi navratio u ovo mjesto. To i ja kažem svaki put kad kapnem u Bedekovčinu. A vrijeme je stalo, samo se broji količinom preostale tekućine u pivskoj boci. Dok svijetlo žučkasti napitak lijeno krilzi grlom. I HR100 se opustio. Jedino Bruno privlači pozornost lokalnog stanovništva izrazitim i glasnim sinjskim naglaskom dobacujući mladim Slavonkama u prolazu. I onda 10 km ravnice, pa zavoj, pa još nešto kilometara i križanje, pa više od 10 km duga ravnica, gdje je HR100 podigao krstareću brzinu kombija do trenutka da sam mislio da ćemo se odlijepiti od zemlje i poletjeti. Srećom pa je jedan automobil namjerio da skrene doma, usred šokačkog sela, široke ravne ulice omeđene ušorenim kućama i sa svake strane s uzdužnim kanalom. Svi smo kočili, pa se kombi zaustavio, jer nije bilo mogućnosti zaobilaženje. Na aerodromu su Vojo i Krznarić letili tandeme, kao i motorni zmajevi, dok je jedan padobranac iskakao iz istog takvog motornjaka.

U svakom slučaju meni je bio jedan od ljepših letačkih vikenda zahvaljujući ETO-vcima. Hvala lege!

potpisujem sve gore rečeno od oba autora. (osim prigovora na gledanje nogometne tekme)

zahvaljujem se slavoncima opet.

i dolazim opet pa makar morao i biciklom ali dolazim ....

Stvarno nema smisla da ponavljam sve što je Toni rekao, pa ću reći nešto više iz svog kuta.

Osječani zaista pobjeđuju sa organizacijama DONa. Ove je godine bila namjera smanjiti gužvu i dati bolju kvalitetu. Međutim i oni koji su se na vrijeme prijavili izmišljali su razloge zašto ne doći. Taj dio nikad neću moći shvatiti, ali tako valjda mora biti. (Drugi puta kad zovete nekoga na event koji organizirate razmislite da li ste i sami voljni doći na sličan.)

Subota je, nažalost, bila manje kvalitetna za letenje, ali to nas nije spriječilo da pokušamo zajedriti. Pobjednik dana je Bruno koji je uspio krenuti s malom visinom i motivom da se vrati ženi što prije u Tenju.
Znali smo da će nedjelja biti odlična i sa još uvijek nešto više vjetra. To nas je veselilo jer će pod nogama kilometri brže prolaziti.
Ujutro smo se našli na aerodromu i sa sumnjom gledali u vjetrulju. Po zemlji je bio idealan zapadni smjer za šlepu sa povremenim polubočnim SZ. Ipak, baze, koje su se počele raditi relativno rano, kretale su se po čistom sjeveru. Prihvatili smo prijedlog domaćina da pokušamo S-J stazu u Samatovcima znajući da će i tamo biti bok, ali ćemo možda po visini biti efikasniji. Staza, od drveta na sredini do kraja, nam se učinila prekratkom, no, napravili smo probu koja je dokazala sumnje. Kako sam već imao rašireno krilo dečki su me bacili na kraj staze i dogovor je bio da pokušamo izbjeći drvo na sredini koje je raslo, naravno, s desna dok je vjetar tukao s lijeva. Osim bočnog starta sad je trebalo pokušati otići što više u lijevo kako bi špaga prošla pored drveta. (Sjetio sam se tada jedne šlepe na Liču gdje špaga nije prošla pored drveta, pa sam na kraju imao jako puno sreće.) Toni javlja na stanicu da smo uspjeli dovoljno izmaći špagu i da možemo slobodno nastaviti. Nakon drveta popravljamo smjer i Krznarić odrađuje savršenu šlepu do kraja te me uspije ispucati na nekih 550 m.
Dalje je prava uživancija letenja na ravnici. Nema nekih logičnih okidača. Termike se odljepljuju sa polja preko kojih putuju sjene baza i tako pale i gase stupove. Stupovi su bili česti iako ne previše izdašni. Plafon je bio na 1400-1500, ali ga je bilo nemoguće probiti - jednostavno su tanke baze ostale nedohvatljive jer nije bilo klasičnog povlačenja i preuzimanja dizanja od strane oblaka. Letio sam niz taj SSZ vjetar, ali me lov na oblake malo odvlačio sa idealne brzinske rute. Primjetio sam da mi Đakovo ostaje s desna, a da neću ni do Vinkovaca s lijeva. Nekakva poluodluka je u tom trenutku bila da idemo do Save, pa ćemo okrenuti prema Županji koristeći onu malu zapadnu komponentu vjetra i možda izraženiju na manjoj visini. Naravno, čim sam ugledao Savu mozak je krenuo sa ponovnim računanjem, a oči su mu u tom trenutku ubacile u varijablu predivnu kumulostradu od Vinkovaca do Osijeka koja se počela raditi od sada već konkretnijih kumulusa. Čim sam pokušao u vjetar shvatio sam koliko ga ustvari ima i Osijek je postao nedostižan. Pomalo muško letenje sa teško koristivim dizanjima i gubljenjem previše vremena na pobjeđivanju visine rezultiralo je zamorom materijala.
Po slijetanju javlja se Toni negdje kod Đakova, a i Bruno je bllizu.
Predivna je ta ravnica. Osjećam se nekako sigurno nad njom. Orjentacija je malo teža nego kad imate velike brdovite orjentire, ali naučite vrlo brzo pratiti smjerove cesta, velike površine pod šumom i veća mjesta koja su sva vidljiva sa relativno male visine. Ljepota je upravo u tome što ne možete zalutati - omeđena sa 3 velike rijeke Slavonija vam dopušta jedino da zalutate prema zapadu, a ako mislite da možete zalutati u Sloveniju onda ste već napravili više od 300 km, pa možete riskirati i tih 200 eura kazne.
Jedinstven je i osjećaj da ste stalno niže nego što zaista jeste. Stalno ste u panici da ćete iscuriti jer vidite grad udaljen 50 km, ali nekako vam izmiče kad ga pokušate uloviti samo sa finesom. Povremeno morate pogledati visinu na instrumenu, pa se mozak ipak resetira. Na visini od 800 m ste u panici, a onda se sjetite da ste tek u visini nekog našeg visokog starta i da imate još uvijek puno vremena pronaći lift. Osim toga, na ravnici se možete pobrati sa zaista male visine, pa me to dočekalo i na slijetanju gdje bukvalno nisam imao više od 30 m kad me pobrao nekakav balon. Znam da sam se bojao okrenuti krug da ne zapnem u dalekovod ako ispadnem iz dizanja jako zakošenog vjetrom. Malo sam se igrao sa tim, ali mozak je već odavno bio na pivi, pa sam otišao na pivu i ja.

Fakat, da nema paraglidinga ne bih vidio hrpu mjesta u HR, a znam da mnogi imaju to iskustvo i van granica. Tako sam vidio i Rokovce krenuvši iz okolice Samatovaca. Može li bolje?!

(Drago mi je da se na Ivki našlo toliko ljudi, dobrih pilota i zaljubljenika u letenje i druženje.)

......... DON je zakon.....

Posto se nadjoh u ovom komentaru htjeo bih stati malo u svoju obranu, mada sumljam da ima smisla (Ispada ko kaki neutemeljeni razlog da bi se izbjeglo druzenje)...

Dvije svadbe od vrlo dobrih prijatelja su mi se zaredale u petak i subotu. Stvarno mislim da nije bilo smisla kretati u Nedelju u 7 u jutro napola nesvjestan i mamuran u Osijek...
Vec sam propustio pik druzenja, a propustio bih i jutarnju rakiju u Slavoniji, a dobro se zna koliko bi mi ju bilo drago popiti s ljudima koji nebi spominjali vremensku granicu za dobru rakijicu...

Rijetko tko moze predociti koliko volim Slavoniju i koliko mi je zao sto se uvijek slozi nekakav razlog za propustanje tog dogadjaja (ako nekog interesiraju detalji rado cu ih iznjeti)...
Strahovito mi je zao sto lagano gubim postovanje kod Slavonskih letaca s kojima sam se uvijek osjecao posebno dobro....
Ali, eto, valjda ce nastupiti bolja vremena kada cu moci odvojiti dva tri dana za cisti hedonizam i napokon preletiti Slavoniju uzduz i poprijeko...

ETO, nadam se da prihvacate ispriku...

Cestitke na ponovno savrsenoj organizaciji, koja vjerujem da je bila besprijekorna....

LP!

Mozda je nekome izgledalo da je Box nekome zamjerao sto nije dosao ali.... Ma nema sanse jer onaj tko nije bio dosao samo je sebe zakinuo za uzitak jednog toplog ljudskog druzenja bez iole nervoze napetosti ili zamjerke! Letenje je odlicno i zbog togasmo i isli dolje ali ona ljudska dobra atmosfera je nesto sto covjeka razgali sto mu pocnu teci androfini po krvi potpomognuti nasim nebeskim sportom! Moram jos jednom reci onima koji nisu bili na druzenju u Osjeku propustili su nesto sto je danas rijetkost na zalost! Svaka cast SLAVONCI i Baranjci i svim ljudima sa ravnice na velikom ljudskom toplom druzenju! A i brate mnogo dobre zene imate i to u ogromnim kolicinama!

DON je već postalo legendarno druženje. Ko ga got posjeti Osječani "daju ponudu koju niko ne može odbiti" - gomilu zadovoljštine, a traže samo da ih se posjeti.
Legende!!!

Nakon ovako lijepih rijeci upućenih na našu adresu moram pohvaliti i ja Vas!!!

zahvaljujem se g Pudiću i g Joziću na nesebićnom pomaganju i zalaganju koje pružaju već nekoliko godina i nikad im nije problem doći i pomoći nam. Braćo po vitlu RESPECT!!!
Želim se zahvaliti svim pilotima bez kojih DON ne bi bio a koji su potegli iz BiH, Srbiije, Mađarske,Bugarske... i to im nije bio problem!!!! Svaka čast!!!

DON je zamišljen kao prijateljsko okupljanje ljubitelja u letenje i u kojem je najmanje bitan rezultat, a najvise se cijeni osmijeh i zadovoljstvo koje nosite sa sobom nakon DON-a!!!!
Naš trud se isplati jedino ako ste Vi dragi naši gosti zadovoljni s toga ćemo slijedeće godine biti još jači i bolji!!!
Ravnica pruža poseban osjećaj letenja i kad se uvuče u kožu ne izlazi, a to najbolje znaju oni koji se iz godine u godinu vraćaju k nama.

zahvaljujem se još jednom svima i nadam se da se vidimo dogodine uz puno iznenađenja!!
Živili!!!

Došlo je i vrijeme da se sam organizator očituje u vezi DON-a:

Kako je svima poznato, ove smo godine u cilju povećanja kvalitete odlučili ograničiti broj pilota na 30 kako bismo mogli kvalitetno i ozbiljno provesti natjecanje.
Zbog jako promjenjivog vremena natjecanju se na kraju odazvalo ukupno 18 pilota, tako da smo od prvobitne stroge forme odustali i odlučili natjecateljima dati priliku u obje discipline, prema njihovom izboru.

dakle, subota je bila natjecateljski dan, a rezultati prema disciplinama su sljedeći:

PIKA:

1. Attila Petho - HUN - 1150 bodova
2. Slobodan Maletić - SRB - 1207 bodova
3. Nora Kerekes - HUN - 1689 bodova

XC:
1. Bruno Pavić - 19,39 km
2. Toni Buljan - 3,57 km
3. Krešo Kovačić - 3,56 km

detaljnije o rezultatima: http://www.etosijek.hr/hr-rezultati

kao što možete vidjeti, subota i nije bila najbolji dan za natjecanje, a kako je DON za sada okupljanje revijalnog tipa, tako je najavljeni program za šire mase morao zadržati formu, a i natjecanje je bilo regularno, sa nijansama između drugog i trećeg mjesta u disciplini XC.
unatoč tome što je vrijeme pokvarilo natjecateljski dan, iznimno je lijepo bilo vidjeti zadovoljna lica koja su se natiskala ispod šatora, gdje je Moro održao govor na i na Mađarskom jeziku, a proglašenjem pobjednika završen je i taj prvi natjecateljski dan. mal broj ljudi, finale lige prvaka i loše vrijeme učinili su su svoje, tako da je nekolicina održala atmosferu na nivou u subotu navečer, koliko se to uopće i moglo, čule je nemilosrdno solirao uz pratnju ludog DJ-a simbe, dok je doktor HR100 plijenio pozornost vještim plesačkim pokretima... e da smo barem riješili TV pa da smo te pedere nogometaše svi skupa gledali

unatoč nepovoljnim prognozama tijekom tjedna, svemir nas je odlučio nagraditi otvorenim nebom u nedjelju, tako da smo ju maksimalno iskoristili u korist popularizacije sporta, ali time nismo zakinuli naše drage goste, koji su na raspolaganje dobili vitlo sa vozilom i operaterom Krznarićem, da u miru odaberu povoljan tajming na alternativnom poletištu u Samatovcima.
toga je dana Box odradio najbolji let sa 51,9 km (nadomak Vinkovaca), dok je Toni odletio 32,21 km (Đakovo). toga je dana i Bruno bio otprilike uz bok Toniju, ali na žalost nema tracka na Cro XC-u.

dok su preletaši nizali kilometre, na Livadi su se udarali tandemi, singlovi, a aktivni su bili i motorni zmajari koji su posjetitelje vozali nad gradom. povremeno su Mađari izvodili i acro figure, a solidne letove zabilježili su i neki domaći piloti, sa po 10-ak km (Šele i Crni), i naša draga Mađarica Bea, sa malim acro krilom koja je odletila nekih 15-km.

prvog smo dana u tri serije pike i tri pokušalja za preletaše odradili oko 75 šlepa. nedjelja je bila znatno aktivnija, a odrašeno je preko 70 tandem letova, i na desetke singlova, a sve savršeno usklađeno sa panoranskim letovima motornih zmajeva, a točku na I stavio je padobranac skokom iz motornog zmaja na kraju dana.

na kraju ovog kratkog rezimea slijede retci zahvala i hvalospjeva...

prvo bih se zahvalio svima vama koji ste nas, unatoč lošoj prognozi počastili svojim prisustvom, nekon toga bih zahvalio mojim dragim kolegama ETO-vcima na trudu i zalaganji za DON, posebno se moram zahvaliti NEZAMJENJIVIM "Rodama" Jozi i Pudiću (Vratite nam se Rode i dogodine) Hvala vam do neba, Neumornom Voji koji je provozao bezbroj tandema, odradio je i tandem sa troje ljudi (istina da je ona cura odozada visila sa vojine stolice kao hemeroid, ali to nije uopće bitno:) i ustupio na korištenje svoj tandem kada se zagužvalo... Vojo dabogda ti dala svaka druga koju provozaš u tandemu, svaka čast i hvala!!
Hvala i sucima Mikiju i kolegama iz Srbije, Hvala Mađarskim balonašima, koji su pokušali u nedjelju ujutro podići tu mrcinu od letjelice, ali na žalost vjetar nije dozvolio, hvala kolegama Mađarima, Orsu, Lupusu, Evi i Bei. posebno bih se zahvalio i prijatelju Damiru, koji je na DON došao samo kao pomoć i podrška, svaka čast prijatelju.

Hvala i svima ostalim pilotima koji ste se sa nama družili, vjerujte da ste zauzeli mjesto u našim srcima i da su naša vrata za vas zauvijek otvorena, do idućeg DON-a i nekog drugog susreta, neka vas nježno miluju vjetrovi i neka vas nebo nagradi bezbrojnim užicima...

galerije slika:

http://www.etosijek.hr/hr-index-fot

video prilozi OSTV i STV





http://www.etosijek.hr

Pogledajte i kako je to izgledalo na našim slikama, na :http://www.etosijek.hr/

Molio bih i ostale da nam pokažu i svoje slike.

Pozdrav svima.


Šele

Braćo moja slavonci,

Uvijek sam ovdje kada zatrebate, jer nemam riječi na vašem gostroprimstvu. Do sada sam bio na 4 DON-a kao gost, prijatelj ili tako nešto, ali vi ste jedan od velikih razloga zašto ću na sljedeći DON doći kao pilot.

Od srca pozdraf

Damir

Kako budemo prikupljali slike tako ćemo i puniti galeriju !!!

LP

https://picasaweb.google.com/paramoro/DON11#

Evo napokon i mojih fotki.

DON11 prvi dan: https://picasaweb.google.com/antoni.buljan/DON11PrviDan?authkey=Gv1sRgCMupz43F3dfuUw#
DON11 drugi dan: https://picasaweb.google.com/antoni.buljan/DON11DrugiDan?authkey=Gv1sRgCJOHm4fG1_Ox8wE#