Jure je napisao/la:
Flying_man je napisao/la:
e jbga, možda će stariji znat pročitat, ali mene je i naslov namučio...
moje viđenje svega ovoga je da nema te regulative koja će ljudsku ambiciju obuzdat.
uvik će se nać dovoljno onih koji su spremni crtu povuć malo dalje i prihvatit veći rizik nego većina.
to im često prođe bez posljedica, ali nekad i ne prođe...
Za mlađe ima google translator

Piedrahita1
Piedrahita 2011, Španija, 3.-17 srpnja 2011, 12. svjetsko prvenstvo u paraglajdingu 1 srpnja 2011 petak Ujutro rano prevozimo se ka aerodromu Nikola Tesla, da overimo karte za Madrid preko Ciriha. Voze nas Srđan bankar, i Nikola iz UO VSS. Let za Zurich, kojeg naši novokomponovani narodnjaci najčešće napune putujući ka noćnim klubovima Švicarske, ovaj put upotpunila ga je i odabrana ekipa koja čini paraglajding reprezentaciju Srbije. Srećemo poneku poznatu facu sa Grandovih parada i sličnih emisija, ali jedna je zasjenila sve. Rado pristaje da se slika sa najjačima. Slika: reprezentacija Srbije - jača nego ikad!
Vlajku ne primaju njegov "ručna prtljaga" od 12kg koji je jedva stao u torbetinu u koju može stati osrednje prase spremno za ražanj. Stewart na vratima mu uzima torbu i smješta je u donji dio aviona, ne naplaćujući dodatni prtljag jer smo ih prethodno častili bajaderama. U Zurichu imamo toliko vremena da se prebacimo na drugi let. Nadamo se da će uspjeti prebaciti glajder, jer su ih označili crvenim kartonom "Short connection". U Madridu sačekujemo stvari, sve uredno, ali Vlajkova torbe nigdje nema. Zaustavi se ona pokretna traka po kojoj klize torbe, svi su otišli, a mi stojimo i polako shvaćamo da nema Vlajkova torbe. Prijavljujemo nestanak, popunjavamo neke papire, i ljubazna španjolka nam objašnjava da će stići torba u Piedrahita već sutradan samo ako damo adresu boravka. Mi tu adresu ne znamo ali Vlajko uzima telefon na koji treba javi adresu, sutra, u subotu. Pitam Vlajka šta sve ima u torbi, a on kaže da je ponio 35 majica na natjecanje tako da ne mora nijednu da pere, a nosiće dvije dnevno! Ne vjerujem ... Zbog ovih peripetija, kasnimo na metro ka bus stanici odakle bi trebao imamo bus za Piedrahita. Čekamo dodatna 3 sata na bus stanici, i konačno krećemo put Piedrahite u koju stižemo oko 22,30. Još se vidi, jer sunce ovdje zalazi oko 22 sata. Na stanici u Piedrahita, čekaju nas Aleks i Monika iz Rumunjske, trpamo stvari u Raulov iznajmljeni auto i odlazimo pravo u iznajmljenu kuću, gdje nas čekaju ostali ukućani: Toni - Rumunjska, Raul Penso - Venezuela, Jasen Savov - Bugarska. Zaspasmo kao zaklani. 2 srpanj 2011 subota Vlajko ode letjeti, mi ostali smo se muvali po gradu. Izlazio je na 3100, vjetar jak i turbulentno. Ipak se navezbao na Stolovima po onoj vetruštini od prošlog vikenda. U gradu srećemo poznate face s prethodnih natjecanja, ali i neke nove. Ipak ovo je najmasovnije ekipno natjecanje. 150 takmičara 0,48 država. Nikad nije bilo ovoliko reprezentacija! Vlajko nije poslao adresu službi "Lost & Found" i naravno nije dobio torbu. Tek smo to uradili popodne, i rekoše da će poslati u ponedjeljak. U torbi mu onolike majice, četkica za zube, gaćice ... već smo počeli ga zafrkavamo, kako će kada dobije torbu imati po 3 majice nositi dnevno. On naravno poludio. Ne pere ni zube, niti mijenja veš © srpanj 3, 2011 nedjelja Počinje registracija. Mi smo se dogovorili da odemo pola sata ranije da uhvatimo red jer će biti ogromna gužva. Tako je i bilo, doslovno smo se među prvima registrirali. Tu su i Makedonci, Bugari, Rumunji. Balkanska mafija. Registracija sporo ide. Poslije smo morali sukladno novim pravilima idemo na provjeru krila, kaciga i sustava za sjedenje. Sporo sve ide, i mnogo je rigorozno.
Tijekom dana saznajemo vrlo uznemiravajuću vijest - prilikom letenja u Peruu, u Andama, nestao je osnivač PWCA i pilot paraglajdera Xavier Murilo. Letio je na velikoj visini, odvojio se od grupe s kojom je bio i jednostavnpo ga nema već 3 dana. Pokrenuta je i potraga helikopterom i avionom. Dušan i Vlajko odoše na letenje, bilo im je odlično, kažu bez nekih većih problema. Istovremeno na dijelu grebena istočno od starta aktivirane su dvije rezerve. Sve je prošlo bez problema. Ja ni danas ne letim, već odmaram, ai jako je za mene;) Obilazimo jedan obližnji prelep grad po imenu Ávila. Tamo, u novinama članak o meču godine Nadal - Đoković. Žurimo natrag jer u 15,00 počinje meč, a poslije imamo i generalni brifing. Zatičem Jasena, i naše pilote, Nole već vodi 1:0. Ipak moramo ići. Konačan rezultat saznajemo tako što je netko Dušanu iz Srbije poslao poruku u sred brifinga. Javljamo vijest Jasenu, a ovom je toliko bilo drago, da je počeo skakati usred brifinga. Popodne je bila ceremnoja otvaranja, defile i domaći folklor, a za desert diskoteka na otvorenom do 3 sata ujutro. Najviše nas je obradovala posjeta veleposlanika Srbije u Španjolskoj, gospođe Jelke, koja je došla iz Madrida da nas obiđe. Tu je bio i veleposlanik Južne Afrike, pa smo se slikali is njim i njegovom djecom. Mali crnac se zovr Lukas, a bijelac je Mario. Njegov otac je stalno bio uz nas kao da je član reprezentacije i hvalio se kako je to njegov sin. Ne znam kako ga nema na ovoj slici, jer iu defileu je bio uz nas.0jokoms-№ s1a1, & sJie1o sJe pitegob ipo Kata jieda zi s | SP1a. g7pa1 op \ L/Jt1) 1ss1op (15:00 0,5) 1 Direktor natjecanja Steve Ham, objašnjava gomilu stvari, a tu je i Chris Burns Calvo-Direktor sigurnost. Pažljivo slušamo detalje, a naročito dijelove oko konvergencija, vjetrova, limitiranih zona letenja, opasnosti koje vrebaju. Odličan brifing. Vlajko, kojeg više interesuje praksa od administrativnih stvari, iskoristio je nekih sat vremena da malo odspava u društvu svog nerazdvojnog ranca (koji je prazan jer su mu sve stvari u torbi u Madridu). Slika lijevo: srpska pilot na generalnom brifingu Slika dolje: srpska tim, uključujući veleposlanicu Srbije u Španjolskoj
Slika lijevo: sa ruskim bratskim timom 4 srpanj 2011 ponedjeljak Danas je službeni trening, na kojem će dati zadatak. Odlazimo malo kasnije na start, jer je bio dugačak tim lider brifing. Gomila nekih informacija. Teren nije nimalo jednostavan. Leđni vjetar obično duva do 11,30 a poslije se polako okreće Vjetrulja ka sjevernoj dolini odakle kreće termika. U tom momentu su mogući jaki dast devili, a negdje od 12 do 13,30 sati može se normalno polijetati, s tim da vjetar pojačava i već oko 14,00 nemoguće je poletjeti. Na startu postavljena umjetna plastična trava, koja košta boga oca, ali stvarno izgleda fantastično. Dušan hoda bos po njoj uživa. Namještamo krila, pripremamo se. Nekih par pilota polijeću prije zadatka, jer znaju da će poslije biti teško zbog jakog vjetra. Dobijamo i zadatak, prozor se otvara u 13,30, a startni cilindar koji je udaljen oko 12km u 14,30. Trka 65km, dobra za zagrijavanje pred sutrašnji prvi zadatak SP. Vlajko oduševljen, sprema se kao da je vjetar 3-4m / s a ne 10m / s koliko je bilo. Poleću neki piloti, Goran Dimiškoski i Martin Jovanoski (MKD) se nećkaju da polete, ipak stvarno je jako. Ode Vlajko, a za par minuta krenusmo Dušan i ja. Kud svi turci tu i mali Mujo ("ma ja ba" - to nam je glavna uzrečica koja u prijevodu sa bosanskog znači "ma da bre"). Turbulentno, roka na sve strane, ali i diže. Idemo ka prvoj točki B51, ovjerava je i onda ka startnom cilindru. U jednom momentu Dušan, Vlajko i ja jedan pored drugog, iu jako dobroj poziciji. Ljudi gaze do daske, kao da je u pitanju život i smrt, a ne trening task. Rokamo i mi, držimo dobru poziciju. Ovjerava
cilindar u sekundu, idemo ka sljedećoj točki. Dušan se malo odvojio naprijed možda 2km, kada je pored njega Marko Hrgetić dobio jak frontalac na svom Ozonu R11, popio usput i kravatu. Naredba mu otišla nazad, pa opet preko glave. Od siline mu spala kaciga preko lica, a zatim skroz otpala s glave i upala u konopce glajdera pored kojeg se već vijorila bijela rezerva. Padao je jako brzo, mislim se, buraz ako ovom brzinom odvališ u žutu španjolsku zemlju, neće biti dobro. Ipak, kasnije je bilo mnogo bolje, i sigurno je prizemljio. Jedini gubitak se očitavao u Gin-ovom kontejneru. Srpska tim u 2 minuta ulazi u gol, a ispred je možda dvadesetak pilota. Odlični smo, ako ovako bude bilo na natjecanju biće dobro. Slika lijevo: na 2,600 m-Dušan autor Sa makedoncima smo se kladili: tri na tri. Dušan protiv Antraksa, Željko protiv Gorana, Vlajko protiv Martina. Ako na kraju prvenstva (overall) netko pobjedi 3:0 (npr. svi makedonci pobjede sve srbe), onda ekipa koja izgubi plaća pivo do kraja godine kada god se vidimo, a ako bude 2:1 onda samo jednu turu piva. Znamo da će biti teško dobiti ovu okladu, ali borit ćemo se. Odlazimo u samoposlugu se snabdemo hranom za naredni dan, a kupujemo i ogromnu lubenicu i odvalismo je po dolasku kući. Inače ovdje nema lanč paketa. Do bola. Kupujemo sami neke hljepčiće i pravimo sendviče po svojoj volji. Prošlo je 4 dana otkako nema nestalog Murilja u Peruu. Letio je na preko 5,000 metara visine kada je bio u bazi. Pilot koji je bio negdje daleko ispod njega sletio je u nekoj nispončini. Od tada se Murilju gubi svaki trag. Najveći problem u Andama su jaki vjetrovi koji na toj visini dostižu i do 120km / h, u određenim situacijama. Ko zna gdje je odletio, i gore je ako je upao u neke useke ili doline daleko od mjesta gdje je zadnji put viđen. Postoji mala šansa da je u nekoj vukojebini i da nema mogućnosti tako lako doći do civilizacije. Ali najgore je ako je negdje povrijeđen. Dodatan problem snijeg koji je svugdje preko 3,000 metara visine, a njegov Gin Bumerang GTO je potpuno bijel, sa tankom svijetlozelene linijom na prednjoj Gornjaki. Traže ga avionom, obitelj je angažirala helikopter, a PWCA financira potragu do sedmog dana od nestanka. Poslije toga, vjerojatno nema smisla, ali i potraga je veoma skupa. Obitelj će nastaviti potragu i poslije tog dana. Muriljo je inače i alpinista koji je osvajao sve veće vrhove na planeti, pa to daje dodatnu nadu, ako je negdje izgubljen, ali živ. Sjećam se prije par godina kada je nestao u Alpama tadašnji broj jedan sa svjetske rang liste Scotty Marion (USA), koji je letio preko ledenjaka, i jednostavno nestao. Tražili su ga mjesec dana, čak i uz upotrebu toplinskih kamera, ali vjerojatno je nestao u nekom glečerskom procjepu.
Nadamo se da će se odnekud pojaviti Muriljo, taj nevjerojatni lik, prije svega ekolog, borac za očuvanje prirode i organizator najačih pg natjecanja na planeti. Goran, Semi i drugi suradnici, su u stalnoj vezi sa PWC pilotom iz Perua, koji ih obavještava o situaciji iz prve ruke. Najnovija vijest: Vlajku još nije stigla torba. Moraćemo ga trpjeti još jedan dan u onoj istoj majici od petka. A čovjek poneo 35 majica da mijenja svaki dan po dvije. Nema dalje! © 5 srpanj 2011 utorak Odlazimo na start gdje nam daju utrku od 154km. Niz vjetar, jer se očekuje jači zapad. Startni cilindar je oko starta 20km, na prevoju kojeg treba prijeći ka sljedećoj dolini. Kasno startujem, ali opet se nekako vučem ka grupi koja vrti slab stup, vrlo isprekidan. Vlajko i Dušan su tu negdje, ali ih ne vidim. Jedan SOL Trejser ima kolaps na samom startu, pada ka zemlji, ali se ipak izvlači na nekih 30m visine i nastavlja dalje. Poslije neko baca rezervu. Loša pozicija na startnom cilindru, mala visina iu želji da ne ostanem za skupinom koja vodi krećem nizak u narednu dolinu, i kao za inat idem sam ka ravnici. Tamo radi, ali mnogo isprekidano i turbulentno uslijed jakog zapadnog vjetra. Tako, 100-200m iznad zemlje vučem se sljedećih 10km. Nikako da se izvučem jer kada okrenem glajder u vjetar kao da sam udario u zid. Ne mogu zavrtim ništa. Samo termičke krpe. Ogromna grupa paraglajdera ide po grebenu sjeverno od ceste za Avila, i naravno izvlači se dok ja slećem u polje žita. Jedva obaram glajder po nenormalnoj vetruštini. Dakle danas sam dno dna. Najgori scenarij. Prvi dan SP, i loš početak. Kada sam sletio bio sma potpuno mokar. Ruke i tijelo su bili non-stop u teškom fizičkom radu. Nisam vjerovao, ali sada mogu reći da je ovo ipak najturbulentnijem teren na svijetu. Vlajko i Dušan radi koliko vidim na zaslonu monitora u stožeru u Piedrahita. Retransport funkcionira savršeno, stigao sam relativno brzo. Utrka je bila nevjerojatno brza. Vidim da su piloti letjeli preko 90km / h, i da je prvi u golu za oko 3 sata što znači da je prosjek preko 50km / h. Ima sigurno 100 pilota u golu. Najvažnije je da su dvojica naših u golu, što nam daje šansu da ekipno budemo dobri. Bravo za Dušana i Vlajka! Uaaa Žeki ©.