|
Da, možda bi trebalo razjasniti situaciju, jer vidim da u sve detalje nisu upućeni niti oni koji su sudjelovali na istom tom natjecanju. Za Dančija mi je još i razumljivo jer nije bio od početka, ali Šteta ti si bio od početka. Ili se nisi htio informirati (a kak smo si dobri, jel' da da jesmo, nemoj me sad demantirati, i samnom si popio jednu gajbu piva tokom 7 dana, kak' ti nije palo na pamet informirati se od mene ili od svojih klupskih kolega o situaciji s bodovanjem, već se sad zapitkuješ?!).
Elem, od prvog, ne od predprvog dana govorim da će biti problema zbog male odobrene visine. To je neosporno, kao što je neosporno da je toga ogranizator (prvenstveno Jože) bio svjestan. Govorim i to da će mala visina generirati poteškoće i nezadovoljstvo. Prvog dana, prije jutarnjeg briefinaga sukobljujem se s Davorom Novakom Direktorom natjecanja. Razgovaram s Ratkom Ostermannom - predsjednikom Komisije za parajedrenje (Rale i ti imaš putra na glavi, a nažalost i ja kad sam pristao biti dijelom Podkomisije za natjecanja u preletima umjesto Biondića), Damirom Habekom i Markom Hrgetićem, kolegama iz spomenute Podkomisije. Svi se slažemo da treba nešto poduzeti. Prikupljam sve moguće živce i ponovno krećem u razgorove, da ne velim pregovore s Direktorom. Direktor ne kuži u čemu je problem, on je zmajar i veli da koji smo mi pussies od pilota kad ne možemo kontrolirati visinu. Da, Davor je k tome pretežno pilot motornog zmaja koji teži blizu pola tone u dvosjed verziji i može ponirati preko 100 km/h. Opet prizivam Milenog riječima: kajbuš? Rasprava se vodi 1. dan, kad organizator otkazuje natjecateljski dan zbog nepovoljnih uvjeta. Definitivno prerano, već u 11h. Nezadovoljstvo raste očajnim prvim briefingom direktora natjecanja. Vidi se da čovjek nije dorastao zadatku i funkciji. Nezadovoljstvo se širi kako Hr, tako i Slo taborom. U popodnevnim satima se ponovno sukobljujem s Davorom Novakom, jer i dalje tvrdi da je sve ok, a Jože podvlači rep i ostavlja me na vjetrometini. Jože kaže da će svaki dan pitati Kontrolu ZP za dopuštenje veće visine od 6000 ft, a da je na njima da li će to dati ili ne. Govorim da neće, jer zašto bi se sutra predomislili, ako nisu danas. Pitam Jožeta za njegovo iskustvo na tekmama pred Davorom, misleći da će reći koju u prilog tezi da je nama teško letiti po ruti discipline stalno pazeći da ne probijemo visinu, a slijede nam dani kad će baze biti na 2500 m te da ćemo mi morati skidati visinu 800 m niže. Tad mi je Jože "opalio" šamar izjavom da on nikad nije imao problema na natjecanjima s visinom. Ok, obranio je svoju poziciju i dao Davoru da se razmaše. Bravo Jože! Dižem ruke, a želudac mi se grči.
Grčeve sam riješio alkoholom. Dolazi i drugi natjecateljski dan. Davor ponovno pada na ispitu sposobnosti na briefingu. Odlazimo na Raspadalicu i vodi se prepirka oko visine te problema koje će to ograničenje proizvesti. Jože još nije nazvao kontrolu leta u Puli. Pitam ga kad misli, a on da već bude. Vidim nema tu leba. U raspravu se uključuju slovenski kolege iz task i safety komisije. Vidim da im nije jasno gdje je problem. Naravno, oni imaju 9000 ft (2900 m) u Alpama. Igor Eržen iznosi svoja iskustva i govori da je dužnost voditelja/direktora natjecanja da upozori pilote na ograničenje, a da je odgovornost za kršenje visine na samim pilotima. Davor Novak to ne prihvaća i dovodi u fokus svoju odgovornost, ističući da je on dužan prijaviti svakoga tko prekrši visinu KZP. Shvaćam ga, jer nitko ne bi volio imati takvu odgovornost, ali opet ovo s dužnosti da prijavi svakoga - kaj god! Pa svi koji su letili u subotu, na službenom treningu su bili preko 2000 m. I koga je prijavio? Nikoga! Vidi Habek da je vrag odnio šalu i donosi neke prijedlge. Hrga je na rubu živaca. Ja sam svoje živce umrtvio još jučer i ne dam se lako. Davor nudi prijedlog da se tolerira 100 m, dakle 1900 m ASL i nakon toga oduzimanje svih bodova. Osobno smatram da je to loše riješenje, jer će generirati probleme oko obrade rezultata (Habek i Braco dobro znaju kaj to znači) i bodovanja, onda su tu žalbe i na kraju nezadovoljstvo. Damir, Hrga i ja se povlačimo kod sanitarnog čvora da formuliramo neki prijedlog ispred Podkomisije koji bi pomirio sve strane i smanjio moguće nezadovoljstvo. Dolazimo pred Direktora natjecanja s prijedlogom da se prekoračena visina od 1800 m mora potrošiti lijevo ili desno od slijedeće točke i ne pod manjim kutom od 90 stupnjeva te se let smije nastaviti tek od 1800m. Ovo je dovoljna kaza, jer će pilot potrošiti vrijeme, ali neće biti primorani panično vući uši pod speedom (BTW, mnogi su imali opake frontalce baš zbog ove situacije), ili vući spiralu ili full stall. A ako to pilot ne učini slijedi oduzimanje bodova. Slovenske kolege se slažu. Inače, ovakav sustav sankcija smo imali do famozne 2009. Netko govori da je problem pregled i ocjena trackova. Habek, inače scorer na ovom natjecanju, govori da i tak i tak mora sve trackove ručno pregledati, ako se kontrolira visina. Ne znam tko je minirao ovaj prijedlog, ali nije prihvaćen. Direktor traži da mu kažemo koliko je to točno više koliko pilot može probiti visinu. Naravno, da je to individualna stvar i pitanje situacije i da se na to ne može jednoznačno odgovoriti. Dakle, ostalo je 1800 m + 100 m tolerancije. Odlazim naći svoj mir.
Dolazi briefing pred tekmu i ne mogu vjerovati svojim očima. Na task boardu stoji crvenim brojkama i slovima 1800 m i 0 (nula) m tolerancije! Pa ovo je zbilja "najbolje" što su se mogli sjetiti. Ma boli me briga. I tako smo krenuli u 1. task, s tim pravilom. Taj dan je task skenslan zbog jakog juga. To je već drugi dan da se ne leti. Nezadovoljstvo je na vrhuncu. Ne zaboravite da nas je preko 80 pilota i prateća svita oko toga. Puno je to ljudi. Puno je to nezadovoljnih ljudi, a natjecanje još nije počelo. Dogovara se da vođenje briefinga preuzme Igor Eržen, a da meteorološki izvještaj daje Miha Razinger. Situacija se donekle primiruje. Dolazi i 3. dan. Održi se utrka. 15-ak pilota je probilo visinu. Ali ne zato što su to iskoristili za probitak u poretku, nego zato kaj nisu mogli uspješno i na vijeme skinuti visinu. Nezadovoljstvo se još više pojačalo. Ljudima će biti oduzeti svi bodovi zbog 30-50 m probijene visine. A za to vrijeme neki rekreativvni piloti lete debelo preko 2000 m. Zbilja nije u redu. Možete pričati što želite, ali nije u redu potrošiti godišnji, dobar dio plaće i onda te još netko lupne batinom po glavi vičući: "Nevaljalče jedan, opet si onanirao!". Umjesto lijepog letenja, stres. I to sve po dobrom danu za letenje netko te dovede u opasnost da učiniš nešto što ne bi učinio, osim da ti je život u opasnosti. Rasprave se i dalje vode po koluarima i u radnim skupinama.
Dolazi i 4. natjecateljski dan, a Igor Eržen, u dogovoru s Direktorom i ostalim tijelima, nudi novo rješenje za sustav kažnjavanja. Tolerirat će se prekoračenja od 30 m (1830 m - koliko u stvari i iznosi 6000 ft) te se kazniti za svaki naredni metar po jedan negativan bod (31 m - 31 bod se oduzima i tako sve do 2000 m, a za 2001 m kazna je oduzimanje svih bodova). To je stavljeno na glasanje, ali po mojem mišljenju nije niti trebalo. Ova pravila donosi organizator. Da, naravno, to je trebalo napraviti prvog dana i pridržavati se toga cijelo vijeme. Ali ako netko dvoji oko ove odluke, onda sam uzaludno pisao sve ovo gore. Zato kažem da je to bilo riješenje za pomirenje duhova i smirivanje strasti, da ne propadne Državno prvenstvo 2 države i da se ne osramotimao (mada ne znam zbog čega bih se ja trebao sramiti, ali eto, valjda taj nacionalni ponos dobrog domaćina je doveden u pitanje). A vjerujete bilo je i takvih prijedloga da se sve fino pošalje u vražju mater i da se vratimo kućama, a prvenstva proglase nevažećim. To bi bilo ravno katastrofi. Naravno, uvjek će biti pristalica rješavanja problema mačem, toljagom i kuburom. Osobno nisam za to i pokušalo se ovom promjenom pravila bodovanja naći bar salomonsko riješenje da priča uspije. Uostalom, rezultati 1. utrke još nisu bili službeni i primjenom novog sustava bodovanja/kažnjavanja bili su izmjenjeni te je postojao rok za žalbu. Nitko je nije podnio. Ja sam podnio prigovor za priznavanje neregularnog tracka Tomaža Eržena, jer je to protiv pravila. Ako se nama trackovi čereče do zadnjeg metra, a čovjeku je čitav track zeznut, onda nema govora o priznavanju. Tomaže je pobjedio, svi smo mu čestitali na tome, ali nema bodova. I on sam se složio s tim poslije za šankom. Tomaže je samozatajan i pravi sportaš te nije dvojio u ispravnost prigovora. Sličan slučaj smo imali prošle godine u Makedoniji kad je dio tracka Primoža Podobnika nedostajao, a on je ostvario dobar rezultat. Glasanjem na briefingu je većina pilota bila za to da mu se prizna, ali struka je to na kraju odbacila. Postoji back up uređaj, a ako je i taj zeznut ili ga nama kao u Tomaževom slučaju, onda ili si šlampav ili zbilaj imaš peh. Svi letimo s 2, a neki i s 3 uređaja. Tu nema dvojbe.
2. utrka je bila još problematičnija s uvjetima, odnosno borili smo se tokom cijelog natjecateljskog leta da održimo visinu i izlazili iz dizanja već na 1500 m, dok se Saša vozio na 2500 m nad nama. Frustrirajuće i ponižavajuće. Ponavljam, ja sam došao lijepo letiti i uživati, a ne biti pod stresom. Debela većina pilota je probila visinu i bila sankcionirana, pa tu ne možemo govoriti o nekom namještanju ili pogodovanju.
Na kraju, Hrga, Damir i ja smo se dogovorili da ćemo odmah po završetku DP-a objediniti sve one neuralgične točke s natjecanja i pokušati to regulirati u Pravilniku za natjecanja. Isto tako, dogovorio sam se s Igorom Erženom da i s njim razmjenimo opažanja te da uskladimo Slo i Hr pravilnik za slijedću godinu. Igor je super iskusan organizator brojih natjecanja i slovenski FAI delegat, a dobrim dijelom je zahvaljujući njemu ovo natjecanje i uspjelo.
Hvala na pažnji!
_________________ Take'Air
|