Samo kopiraj, pa pastitaj u google prevoditelj i to je to...

Evo čitam najnovije priopćenje:

U slobodnom prijevodu:
FAI je odlučio da privremeno zaustavi natjecanje. U međuvremenu, organizatori i team lideri istražuju kako da nastave natjecanje na način da se izbjegnu najopasnije faze trke (čekanje da se otvori start u gužvi na grebenu i speedanje u cilj u turbulentnom termičkom zraku). Da bi to postigli probat će se zadavati taskovi gdje će XC letenje biti važnije od brzine. Zadat će daleki cilj tako da se u njega može doći tek oko 19:00 kad je termika slabija. Da bi se izbjeglo brzo letenje blizu zemlje arrival bodovi će se uzimati na visini od 300m.
Još neki dijelovi terena će se izbjegavati u taskovima ili će se morati prijeći s nekom minimalnom visinom.
Proizvođači će na obaveznom sastanku raspravljati s pilotima o njihovim krilima i pokazati im snimljene materijale s test letova tokom razvoja krila.
Sutra će radne grupe još raspravljati o svemu tome te će se ovi i drugi prijedlozi predočiti FAI-u kako bi on odlučio da li će se natjecanje nastaviti ili ne.

Za mlađe ima google translator

Piedrahita1

Piedrahita 2011, Španija, 3.-17 srpnja 2011, 12. svjetsko prvenstvo u paraglajdingu 1 srpnja 2011 petak Ujutro rano prevozimo se ka aerodromu Nikola Tesla, da overimo karte za Madrid preko Ciriha. Voze nas Srđan bankar, i Nikola iz UO VSS. Let za Zurich, kojeg naši novokomponovani narodnjaci najčešće napune putujući ka noćnim klubovima Švicarske, ovaj put upotpunila ga je i odabrana ekipa koja čini paraglajding reprezentaciju Srbije. Srećemo poneku poznatu facu sa Grandovih parada i sličnih emisija, ali jedna je zasjenila sve. Rado pristaje da se slika sa najjačima. Slika: reprezentacija Srbije - jača nego ikad!
Vlajku ne primaju njegov "ručna prtljaga" od 12kg koji je jedva stao u torbetinu u koju može stati osrednje prase spremno za ražanj. Stewart na vratima mu uzima torbu i smješta je u donji dio aviona, ne naplaćujući dodatni prtljag jer smo ih prethodno častili bajaderama. U Zurichu imamo toliko vremena da se prebacimo na drugi let. Nadamo se da će uspjeti prebaciti glajder, jer su ih označili crvenim kartonom "Short connection". U Madridu sačekujemo stvari, sve uredno, ali Vlajkova torbe nigdje nema. Zaustavi se ona pokretna traka po kojoj klize torbe, svi su otišli, a mi stojimo i polako shvaćamo da nema Vlajkova torbe. Prijavljujemo nestanak, popunjavamo neke papire, i ljubazna španjolka nam objašnjava da će stići torba u Piedrahita već sutradan samo ako damo adresu boravka. Mi tu adresu ne znamo ali Vlajko uzima telefon na koji treba javi adresu, sutra, u subotu. Pitam Vlajka šta sve ima u torbi, a on kaže da je ponio 35 majica na natjecanje tako da ne mora nijednu da pere, a nosiće dvije dnevno! Ne vjerujem ... Zbog ovih peripetija, kasnimo na metro ka bus stanici odakle bi trebao imamo bus za Piedrahita. Čekamo dodatna 3 sata na bus stanici, i konačno krećemo put Piedrahite u koju stižemo oko 22,30. Još se vidi, jer sunce ovdje zalazi oko 22 sata. Na stanici u Piedrahita, čekaju nas Aleks i Monika iz Rumunjske, trpamo stvari u Raulov iznajmljeni auto i odlazimo pravo u iznajmljenu kuću, gdje nas čekaju ostali ukućani: Toni - Rumunjska, Raul Penso - Venezuela, Jasen Savov - Bugarska. Zaspasmo kao zaklani. 2 srpanj 2011 subota Vlajko ode letjeti, mi ostali smo se muvali po gradu. Izlazio je na 3100, vjetar jak i turbulentno. Ipak se navezbao na Stolovima po onoj vetruštini od prošlog vikenda. U gradu srećemo poznate face s prethodnih natjecanja, ali i neke nove. Ipak ovo je najmasovnije ekipno natjecanje. 150 takmičara 0,48 država. Nikad nije bilo ovoliko reprezentacija! Vlajko nije poslao adresu službi "Lost & Found" i naravno nije dobio torbu. Tek smo to uradili popodne, i rekoše da će poslati u ponedjeljak. U torbi mu onolike majice, četkica za zube, gaćice ... već smo počeli ga zafrkavamo, kako će kada dobije torbu imati po 3 majice nositi dnevno. On naravno poludio. Ne pere ni zube, niti mijenja veš © srpanj 3, 2011 nedjelja Počinje registracija. Mi smo se dogovorili da odemo pola sata ranije da uhvatimo red jer će biti ogromna gužva. Tako je i bilo, doslovno smo se među prvima registrirali. Tu su i Makedonci, Bugari, Rumunji. Balkanska mafija. Registracija sporo ide. Poslije smo morali sukladno novim pravilima idemo na provjeru krila, kaciga i sustava za sjedenje. Sporo sve ide, i mnogo je rigorozno.
Tijekom dana saznajemo vrlo uznemiravajuću vijest - prilikom letenja u Peruu, u Andama, nestao je osnivač PWCA i pilot paraglajdera Xavier Murilo. Letio je na velikoj visini, odvojio se od grupe s kojom je bio i jednostavnpo ga nema već 3 dana. Pokrenuta je i potraga helikopterom i avionom. Dušan i Vlajko odoše na letenje, bilo im je odlično, kažu bez nekih većih problema. Istovremeno na dijelu grebena istočno od starta aktivirane su dvije rezerve. Sve je prošlo bez problema. Ja ni danas ne letim, već odmaram, ai jako je za mene;) Obilazimo jedan obližnji prelep grad po imenu Ávila. Tamo, u novinama članak o meču godine Nadal - Đoković. Žurimo natrag jer u 15,00 počinje meč, a poslije imamo i generalni brifing. Zatičem Jasena, i naše pilote, Nole već vodi 1:0. Ipak moramo ići. Konačan rezultat saznajemo tako što je netko Dušanu iz Srbije poslao poruku u sred brifinga. Javljamo vijest Jasenu, a ovom je toliko bilo drago, da je počeo skakati usred brifinga. Popodne je bila ceremnoja otvaranja, defile i domaći folklor, a za desert diskoteka na otvorenom do 3 sata ujutro. Najviše nas je obradovala posjeta veleposlanika Srbije u Španjolskoj, gospođe Jelke, koja je došla iz Madrida da nas obiđe. Tu je bio i veleposlanik Južne Afrike, pa smo se slikali is njim i njegovom djecom. Mali crnac se zovr Lukas, a bijelac je Mario. Njegov otac je stalno bio uz nas kao da je član reprezentacije i hvalio se kako je to njegov sin. Ne znam kako ga nema na ovoj slici, jer iu defileu je bio uz nas.0jokoms-№ s1a1, & sJie1o sJe pitegob ipo Kata jieda zi s | SP1a. g7pa1 op \ L/Jt1) 1ss1op (15:00 0,5) 1 Direktor natjecanja Steve Ham, objašnjava gomilu stvari, a tu je i Chris Burns Calvo-Direktor sigurnost. Pažljivo slušamo detalje, a naročito dijelove oko konvergencija, vjetrova, limitiranih zona letenja, opasnosti koje vrebaju. Odličan brifing. Vlajko, kojeg više interesuje praksa od administrativnih stvari, iskoristio je nekih sat vremena da malo odspava u društvu svog nerazdvojnog ranca (koji je prazan jer su mu sve stvari u torbi u Madridu). Slika lijevo: srpska pilot na generalnom brifingu Slika dolje: srpska tim, uključujući veleposlanicu Srbije u Španjolskoj
Slika lijevo: sa ruskim bratskim timom 4 srpanj 2011 ponedjeljak Danas je službeni trening, na kojem će dati zadatak. Odlazimo malo kasnije na start, jer je bio dugačak tim lider brifing. Gomila nekih informacija. Teren nije nimalo jednostavan. Leđni vjetar obično duva do 11,30 a poslije se polako okreće Vjetrulja ka sjevernoj dolini odakle kreće termika. U tom momentu su mogući jaki dast devili, a negdje od 12 do 13,30 sati može se normalno polijetati, s tim da vjetar pojačava i već oko 14,00 nemoguće je poletjeti. Na startu postavljena umjetna plastična trava, koja košta boga oca, ali stvarno izgleda fantastično. Dušan hoda bos po njoj uživa. Namještamo krila, pripremamo se. Nekih par pilota polijeću prije zadatka, jer znaju da će poslije biti teško zbog jakog vjetra. Dobijamo i zadatak, prozor se otvara u 13,30, a startni cilindar koji je udaljen oko 12km u 14,30. Trka 65km, dobra za zagrijavanje pred sutrašnji prvi zadatak SP. Vlajko oduševljen, sprema se kao da je vjetar 3-4m / s a ​​ne 10m / s koliko je bilo. Poleću neki piloti, Goran Dimiškoski i Martin Jovanoski (MKD) se nećkaju da polete, ipak stvarno je jako. Ode Vlajko, a za par minuta krenusmo Dušan i ja. Kud svi turci tu i mali Mujo ("ma ja ba" - to nam je glavna uzrečica koja u prijevodu sa bosanskog znači "ma da bre"). Turbulentno, roka na sve strane, ali i diže. Idemo ka prvoj točki B51, ovjerava je i onda ka startnom cilindru. U jednom momentu Dušan, Vlajko i ja jedan pored drugog, iu jako dobroj poziciji. Ljudi gaze do daske, kao da je u pitanju život i smrt, a ne trening task. Rokamo i mi, držimo dobru poziciju. Ovjerava
cilindar u sekundu, idemo ka sljedećoj točki. Dušan se malo odvojio naprijed možda 2km, kada je pored njega Marko Hrgetić dobio jak frontalac na svom Ozonu R11, popio usput i kravatu. Naredba mu otišla nazad, pa opet preko glave. Od siline mu spala kaciga preko lica, a zatim skroz otpala s glave i upala u konopce glajdera pored kojeg se već vijorila bijela rezerva. Padao je jako brzo, mislim se, buraz ako ovom brzinom odvališ u žutu španjolsku zemlju, neće biti dobro. Ipak, kasnije je bilo mnogo bolje, i sigurno je prizemljio. Jedini gubitak se očitavao u Gin-ovom kontejneru. Srpska tim u 2 minuta ulazi u gol, a ispred je možda dvadesetak pilota. Odlični smo, ako ovako bude bilo na natjecanju biće dobro. Slika lijevo: na 2,600 m-Dušan autor Sa makedoncima smo se kladili: tri na tri. Dušan protiv Antraksa, Željko protiv Gorana, Vlajko protiv Martina. Ako na kraju prvenstva (overall) netko pobjedi 3:0 (npr. svi makedonci pobjede sve srbe), onda ekipa koja izgubi plaća pivo do kraja godine kada god se vidimo, a ako bude 2:1 onda samo jednu turu piva. Znamo da će biti teško dobiti ovu okladu, ali borit ćemo se. Odlazimo u samoposlugu se snabdemo hranom za naredni dan, a kupujemo i ogromnu lubenicu i odvalismo je po dolasku kući. Inače ovdje nema lanč paketa. Do bola. Kupujemo sami neke hljepčiće i pravimo sendviče po svojoj volji. Prošlo je 4 dana otkako nema nestalog Murilja u Peruu. Letio je na preko 5,000 metara visine kada je bio u bazi. Pilot koji je bio negdje daleko ispod njega sletio je u nekoj nispončini. Od tada se Murilju gubi svaki trag. Najveći problem u Andama su jaki vjetrovi koji na toj visini dostižu i do 120km / h, u određenim situacijama. Ko zna gdje je odletio, i gore je ako je upao u neke useke ili doline daleko od mjesta gdje je zadnji put viđen. Postoji mala šansa da je u nekoj vukojebini i da nema mogućnosti tako lako doći do civilizacije. Ali najgore je ako je negdje povrijeđen. Dodatan problem snijeg koji je svugdje preko 3,000 metara visine, a njegov Gin Bumerang GTO je potpuno bijel, sa tankom svijetlozelene linijom na prednjoj Gornjaki. Traže ga avionom, obitelj je angažirala helikopter, a PWCA financira potragu do sedmog dana od nestanka. Poslije toga, vjerojatno nema smisla, ali i potraga je veoma skupa. Obitelj će nastaviti potragu i poslije tog dana. Muriljo je inače i alpinista koji je osvajao sve veće vrhove na planeti, pa to daje dodatnu nadu, ako je negdje izgubljen, ali živ. Sjećam se prije par godina kada je nestao u Alpama tadašnji broj jedan sa svjetske rang liste Scotty Marion (USA), koji je letio preko ledenjaka, i jednostavno nestao. Tražili su ga mjesec dana, čak i uz upotrebu toplinskih kamera, ali vjerojatno je nestao u nekom glečerskom procjepu.
Nadamo se da će se odnekud pojaviti Muriljo, taj nevjerojatni lik, prije svega ekolog, borac za očuvanje prirode i organizator najačih pg natjecanja na planeti. Goran, Semi i drugi suradnici, su u stalnoj vezi sa PWC pilotom iz Perua, koji ih obavještava o situaciji iz prve ruke. Najnovija vijest: Vlajku još nije stigla torba. Moraćemo ga trpjeti još jedan dan u onoj istoj majici od petka. A čovjek poneo 35 majica da mijenja svaki dan po dvije. Nema dalje! © 5 srpanj 2011 utorak Odlazimo na start gdje nam daju utrku od 154km. Niz vjetar, jer se očekuje jači zapad. Startni cilindar je oko starta 20km, na prevoju kojeg treba prijeći ka sljedećoj dolini. Kasno startujem, ali opet se nekako vučem ka grupi koja vrti slab stup, vrlo isprekidan. Vlajko i Dušan su tu negdje, ali ih ne vidim. Jedan SOL Trejser ima kolaps na samom startu, pada ka zemlji, ali se ipak izvlači na nekih 30m visine i nastavlja dalje. Poslije neko baca rezervu. Loša pozicija na startnom cilindru, mala visina iu želji da ne ostanem za skupinom koja vodi krećem nizak u narednu dolinu, i kao za inat idem sam ka ravnici. Tamo radi, ali mnogo isprekidano i turbulentno uslijed jakog zapadnog vjetra. Tako, 100-200m iznad zemlje vučem se sljedećih 10km. Nikako da se izvučem jer kada okrenem glajder u vjetar kao da sam udario u zid. Ne mogu zavrtim ništa. Samo termičke krpe. Ogromna grupa paraglajdera ide po grebenu sjeverno od ceste za Avila, i naravno izvlači se dok ja slećem u polje žita. Jedva obaram glajder po nenormalnoj vetruštini. Dakle danas sam dno dna. Najgori scenarij. Prvi dan SP, i loš početak. Kada sam sletio bio sma potpuno mokar. Ruke i tijelo su bili non-stop u teškom fizičkom radu. Nisam vjerovao, ali sada mogu reći da je ovo ipak najturbulentnijem teren na svijetu. Vlajko i Dušan radi koliko vidim na zaslonu monitora u stožeru u Piedrahita. Retransport funkcionira savršeno, stigao sam relativno brzo. Utrka je bila nevjerojatno brza. Vidim da su piloti letjeli preko 90km / h, i da je prvi u golu za oko 3 sata što znači da je prosjek preko 50km / h. Ima sigurno 100 pilota u golu. Najvažnije je da su dvojica naših u golu, što nam daje šansu da ekipno budemo dobri. Bravo za Dušana i Vlajka! Uaaa Žeki ©.

Izvještaj srpskog pilota Ž.Ovuke sa foruma..Piedrahita2

6 srpanj 2011 srijeda
Vlajko je još jučer najavio da je možda ušao u zabranjeni prostor kod Avile, u nekom zanosu stuba, što nosi
0 pjena za task. Ali Dušan je bio poprilično siguran da je bio izvan zabranjene zone letenja. Ujutro saznajemo
da je 35 pilota "popilo" nulu zbog uklaska u zabranjenu zonu ka golu, ili kod Avile.
Nažalost, naše dvije nule koštaju nas ekipnog plasmana jer je Dušan bio tu negdje oko 45-te pozicije, a
Vlajko oko 70.-te. Ovako ispade da sam odrao Gorana Dimiškoskog, koji je također ovjerio nulu, a njih
dvojica koja su bila bolja od mene - ništa.
Idemo dalje, danas je drugi dan natjecanja, ima još dosta se leti. Prognoza je da je po visini jači zapad,
koji u nižim dijelovima skreće na sjeverozapad. Dobijamo zadatak od 77km, sa ciljem u Avili. Prvi dio utrke
je u dolini ispred nas, a drugi dio utrke, kada dolina malo zagrije ide ka istoku, ka Avili.
Polijeće među prvima i nakon velike brobe sa termičkim mjehurićima iznad doline slećem u selu Villa
(Fucking) Franca. Pravo među tročlanu konjsku obitelj, sve sa malim ždrebetom. Kobila divlja, mislim se
"Jedi govna, neću ti ništa".
Silazim u selo, naručujem koka-kolu, i promatram poslije pola sata, ogromnu gomilu pilota kako lagano vrti
iznad Piedrahite. Nisam imao strpljenja čekati na startu, kao ni da idem sa grupom. Ovnovska
tvrdoglavost se skupo plaća na ovakvim natjecanjima. Vidim Martina Jovanoskog kako se vadi iznad sela
gdje ja sjedim u hladu. Bukvalno sa 30m visine, dok jedan Boom8 slijeće. Treba ovdje i sreće i znanja, ali i
strpljenja.
Nemam pojma gdje su Dušan i Vlajko. Poslije srećem Vlajka kući i saznajem da je imao odličnu poziciju, i da
je krenuo prvi ka startnom cilindru i kasnije ka drugoj točki, ali pravi istu grešku kao i ja. Sam je, a nema
jake termike. Bez grupe se zna ishod. Sleće poslije 16km ljeta. U "mom" selu slijeće još nekolicina pilota,
uglavnom ženskog spola, pa zaključujem da ponekad nije ni tako loše biti loš 
A onda iz kombija vidim helikopter kako zlokobno leti iznad Piedrahite. Utrka je u tijeku, znam da ovo nije
dobar znak. Čujem da je u pitanju nesreća i da nitko ne zna tko je. Spominje se zeleno crni Niviuk 5, ali i
neki crveni glajder. Situacija na brdu iznad naše kuće gdje je ovaj prvi pao nije nimalo lijepa. Izgleda da je
i pomoć okasnila, ali i da je ozljeda fatalna. Drugi pilot je imao pad na putu ka Avili, u narednoj
dolini. Sada saznajem da je pilot koji je nažalost poginuo, argentinac, leteoje na Džin Bumerangu 8. U
stabilnom stolu, a kasnije u nekoj spirali udario je u brdo.
Po drugog pilota je otišao helikopter, izgleda da je žensko u pitanju. Raspitujem se za Dušana u stožeru
natjecanja, izgleda da je sve ok s njim.
Pred samim golom, mnogo turbulentno. 3 pilota istovremeno bacaju rezerve i padaju ka zemlji, kao da je
natjecanje u padobranstvu. Jedan od njih je Roni Hegelsen (NOR), srpska zet.
Jučer sam okusio tu dolinu, kada sam letio 10km na 50-100 metara visine u kompresiranom zraku punom
termike. Gadno, ali šta ćemo, znamo čim se bavimo. Moramo biti spremni na sve

Izvještaj srpskog pilota Ž.Ovuke sa foruma ..Piedrahita 3

8 srpnja 2011 četvrtak
Iako je jučer bi relativno miran dan, što bi nekim pilotima vjerojatno da su ovdje značilo i turbulentan,
desilo se mnogo incidenata.
Najgore su one dvije koje su završile pogibijama argentinskog pilota Francisca Vargasa i Čileanca Eitel
von Muhelenbroka.
Jučerašnji dan je bio relativno termički slab, što je uvjetovalo da se većina pilota nalazila po grebenu i
lizala svaki termički pramičak, dok su neki sišli u ravnicu i tamo hvatali poneki balon. Ovo je bilo
uvjetovano slabim i kasnim zagrijavanjem doline i grebena, jer je tijekom jutra bila oblačnost. Po visini je
bio jak zapad koji je imao tendenciju spuštanja ka startu koji je na 1900 metara visine, pa se vrijeme
otvaranja prozora nije moglo odgoditi za kasnije jer bi u tom slučaju bio jak bočni vjetar na polijetanju.
Argentinski pilot je letio Džin Bumerang 8, nalazio se nekih 100m iznad tla, odnodno od grebena. Dobio
je frontalac koji je popravio, ali su mu ostale "uši" sa strane. Padao je u stabilnom stolu, činilo se kao
da će sletjeti na travnato-kameniti greben. Međutim, na nekih 20 metara od zemlje krilo mu je napravilo
jak zaokret u kojem je udario u greben. Nesreću je prijavila Marina Oleksina (RUS), a "air marshall" koji je
letio u blizini sletio je na mjesto nesreće i počeo pružati pomoć, koliko je bio u mogućnosti. Nesreća se
desila oko 2km istočno od starta, pa je služba za spašavanje odmah reagirala i krenula ka mjestu nesreće.
Ostaje misterija zašto je helikopter kasno došao tek poslije sat i po vremena, iako je stacioniran na par
kilometara od mjesta nesreće.
Čileanski pilot (Ozon R11) par kilometara od gola gazio je spid do daske iu velikoj brzini dobio
frontalac iz kojeg je izašao s kravatom, i odmah je krenuo u spiralno poniranje. Drugi čileanski pilot
koje je bio pored njega, rekao je da mu je desna ruka bila upetljana u konopce i da je lijevom rukom pokušao
dohvatiti rezervu, ali to nije bilo moguće zbog nezgodnog položaja, ali i sbog ogromne G sile. Za par
sekundi pilot je pao u nesvijest, što je bilo očito jer mu je slobodna lijeva ruka bespomoćno visila sa
strane. Udario je u zemlju brzinom od oko 100km / h, i na mjestu preminuo. Helikopter je došao naknadno,
ali sve je bilo uzaludno.
Roni Helgensen (NOR) je bacio rezervu par km od cilja, iako je bio 2 ili 3 u utrci, jer je gazio spid sa
potpuno podignutim trimerima.
Marina Oleksina je imala kolaps u rotoru poslije prevoja, nekih 20km od starta, i bacila je rezervu.
Pilot iz Luksemburga kojem se okrenuo kokpit, pokušao ga namjesti sa obje ruke pri punom spidu, ne
puštajući noge. U tom momentu dobiva kolaps, i baca rezervu.
U golu, jedan pilot radi "ving ovjere" i dobiva podvijanje, baca rezervu veoma nisko i ona se otvara na 20m
od tla.
Jedan pilot je bacio rezervu koja mu se upetljala u glajder. Imao je "quick out" sistem, odbacio je glajder i
spasio se!
Današnji tim lider brifing protekao je u znaku svega onog što se jučer desilo. Organizator je htio čuti
mišljenje svih nas o tome da li nastavlja natjecanje. Procjenjujem da je oko 30% tim lidera bilo
protiv nastavka, jer ako se sve ovo desilo po relativno "slabom" vremenu, što očekivati ​​kasnije? Naš stav
je da se natjecanje nastavi, ukoliko FAI smatra isto tako. Problem i odgovoronst je velika na FAI i
neposrednom organizatoru, jer ukoliko se desi naredni fatalni incident, netko bi mogao debelo da
odgovara što nije prekinuo natjecanje na vrijeme. Da podsjetim, u 2 dana imali smo 9 rezervi i dvije
pogibije.
Prekjuče je grupa pilota letjela i preko 110km / h, a termika je bila negdje oko 10m / s. Jučer je bilo drugačije,
ali i po slaboj termici zna ovdje biti turbulentno, naročito preko prevoja ka narednoj dolini, gdje se
vjetar komprimira, a termika roka kao luda. Termičke krpe šamaraju krilo, a neiskusniji piloti sa
dvolinijašima imaju tu velike probleme.
Nekako u sjeni ovih zbivanja, ali nikako za zapostavljanje je jučerašnji Dušanov podvig. Stigao je šesti u
cilj, a po rang listi za jučer bio je deseti! Sjajno! Svaka čast, odrao je mnoge dobre pilote! Međutim,
oduzimanje bodova sa prvog taska urnisalo je Dušana i Vlajka, tako da će to imati utjecaj na konačan
plasman, ako se prvenstvo nastavi.
Danas je dan odmora zbog respekta prema poginulim pilotima. Mi ćemo to iskoristiti na obližnjem bazenu,
uz kavu i sok, i međusobni razgovor. Meni, kao tim lideru, veoma je važno da ova naša dva mlada pilota
ne srljaju i ne jure rezultat na konto sigurnosti. Sa druge strane, sve je osigurano, odličan smještaj,
hranimo se kako mislimo da treba. Savez je osigurao sve, na nama je samo da letimo. Sada mi nije više
rezultat prioritet, već da se vratimo kako smo i krenuli, živi i zdravi.
Istodobno, na drugom kraju svijeta, u Peruu, nigdje nema ni traga ni glasa od nestalog Murilja, osnivača
PWC-a. Nade je sve manje, ali valjda će ipak biti pozitivan ishod.
Večeras u 20 sati, biće odluka organizatora o tome hoće li se ovo Svjetsko prvenstvo nastaviti ili neće.
Na njima je stvarno teška odluka, i što god oni kažu, srpskih tim će podržati.
Pozdrav iz Piedrahite! (1100m 0,25 stupnjeva).

Evo nas na team leader briefingu.
Raspravljamo o tome dali nastaviti i kako. Velika većina je da se nastavi natjecanje, ali uz određene izmjene koje bi dovele do veće sigurnosti letenja.
Prijedlog od jučer je da se više baziramo na XC open distance natjecanje tako da nema utrkivanja.

Evo neki dodaci i zanimljivosti ovdje: http://www.piedrahita2011.com/piedrahit ... y_briefing

možda bi ograničenje max brzine (poput max visine) opčenito moglo riješiti neke probleme. ako bi se tako nešto usvojilo na službenim tekmama ni proizvođači ne bi više jurili u pravcu dodatnih km/h.
a onda tko želi brže, neka prijeđe na zmaja jer je za krpe ovo sada očito too much..

triba bit svjesan svojih mogućnosti i ograničenja opreme...

nemoj, stvar je opće kulture znat i latinicu i ćirilicu ... ak se je moje dijete opismenilo u 4. godini, s oba ta pisma , može bilo tko ... nisu nam Srbi tak daleki susjedi da ne bismo znali kak pišu i čitaju ... Jure, ne shvati ovo osobno, ak treba, prevest ću ti najinteresantnije dijelove ... naj kaj zamerit

Evo nakon 3 sata vijećanja nas 9 u komisiji za izradu novog "dodatnog" pravilnika za ovo natjecanje koje ćemo sada predstaviti FAI-u kako bismo povećali sigurnost donijeli smo ove prijedloge:


Pilot Safety Working Group Proposal
In order to increase the safety of the pilots, we have to introduce some limitations to the traditional race formats:
1. Avoid congestion on the ridge before air start and keep pilots away from the ridge
• Enough time between “Window Open” and “Air Start” to reduce psychological pressure and avoid “ground-start-like” situations
• Big start cylinder far from the take off ridge (e.g. 10km around B15)
• Wind dummies (enough of them marking that the flats are working)
2. Cancel tasks that don’t allow a safe start (min. height + min. spread of pilots in thermals)
3. During the task, avoid congestion and minimize peer pressure to push as much as top pilots
• Elapsed time tasks with arrival deadline (to avoid everybody starting at the last moment)
4. Identify danger zones and keep pilots off them
• > Upload to GPS’s NO FLY ZONES at Villatoro and Tornavacas passes and apply them when conditions require
5. Slow pilots down and keep them off full speed
• Increase the technical challenge of tasks (avoid “no brainer/full-speed tasks”)
• Keep pilots off convergence lines; instead, go to calmer, less thermally active areas
• Create and upload new TP’s to GPS’s for more and safer task options
6. Eliminate full speed racing at the end of the task
• Eliminate “End of Speed Section”
• Use only a goal cylinder with arrival at a minimum altitude, defined at task briefing according to the day’s conditions
7. If conditions during the early afternoon (1pm) seem unsafe, we keep the option to postpone the task for the late afternoon (7pm)
8. In case of a serious accident, stop the task.
• Allow rescue team or helicopter to focus on it
• Eliminate possibility of other accidents in possibly dangerous conditions
9. Open the safety frequency to all comp pilots and team leaders to give information on specific safety concerns on the track
10. Create a clear check list, based on the above points, to allow the Safety Committee to scrutinize the safety of the task.

U 1500 prezentiramo ovo ostalim nacijama i FAIu pa ćemo vidjeti dali će to proći jer inače je natjecanje gotovo.

saljem vam link na fotke Maria Arque-a (spanjolskog foto-reportera); ove su od srijede:
https://picasaweb.google.com/112390534224664116926/Miercoles6M2?authkey=Gv1sRgCO-2zsuE97T16QE#
tu ne bi ni vlastitu mamu prepoznala; raja izgleda ko gomila bandita

Marko i Karlo, puno srece i uzivajte u letenju
pozz,
Jasna

Svjetsko je prekinuto. Više kasnije

Jedina ispravna odluka.

a ja to je lako reć- dani su prekrasni za letenje tu. kupio sam glider i puko puno love, živaca i truda da dođem tu i sad ga mogu da drka, ovdje još 10 dana.

Suspension of Certification – Competition Class Paragliders

Due to recent incidents at the 12th FAI Paragliding World Championship in Piedrahita, Spain the CIVL Bureau has temporarily suspended the certification of Competition Class Paragliders with immediate effect.

This suspension means that paragliders classified as Competition Class under Rule 12.1.1.2 of Section 7B of the FAI Sporting Code are not permitted to fly in FAI Category 1 championships for the period of the suspension.

Organisers of FAI Category 2 events are also strongly advised to consider whether Competition Class paragliders should be permitted to compete in events with racing tasks for the period of the suspension.

08 July 2011
John Aldridge
CIVL President

Da ovi iz FAIa jedu vnago, žele se samo oprat od svega. Najrađe bi zabranili sve da leti.
Za sada nema Comp glidera na Svjetskim i Evropskim. Moguće da će i na ostalim tekmam biti sve manje, ali zasigurno još neko vrijeme će biti comp glidera.

FAI2 tekmama ne mogu zabraniti zakonski pa zato ovako seruckaju.

U jednu ruku prema poginulim pilotima je ok što su prekinuli. Biloo bi lijepo kad bi organizator dao nešto para nazad što sigurno neće ili barem da nam organizira free letenje ove dane tu.



Uglavnom sada je bila komemoracija za dva pogiinula pilota tu i za Xaviera i Shorokova.

Bez Xaviera i PWC će otići u k. tako da ide sve u k...

Istina, ali nešto gadno ne štima, sigurno se slažeš.

Sta je reci jel onda nema nista ni od Turske, Spanije i Mexica ove godine? tj. PWC uopste?

Ajde ajde Hrgominjo, stiže ti ekipa i logistika iz Croatije pa se nauživajte I pozdravi sve bandite koje poznam !

Znam vam sad izgleda ko da ste svjetski popušili, al možda vi nebi imali sreče da poginete u slučaju niskoletivog klofa. Možda bi ostali doživotni invalidi ??

Neki tjedan smo pomagali Benco i ja da GSS izvadi jednog hrabrog biciklistu iz šumske provalije.. 1. glas kad je izašo iz intenzivne je bio da je nepokretan od vrata nadole.. a dobro smo ga poznali oba dva.. hladan znoj i struja te trese pol vure kad čuješ tak nekaj.. i to sve zbog 20m odvoženih više.. sad čujem da će možda moč micat ruke..

Tak da uživajte u zdravlju i letenju, a speedanje ostavite test pewecejerima