upravo sam o tome razmisljao prije nekog vremena.. ne znam kako ostali ali divim se svom instruktoru koji svaki iole letivi vikend navlaci 15ak ljudi, od kojih ce se realno 5 nastaviti baviti letenjem, po bregima i trosi svoje dragocjeno vrijeme koje bi mogao provesti sa svojom ekipom i letjeti svoje letove.. i kad se okvirno izracuna ispada da obucni centar dobiva oko 100tinjak kuna po satu tecaja.. naglasavam da je to 15 tecajaca, uglavnom je po klubovima oko 5 ljudi na tecaju sto spusta satnicu na kakvih 30ak kn..

u tu satnicu ulazi i prijevoz, amortizacija vozila, benzin, tekuci troskovi (gablec, cuga), amortizacija opreme, nije samo jedan instruktor u igri.. tako da na kraju ispada da su na pozitivnoj nuli u najboljem slucaju..

i sad ja vas pitam, ko bi radio svaki drugi vikend po cijeli dan za prakticki nula kuna?

i to nije casual rad.. kad je 15ak ljudi u igri skupi se svakakvih likova.. likova koji ni nakon 15 malih letova ne pustaju A linije nego lete u nekom polu frontalcu, likova koji ze zaletavaju po grmljima, drvecu, likova koji dojdu tako zgazeni jos od sinoc da jedva gledaju a oce letiti, likova koji nakon 10ak visinaca nemaju pojma kaj treba potegnuti za velike usi i uopce im nije jasna poanta usiju, likova koji nikad nisu culi za stabilo liniju, likova koji dojdu na vrh japetica sa 4 sata zakasnjenja bez da su javili da ce kasniti i pitaju "di mi je oprema", likova koji odlete 5 visinaca na japeticu bez da sjednu u stolac (pozdrav kolegi Celicna Muda, respect!), likova koji gube stanice, kacige pa i cijele opreme.. i onda jos ocu kupiti stolac i rezervu od svog instruktora a on me spoji sa kolegom letacem i kaze, kupi od njega, stolac je u savrsenom stanju, to ti je prilika, ja necu uzimati proviziju.. e, pa hvala ti do neba instruktoru (prepoznat ce se on u ovom tekstu)..

i ja sam imao frustracija u pocetku, sve mi se cinilo tako sporo, izgarao sam od zelje.. sto se vjerovatno i tebi upravo sada desava..

ali u jednom trenu shvatis:
to je mali sport, obuka lezi na ledjima dobrovoljaca i dobrih ljudi koji nisu zavrsili pedagoske fakultete.. i to su ljudi, i oni su frustrirani, imaju problema u zivotu, nekad su lose volje.. oni zele nama pomoci, nemojmo ih uzimati zdravo za gotovo.. pokazimo im bar malo zahvalnosti..
i najvaznije od svega.. shvatis da su oni samo tvoj alat za ostvariti dugo sanjani cilj.. a to je sloboda slobodnog letenja.. ako radi toga ne mozes otrpiti sve sta ti smeta ili ne odgovara, pitanje je da li si ti za to.. jedna od vaznijih ne letackih osobina koje bi trebao pokupiti na tecaju je strpljivost koja ce ti u buducnosti nebrojeno puta spasiti glavu.. naglost u letenju obicno ne zavrsava dobro, tj. vrlo brzo zavrsava..

na kraju, hvala svakom ko mi je pomogao na bilo koji nacin da napravim jos jedan korak prema svojem cilju.. naglasavam MOJ cilj je da JA postanem samostalan pilot PG-a, JA to zelim i JA bi trebao uciniti sve sto je u mojim mogucnostima da ostvarim SVOJ cilj.. svako ko MENI pomogne u tom cilju ima moju zahvalnost, cugu, itd..

Radovane, da sam na tvom mjestu, nazvao bi instruktora, ispricao bi mu se, zamolio bi ga da se najdemo na cugi i pokusao bi ga nagovoriti da me primi nazad zato sto zelim nauciti letjeti.. kakva god dinamika tecaja bila, i to ce jednom proci i postat ces samostalan.. onda ces imati dinamiku kakvu ti zelis..

znas kak se veli "da je za letenje dovoljno imati krila, letjele bi i kokoske i pingvini"

uh sto sam se raspisao, sad sam miran bar 2 mjeseca sto se foruma tice..

Hvala Damire!

[quote="Radovan"]Kasno je ali da ne ostajem dužan ono što sam obećao i ono što je nužno da bi moj prvi post bio jasan:
Na tečaju sam završio kako sam završio, piše u mojem predstavljanju svima ovdje, tko je čitao tko nije, nije važno.
Na zajedničkoj obuci nas troje polaznika ili mene samoga sa instruktorom bio sam točno 11 puta.
1. put 23.08.2011. Grobnik - groundhandling
2. put 24.08.2011. Lič - groundhandling i prednji start s pokušajem polijetanja (start nije bio pokošen). Nakon završetka produžujem u Moravice po trimer za košenje starta.
3. put 25.08.2011. Lič - kosio sam start a instruktor i ostalih dvoje tečajaca grabili travu te nastavak vježbe polijetanja.
4. put 26.08.2011. Lič - vježba polijetanja - leđni start
5. put 08.09. 2011. Grobnik - groundhandling
6. put 09.09. 2011. Lič - polijetanje sa visina do 30 m (došao na vježbu sa sinom od tada 1 g i 11. mj. u namjeri da bar budem prisutan, jer ga nisam imao kome ostaviti čuvati - pa na kraju i odletio 3 leta).
7. put 14.09. 2011. Lič - letovi sa visine do 30 m.
8. put 15.09. 2011. Lič - 2 leta sa visine do 150 m.
9. put 24.09. 2011. Lič - groundhandling sa vlastitim krilom
10. put 12.10. 2011. Lič - groundhandling sa vlastitim krilom
11. put 04.05. 2012. Grobnik - groundhandling - uz novu tečajku
12. put 19.05. 2012. Tribalj - tandem let i dan D.


- Evo da i ja ispričam svoju priču pošto sam početnik (tečajac) u pg.
Započeo sam tečaj u 9/10.mj. 2011. Pošto je bilo slabije vrijeme za vježbanje na terenu, naš instruktor D. Potočki Profa odlučio je da riješimo što više teoretskog dijela nastave da bismo kasnije , za ljepšeg vremena mogli biti vani. Uz malo po malo viježbe gh,početkom godine 2012. počeli su prvi letovi, s malih visina pa na veće. Pošto imam veliku želju za letenjem ,probao sam iskoristiti svako slobodno vrijeme u zraku. Večina mojih letova nižih ili visinskih bila je bez instruktora uz to da je on uvijek bio obaviješten da je samnom ili Žiga ili Knez ili..,uvjeti povoljni za start i sl. ( preko 50 letova)
Htio bih samo reći da najviše u toj obuci za pg. ima sam tečajac , a onda ostali uvijeti.
Ja sam zadovoljan svojom obukom i obučnim centrom tj. Profom kojem zahvaljujem na našoj dosadašnjoj suradnji.

http://s1205.photobucket.com/albums/bb4 ... titled.jpg

Hvala Dražene! Btw, primjetio sam i tvoje početničke letove na OLC-u samo nisam znao da si kasnije počeo od mene.
Također hvala i svima ostalima koji su opisali svoj tijek obuke, što je i smisao ove teme. Hvala i na ohrabrenjima u vezi mučnine!
I još nešto, netko je spomenuo brisanje teme. Ako je to spomenuo da bi sačuvao moj ugled ne mora. I premda bi se mogao naći i pokoji moj post na ovom forumu sa kojim se ne ponosim nikada ne bi tražio da se taj post ili tema obrišu. U ovoj temi, od svega što sam napisao ničega se ne stidim niti mislim da sam koga uvrijedio. Ako se i dogodi da bude obrisana to neće biti zato što sam ja to potencirao.

Hvala dr zdravko!

Nabrojao sam do sto (i više, do koliko sam znao). Nisam se mislio javiti, ali sad osjećam potrebu. Naravno, ne potrebu da reagiram na Radovanove pritužbe oko dinamike obuke, jer me to ne zanima, ali nakon ovakvog netaktičnog (i to nije pravi razlog mog javljanja na ovu temu) i nadasve nekorektnog istupa protvi mog kolege Damira Biondića, ne mogu šutjeti.

Prvo, krajnje je neprimjereno u javnosti raspravljati oko nezadovoljstva obukom, a da prije toga učenik nije isto prokomentirao s vlasititm instruktorom. Tvoj instruktor ima određeni sustav obuke (metodike, daktike, iskustva i trenaže) i radi prema njemu. Da li je brz ili ne, da li je efikasan ili efektivan (imamo u hrvatskom jednu zamjensku riječ - učinkovitost, ali koja nedovoljno razlikuje ova dva pojma), odnosno da li daje napredak u određenom periodu uz veći ili manji utrošak vremena, resursa i na kraju novca, možeš teško izmjeriti. Ti bi letio, kao i svi mi. A da li si ti taj kapacitet, da napreduješ brže nego što to tvoj učitelj dopušta, da li si se to ikad zapitao? Očito je za tebe to neupitno. Ipak, razgovor s instruktorom prije ovakve javne prepiske bio bi mudar izbor zrelog čovjeka.

Drugo, složiti "sliku" na osnovu jednog kafanskog razgovora (pri jednom mislim na tu predmetnu večer na Triblju kad je PJK Zagreb slavio jubilej). Pretpostavljam da je atmosfera bila nabrijana od odličnog letačkog dana, pa začinjena roštiljem i pokojom čašicom. I onda u razgovoru s nadobudnim učenicima PJK Zagreba, punih dojma od lijepog letenja, ili samih instruktora, stekneš dojam da si ti zakočen i da tvoj instruktor to ne radi kako ti "misliš" da bi trebao, pa potom razvežeš podugačku jadikovku na ovom forumu, a da nisi o tome porazgovarao sa svojim instruktorom (vidi pod prvo), je za mene djetinjasto i nezrelo.

Treće, moram priznati da sam i sam imao ovakav slučaj, odsnosno da je netko iz PJK Zagreb pred mojim učenikom, koji je usput član PJK Zagreba, komentirao brzinu napretka predmetnog učenika. I onda se pojave pitanja i dvojbe učenika da li njegovi učitelji dobro rade. Međutim, sve to nije nešto što se ne može razgovorom raščistiti i analizirati. Analiza ide ovako. Svaki učenik napreduje individualno, jer od masovki nema puno vajde. Možda na početku daje brze rezultate, jer "pobacaš" grupu od 10+ učenika s malog, pa sve većeg brda i tako nekoliko puta i eto ih pred visincima, a onda krenu prve dvojbe (psiho-fizičko stanje pojedinca, spremnost na "grublje" uvjete u zraku, visina, prostor, drugi piloti, zahtjevnost poletišta/sletišta...). Zanimljivije je vidjeti koliko ih dođe do dozvole i ostaje u lejtenju. PJK Zagreb nema obučni centar, ali se nekolicina njihovih članova odlučila na obuku i polaganje učiteljske licence. Prošle godine uključili su se u rad Obučnog centra pri PARAfreeKu, te uz Ivicu Kneževića i njegove asistente/učitelje sudjelovali su u obuci brojnijeg jata učenika. Međutim, u mom Obučnom centru te kod Hrge, Biondića, More, pa i Profe (koji je radio i u sklopu OC PARAfreeK) drugačiji je pristup. Osobno sam davno odustao do masovki, a imam za to razloge. Svaki pristup ima svoje dobre i manje dobre strane, međutim, krajnji cilj je isti - obučiti i pripremiti čovjeka za samostalno letenje na najsigurniji mogući način. U kafani poslije letenja stvari se čine drugačijima, ali u sredini dana na Triblju, pred polijetanje uz pojačani termički vjetar i brojen dalekovode i tvrde grote uokolo, stvar ima sasvim drugačiju perspektivu. Tu perspektivu učitelj vidi bolje nego nejgov učenik, složit ćete se s tim.

I na kraju, drago mi je da se ovakva prepiska povela, jer su drugi učenici iznijeli iskustva koje meni, a vjerujem i drugim kolegama koji obučavaju daje uvid kako to ide kod onih koje sami ne obučavamao. Moj zaključak je da je to sve tu negdje. U godini dana je bitno doći do sigurnih i uspješnih visinskih letova. Da li je to nakon prvih 6, 9 ili 10 mjeseci, manje je važno, jer letimo od tad dok nam ne dosadi, da ne kažem cijeli život. Ništa se neće dramatično dogoditi ako učenik napravi prvi visinac 3 mjeseca prije ili kasnije. Međutim, ako ubrza i preskoči određeno iskustvo i sustav obuke, može naglo prekinuti letačku karijeru. Ova odluka i puna odgovornst leži upravo na nama instruktorimma, odnosno nastavnicima, a ne na učeniku. Ima boljih i malo manje dobrih nastavnika, a učenika ima svakakvih.

PS: i da Radovane, svi imamo nekakvu drugačiju sliku o sebi nego što nas drugi vide, uglavnom ugodniju nego što u stvari jesmo, ali ti si, bez zamjerke, velika svađalica. Znam da ovim otvaram možda neugodnu i iscrpljujuću prepisku, ali niti ovo nisam mogao prešutjeti. Nisam te upoznao, ali kod mene ne bi dugo bio na školi. Ja nisam tako tolerantan kao Damir.

Radovane ja mislim da imaš dobrog instruktora od kojeg možeš puno naučiti.
Isto tako napredak obuke ovisi najviše o tebi samome.
Kad si prespavao nadam se da ti je bilo jasno da nisi trebao ovako reagirati jer je Biondić jedan od top pilota Hrvatske i sigurno to što pričaš ne drži vodu u cijelosti.

Poznajem osobu PJK- Feniks i znam da dinamika obuke nije ovisila o instruktoru nego o angažmanu osobe na terenu.
Kad kreneš na tečaj i vidiš da je to zaista sport za tebe odmah si kreneš u nabavku opreme i ime instruktora ti je pod broj 2 na brzom biranju u telefonu.

Isto tako mislim da na ovakav način ne možeš steći povjerenje u instruktora, a to je je najvažnije dok ne počneš letjeti samostalno.

Opusti se i ako misliš da ti Biondić nije dobar instruktor odi u neki drugi centar ali opet ti ponavljam imaš ( ili si imao) za instruktora jednog on najboljih paragliding pilota u HR.
Lijepi ti pozdrav i nadam se da te to neće štufati ....

ps. Na Triblju ti je bio samo jedan školarac iz PJK ovi ostali lete po 2-3 godine.... tko zna s kim si pričao i na kojoj pivi .

Sto i jedan, sto i dva, sto i tri, sto i...ma, jebiga...


Amen!


Samo mala faktualna korekcija, PJK s Parafreekom suradjuje vec nekoliko godina, a ne zadnjih godinu dana.
Nije provokacija, nego me stvarno zanima zasto si odustao od masovki?
Slazem se s tobom, pristup se moze razlikovati, ali postoji propisan minimum koji se kod svih mora ispostovati (fond sati i program teoretskog i prakticnog dijela). No, postoje tijela koja se brinu (ili bi barem trebala brinuti se) o nadzoru tog dijela pa nemojmo tamo. Meni se cini da je velik dio "problema" upravo u masovnosti, vis-a-vis ekonomsko-logistickog aspekta. Drzati predavanja za jednog ili dva skolarca nikako nije isto kao i za njih 20. Ako na brdo ide deset ljudi lakse/jeftinije ce se organizirat nego kad je samo jedan. Naravno, vecini je u vecem drustvu i zabavnije, atmosfera je stimulativnija (pa i izbjegavas Radovanov pocetni problem, jer lijepo vidis kako napreduje ostatak tvoje grupe pa ti je odmah jasno tko je kriv ako kasnis).
Naravno da od tolikog broja ljudi ne ostanu svi u PG-u, ali sad je pitanje s koje pozicije procjenjujemo stopu ostanka? Za ekonomski orijentiranog instruktora masovka ima smisla (puno ljudi, dosta para, das im jedan-dva visinska pa fajrunt s nesto kesa u dzepu). Za nekog tko odgaja sampione bitniji je dobar probir pa da mu se sve ulozeno i vrati kroz jednog-dva kvalitetno odgojena pilota. Za nase drzavno apsolutno je svejedno, i jedan i drugi instruktor tamo ce poslat jednog novog pilota godisnje (samo prvom je to 1/20, i vjerojatno je slabije spremljen od ovog drugog, kojem je to 1/2 pocetne mase tecajaca). Za tecajca, cini mi se da su mnogo jace sile od kvalitete instruktora one koje odlucuju o ostanku (zena, djeca, posao, pocetni stav). Slozit ces se da, dok je zadovoljen sigurnosni minimum, nitko nije obavezan proizvoditi "pilote koji ostaju" (iako je svakome jasno da je svima bolje ako se proizvodi sto vise takvih).
Dalje, sto se tice takvog komentiranja rada drugih kakvo spominjes, to je po meni samo pokazatelj neiskustva onog koji komentira. Dok sam bio stazist i sam sam se zgrazao nad nekim postupcima kolega. S par godina prakse sam vidio da se i veca sranja tako lako dogode i meni a da pritom stvarno tad nisam mogao nista uciniti bolje zbog tristo razlicitih okolnosti, pa sam postao malo umjereniji pri ocjeni drugih, jer je svaka situacija jedinstvena i dok nisi u njoj ne mozes stvarno percipirati o cemu se radi. Pogotovo kad se radi o poslu s ljudima.

Sa svime se slazem, osim s tvrdnjom da je to sve tu negdje. Doduse, to je samo moj pausalni dojam, ali nikako mi se ne cini jednaka razina znanja i kvalitete obuke koja se dobiva u Hr OC-ima. Kod nekog je bolja oprema, kod nekog se moze dobiti bolje teoretsko znanje, neki su puno sati na terenu, negdje se moze pricati o acro letenju dok drugdje i jaca spirala predstavlja problem. Opet, pitanje je po kojem kriteriju ocjenjujemo (kao sto se i npr. ne mogu sloziti s logikom "X je odlican pilot, drz se njega od njega se moze puno nauciti". Ako X nije i dobar pedagog jebes sve umijece). Ne vjerujem da postoji "opcenito najbolji obucni centar". Zapravo, kad razmislim, jedino sto je "tu negdje" je kupovna moc i stav ljudi prema letenju, sto jest zapravo kljucna determinanta cijelog procesa obuke (oko toga mislim da smo se svi slozili).


Ajd da malo stanem na njegovu stranu, ja sam ga upoznao i covjek se cini OK. Ja njegov "ispad" (koji, samo da bude jasno, ne odobravam) pripisujem upravo izolaciji od letackih vrsnjaka i ne vidim u njemu nista vise od (nama svima korisne) nespretnosti.
S druge strane, tako sam na turnusu iz psihijatrije mirno proso kraj cicice koji je vilama skupljao lisce po dvoristu Vrapca, isto mi se cinio OK. Tek su mi kasnije rekli da je to dio njegove radne terapije u sklopu prisilnog lijecenja nakon teskog krvnog delikta. Tak da ocito nisam bas najbolji sudija karaktera...eh...

...sto i pet, sto i sest, sto i sedam, sto i osam...
p,
D.

Bože me oprosti, Doc, kaj sam pomislio kad si počeo pisati o "cicici" ... pa još u sprezi sa psihijatrijom... sabrao sam se tek negdje oko "krvnog delikta"...
... eh ta inetrpunkcija
Nemreš mi to raditi, s obzirom da si u onoj grupi spisatelja na ovom forumu čiji svaki tekst pomno pročitam prateći svako slovo, pa mi onda smjestiš ovakav "umfal".
Živjeli Čičice,... ali nemojmo ni cicice zanemarit. Dapače!

S obzirom da toni očekuje moj odgovor, vjerojatno bi bilo dovoljno postati donji citat;

ali ću i ponoviti;
premda mi se želi imputirati kako je glavna namjera ove teme bila ogovaranje instruktora odlučno odbacujem takve optužbe. Objasniti ću, jer je očito potrebno, ono što sam napisao i u prvom postu. Ja sam, dakle, pitao kolege početnike iz drugih klubova o dinamici obuke kroz koju su prošli ili prolaze. Ja, dakle, nisam ni u jednoj rečenici prozivao svojega instruktora. (to se može provjeriti u prvom postu)
Ali, da sam iznesao SVOJE MIŠLJENJE o TIJEKU OBUKE koju sam upisao i koju pohađam - to jesam. Dakle, iznosio sam SVOJE MIŠLJENJE o TEČAJU KOJEGA POHAĐAM i o čemu IMAM SVOJE MIŠLJENJE. A osobito sam to uradio nakon određenih napada i procjena mene kao čovjeka.
Ponavljam još jednom, niti u jednoj rečenici (uz iznimku kada sam pisao o rezervnom padobranu - što također ima svoje objašnjenje i čega se ne stidim) nisam, svojega dosadašnjeg instruktora, procijenio i okarakterizirao kao lošega instruktora ili lošega čovjeka, a najmanje sam ga etiketirao i vrijeđao. Naprotiv, nisam li napisao u jednom postu da - "tko sam ja da procjenjujem njegov rad"? (to se može provjeriti - zar ne?)

I za kraj, pošto fitilj, koliko god bio dugačak, ipak gori - jel'!? Kao pravi "svađalica" i "seronja", završiti ću, i prisegnuti;

Svečano obećavam! (na što da stavim ruku?)

Da više nikada neću javno pitati ono što se ne smije pitati.
Da više nikada neću imati svoje mišljenje, osobito ne onda kada su u pitanju Hrvatske PG Veličine.
Da ću ubuduće, kada me Bog nagradi prisustvom u blizini Hrvatskih PG Veličina, pasti ničice na koljena i moliti za milost ljubeći čelom zemlju kojom hodaju Hrvatske PG Veličine.

Tako mi Bog pomogao!

P.S.
(tko su još Hrvatske PG veličine?)

I, gdje su mi vile?
Doc! Dooooooc! Dođi, dođi da te čičica nešto pita.

Ne znam Doc što se to događa, pri tom mislim u zadnje vrijeme, da se često u nečemu možemo složiti. Uzele godine!


Ispričavam se zbog krivog navoda. Mislio sam na zadnju, prošlogodišnju školu.
Zašto smo odustali od masovki? Jednostavno, iscrpljujuće su. Trenutno imamo 10-ak učenika u različitim stadijima obuke, od tek započetih prvih kratkih letova do jedrenja i prvih XC-a. I tako već godinama. Nema tu mjesta za masovke. S druge strane ima nas samo dvojica, pa i to diktira količinu učenika (moram riznati da ih je ponekad više nego po normativu, ali rijetko). A najvažnije da smo Edo i ja uhvatili ritam gdje "odgajamo" 2-3 nova učenika svake godine, a ulaz je praktički tu negdje. U glavnom kod nas ostanak u PG-u je 80-90%. Nisu baš svi šampioni, ali tome niti ne teže. Ljudi lete rekreativno i uživaju. Ima još jedan razlog zašto ne preferiramo masovke. Zbližiš se s ljudima i to preraste početni odnos učitelj - učenik. Poslije ih se ne možeš riješiti niti lopatom. Ionako se ovo ne radi zbog para.


Ne zna koliko takvo tijelo ima smisla. Kad sam zadnji put razgovarao s Goranom Ilićem, upravo sam mu spomenuo takvo "tijelo", čovjek mi veli: "A čemu?". Posebno ne od strane Agencije, jer Agencija ima filter za dobro obučene kandidate i one koji to nisu - to je pilotski ispit i tu dižemo kvalitetu ispitivanja. Ako mi napravimo neko naše strukovno tijelo, uvjek postoji mogućnost manipulacije i pokušaja zabrana (određene vrste monoplizacije) za pojedine kategorije. A to nam isto ne treba. Agencija kontrolira rad obučnih centara kroz godišnje audite, a kvalitetu rada na terenu i u učionici obučni centri dokazuju postotkom prolaznosti svojih kandidata.


Da, ako si jednog ili dva učenika uspio izolirati od ostatka PG svijeta. Ali mislim da takav slučaj teško se može dogoditi u našem OC. Jednostavno, na Malom Kalniku ili Kupljenovu i dr. vrvi od ljudi, pilota, učenika, freelancera itd. Ljudi se lako mogu usporediti. Uostalom, vodimo "pačiće" svugdje uokolo, a mnogima dozvoljavamo da lete i bez našeg prisustva uz asistenciju drugih kolega učitelja. Možda je Radovanom slučaj izoliran, ali u regiji gdje Biondi obučava ima još jedna škola - ona Hrgina, pa je tu i cijeli sijaset drugih pilota na Liču, Grobniku, Triblju itd. Prošla su vremena škola koje su bile svijet za sebe (da ne nabrajam te davnašnje instruktore).



Djelomično sam odgovorio na ovo u gornjim odlomcima, ali još nešto. Ekonomija je neumoljiva. A trenutno kod nas, prema važećim cijenama i načinu rada nema tu leba, koliko god mlatili motikom. Godinama sam radio "masovke" s Ivicom i stopa ostanka je bila izvrsna ako bi ostalo 40-50% ljudi, uglavnom je to bilo od poaznika 10 ostanu 4, a onda još dva otpadnu kroz godinu, max dvije.
Šampioni se rode i rijetko se pojavljuju. Zadnjih 6-7 godina imamo tek trojicu, a ova posljednja dvojica se tek trebaju dokazati na tekmama. Pri tome mislim na XC utrke, acro i ovako nemamo, a pika je svijet za sebe.


Moram priznati da te nisam dobro razumio. Da li se komentiranje odnosi na komentar učenika ili moj. Ako se odnosi na mene, zbilja mi nije bila namere komentirati rad drugih obučnih centara, bilo PARAfreeKa ili PJK Zagreba. Jednostavno sam upotrijebio neke primjere iz vlastitog iskustva u vidu usporedbi učenika. Nema apsolutno ništa zamjeriti radu spomenutih, dapače.


Nisam se dobro izrazio, očito. Kad sam napisao "da je to sve tu negdje" mislio sam na fonda sati ili dana na terenu, jer se oko toga povelo pitanje. Pri tom nisam mislio na kvalitetu rada pojedinih obučnih centara ili učitelja. Nitko, osim časnih iznimaka koje sam upoznao, ne može konstanto biti na terenu. Mi imamo praksu raditi praktički svaki vikend kad vrijeme dopušta, ali učenici ne dolaze tako redovito. Ili smo nekad na terenu koji ne odgovara određenom stupnju znanja baš onog učenika koji je taj termin slobodan. Ili zapuše, a on jelagan kao pero itd. Ali nastojim pokriti sve razine. I onda netko napreduje brže, a netko sporije, ali smatram da to više ovisi o učenicima nego o učiteljima. Što se kvalitete obuke tiće, kako sam već napisao, ispit je taj korektiv, odnosno potvrda rada.

A gle, Radovane, sam pao, sam se ubio. Što da ti velim? Nitko od nas , naravno, nije imun od toga da ima svoje mišljenje. U tom svjetlu bolje da ne citiram veličinu H.B. Način na koji si ga ti iskazao odmah je, barem meni, iskusnjari u piskaranju po forumu i ranije news grupi , ukazao da si gurnuo ruku u osinje gnijezdo. Čak ne bih ulazio u tvoje namjere, ali postupio si nesretno i nespretno. Pisati nešto je jedno, reći nekome to isto - drugo. Različiti su načini u komunikaciji i to je to. I svi koji su ti dobronamjerno odgovorili, rekli su isto - porazgovaraj s čovjekom i ne cijeni svoje letačko iskustvo samo svojim očima. Nakon te tribaljske večeri mogao si odmah nazvati Biondića i pitati ga o onome što si čuo. Nisi. Nego si to napisao ovdje. Jedno je kad se ovdje prepucavaju, što ozbiljno ili iz zajebancije, ljudi koji su godinama u letenju, koji su svaki letivi dan zajedno, što u zraku, što u birtiji. Ti ljudi se međusobno poznaju, manjeviše poštuju i manjeviše vole. U svojoj 15-godišnjoj letačkoj karijeri imao sam i ja konflikte, uostalom, tko nije, ali ovaj tvoj otišao je malo predaleko, u što si se i sam uvjerio. Povući ručnu u nekom trenutku - neprocjenjivo. Ti se na to nisi odlučio ...

Pa svi mi iznosimo svoja mišljenja, zar ne? A mišljenje je kao i šupak, svatko ga ima.



Bog ti pomogao sinko, ali nikad ne reci nikad!
Propitivanje je dobro, pače, zahvalan sam ti što si potekao jako dobro temu. Međutim, moje je mišljenje da si nekorektno postupio prema kojem prijatelju i kolegi, javno ga razvlačio po forumu, a da s njim prethodno nisi razgovarao. A kao što rekoh i ja imam šupak i ne libim ga se iznijeti, ovaj, mišljenje iznijeti.

Pretjerivanje ću shvatiti kao trenutak kad ti je dogorio fitilj. Naravno da ćeš i dalje imati svoje mišljenje o svemu pa i o PG-u. Samo je pitanje da li ćeš ga podiejliti s nama na ovom forumu ili ne. To je tvoj odabir. Volio bih da to učiniš, kao i ovog puta, jer svačije je mišljenje važno. Jedino treba koji put znati podijeti i kritiku. Ja sam loš u tome, odmah skačem na onog ko me kritizira, pa makar i pozitivno. To je refleks, koji se godinama stvarao pod naletom stalnih kritika, a usudio bih se reći i ogovaranja iz leđa. E na to tek imam reflekse. Samo ti daj nama svoje mišljenje i spremi se za paljbu


PG veličine ćeš prepoznati po pozamašnom fenisu, a naramak takvih se okupio u ZK Fenisu.

Nije ni toliko da ne podnosiš kritiku koliko ne podnosiš da ne sudjeluješ u njoj...
Slabo ti vrijedi to brojanje do 100. Probaj do 100000 sljedeći put. Ti si poseban karakter pa uobičajena pravila i uzrečice za tebe ne vrijede...

Vidim da se dobro iskorištava ovo neletivo vrijeme....

Imaš pravo Benco!
Neletica,nejebica,neletica,nejebica,neletica,nejebica,neletica,nejebica,neletica,nejebica,neletica,nejebica,neletica,nejebica,neletica,nejebica,neletica,nejebica,
nakupilo se!
Treba napraviti nekakvo Paramajmunovo druženje (sorry Box to mi je prvo palo na pamet) pa da se dečki javno dogovore,više kao tribina (ko koga ne voli ...itd) a nakon toga letenje i mrtve životinje!

Ma puca mi racku.

Ja sam sebi dokazao x puta da mi komukacija forumom neide ali...
Tvoja komunikacija preko foruma meni se prečesto učini blagorečeno čudna i ovaj naslov me opetovano vuće na reakciju. Neznam zašto sam se toliko umješao i zašto me ovaj post toliko baca iz takta. Sam naslov i sukus teme me ne interesira al način kominikacije me svaki dan nanovo isprovocira. Ulaziš na finjaka, pametno s popovanjem i ogradama a ponašaš se nezrelo, izbjegavaš prava rješenja i onaniraš preko tipkovnice (i to u rukavicama - daj skini rukavice bolji je osjećaj). Onda najdeš nešto u nekom postu što ti se nesviđa pa se opet obrušiš, pa onda opet ograde i traženje potvrda da si fin i dobar. Sklon si davati lekcije al ništa ti se nesmije reći. Zakuhaš a onda veliš ja se neću svađati - čini mi se nezrelo i neodraslo?!?

Neznam zašto me to budi iz zimskog sna (izgleda da i ja imam potrebu onanirati za tipkovnicom ) jer me faktički zabole fenis kak će se tko ponašati i komunicirati. Nebrinem se JA o tome kako JA komuniciram sa okolinom a zašto se tolko isprovociram na tvoje - valjda je to moje pitanje za psihijatra Ima li koji na PG forumu?

btw neznam kako i zašto al vidim da si se prepozno u liku "cicice" iako te naš Doc spominje u suprotnom kontekstu od spominjanja cicica - valjda novi ulaz za dalju diskusiju

Mene si svojim postanjem skroz zbunio - ako si takav u stvarnom životu neželim te ni upoznati

Btw sory čičica ali i Doc ti je velikan HR PG-a ili hrvatska pg veličina

Prelac do koliko si brojao?

Ajde više sa tim cicicama...ja sam ko google, stalno mi krivi pojam mi na pameti...