Dan 1.1

Službeni ispraćaj se zbio oko 11h iz birtije Soho na Malešnici. Saleta i mene je svjetovao stariji kolega i drug Box. Ljubaznošću Zokijeve žene Dijane prebačeni smo, zajedno sa sportskom opremom, do terminala Pozitivo na Žitnjaku gdje nas je čekalo službeno vozilo za transport i Zoki. Nakon 2-3 s nogu zaputismo se prema istoku.

Na benziskoj crpki kod Ivanić Grada, gdje smo se zaustavili radi okrijepe, jer smo žeđali, čusmo na radioaparatu da je promet pojačan na balkanskoj ruti. S obzirom na znatan pritok putnika islamske vjeroispovjedi koji putuju iz Zapadne Evrope prema domovinama poradi Bajramskih blagdana, na graničnom prijelazu Bajakovo, odlučismo se za granični prijelaz Tovarnik. Tad je Zoran predložio da posjetimo Vinkovce.

Manirom pravog domaćina, proveo nas je središtem Vinkovace te rastumačio kulturne i povijesne znamentosti. Prvo smo zastali u hotelu Slavonija da se pomokrimo i da ovlažimo grla te isperemo putnu prašinu. Potom smo zastali na novouređenom korzu i u gradskom pubu okusimo hmeljne napitke ovog kraja. Na kraju obilaska smo zastali u još jednoj znamenitoj vinkovačkoj instituciji - Maloj knjižari na semaforu. U ugostiteljskom objektu znakovitog imena, gdje se njeguje lijepa riječ i cijeni literatura, pročavrljali smo na šanku dvije-tri uz dobru kapljicu. Zaključismo da je u ravnoj Slavonije predivno, ali pomalo vruće za ljetnih dana. Srećom pa ne manjka osvježenja.

Ponovno se otisnusmo na put prema našem dalekom odredištu, prethodno se opskrbivši na INA benzinskoj postaji u Vinkovcima logistikom za nastavak putovanja. Na graničnom prijelazu Tovarnik smo čekali 1 sat i ožednili. Odmah po prelasku granice u Srbiji smo nabavili osvježavajuće napitke iz Nikšića. Do Beograda nismo više stajali, a putovanje je bilo ugodno i mirno. Na obilaznici oko Beograda, koja se temeljito gradi već nekoliko desetljeća, pa će svakako biti izvrsno prometno rješenje negdje oko 2050. godine kad bude završena, susreli smo se sa istim onim islamskim vjernicima te još pokojim kršćanskim, koje smo lukavo zaobišli preko Vinkovaca i Tovarnika. Nastavili smo zajedničku hodočasničku karavanu u dvosatnoj mirnoj i dostojanstvenoj koloni oko srbijanske metropole. Vrijeme smo krasili i kratili voćnim napitkom od šljiva iz Tešnja, koji se našao u Zokijevom gepeku. Taman kad smo se trebali rastati sa ovim divnim ljudima u svojim metalnim ljubimcima ugladašmo jedan restoran. Odlučismo iskušati gastronomske delicije. Preporuka je karađorđeva šnicla uz Smederevku i knjaz Miloš kiselu.

Sad je bilo lakše putovati punih želudaca i utažene žeđi. Autocestom do Paraćina smo klizili kao po loju. U Paraćinu su nas dočekale Zokijeve kolege Vice i Matija koji su na privremenom radu i boravku u ovoj ubavoj varoši. Naravno, susreli smo se na bezinskoj crpki uz napitke iz Nikšića. S Vicom i Matijom smo produžili na motosusret.

Neće ovo na dobro izać!
(Trebao sam ipak s vama - čisto da se stvar ne otme kontroli.)

Pratimo vas live!
(Tj. blog piše onaj tko je live ujutro.)

Ovo me podsjeća na ˝Gastronomad Rene Bakalović˝.

Izgleda da su dečki mnogo žedni, što će tek biti u zraku gdje nema benzinskih stanica i restorana

Dan 1.2

Posredstvom naših domaćina stigosmo na motosusret. Motosusret kao svaki drugi, ali ogroman. Na istom smo mogli uživati u izvrsnoj glazbi tvrdo metalnih smjerova te Zaječarskom nektru. Probali smo i neki domaći voćni napitak koji nas nije oduševio, pa smo se vratili komnbinacijama Zaječarskog, Smederevke i knjaza Miloša. Šetajući među mnogobrojnim motorima, upaljenim i neupaljenim, osluškujući pucketanja iz ispušnih topova te njušeći dim nagorjelog ulja koje se provuklo između brtvenih karika i košuljice cilindra pritisnuto s 11.500 okretaja u minuti radilice pogonskog agregata, primjetili smo razne šarene oklope motora s kraja prošlog stoljeća. Sjećanja su me vratila u djetinjstvo i na postere istih takvih motocikala iz auto-moto časopisa. Navrle su emocije. Retro slike, retro mirisi, retro ambalaža Zeječarskog u smeđoj boci koja se kod nas može naći samo još po podrumima i tavanima te se za nju više ne može dobiti niti lipa kaucije. Proveli smo ugodne časove u razgovoru s bajkerima iz Ćuprije, Zaječara, Niša, Kumanova... Jedna bajkerica je neprestano obogaćivala zvučnu kakofoničnu kulisu turažom tatinog Harley Davidson motocikla. Kad smo je upozorili da bi moglo doći do pregrijavanja motora, odgovorila je da klip košta 38 evra i da ko ga ... Gastronomska ponuda i nije bila nešto, ali to se i moglo očekivati na ovakvom okupljanju. Pljeskavice u somunu ili kobasica sa ljutom leskovačkom papričicom. Ne bih preporučio niti jedno niti drugo, jer prvo je neukusno, a drugo je bilo opako začinjeno i vuklo na žgaravicu i još Zaječarskog.

I tako priča po priča, paljenje guma po paljenje guma, Zaječarsko do Smederevke stigošmo i do samog kraja motosusreta. Ne, nije bio fajrunt, već se ekipa opasno prorijedila, razišla, odvezla, a i naši vrli domaćini su trebali na počinak, jer se dižu, po njihovim riječima u 5. Stigosmo oko 2:30h u predivnu i prostranu kuću, mogao bih je nazvati i malom vilom i ne bih pogriješio. Matija je došao nešto kasnije iza nas, jer je morao dogurati Hondu Hornet. Ostao je bez goriva. Vjerojatno je motor progutao više goriva kad je ručica gasa bila u krajnjem donjem položaju, a kazaljka obrtomjera u crvenom području. Svejedno nije nam to pokvarilo veselje, jer je Matija i onako navikao na ovaku situaciju, pošto su već jednom on i Vice gurali jedan drugi motocikl iste večeri, prije našeg dolaska, stanoviti Tomos APN 4 Pere portira, kojeg su posudili za paradu motosusreta. Elem, ljubazni domaćini u svojoj maloj vili su nas pogostili domaćim voćnim napicima. Ja sam se zahvalio, jer sam već popio nekoliko prije i više me je vuklo na spavanje, a žeđ nisam uopće osjećao. Koliko se sjećam više nisam ništao osjećao. Nalazili smo se u prostranom dnevnom boravku, a na kat je vodilo veliko i široko stubište zmijolikog oblika s otvorenom gornjom galerijom iz koje se ulazi u 3 komforne sobe.

PS: da li netko možda ide prema Kopaoniku ovih dana? Trebala bi mi mala usluga, da mi nešto iz Zagreba ponese, neveliko, stane u savku torbu, jedan mali kokpitić i u njemu nešto instrumenata.

Dan 2.1

Probudio me je jak zvuk, neka melodija, čini mi se da je televizor bio upaljen. Osvrnuo sam se i iznenadio kad sam ugledao pored sebe Zokija u sklupčanom položaju. Srećom bio je na trosjedu do mene, a na nesreću ja sam bio još skupljeniji na dvosjedu. Sobe sam obišao tek kasnije, a Saša se šepurio sav ponosan da je spavao sam na bračnom krevetu i još malo pojačao televizor. Ubrzo su sišli i ljubazni domaćini navlačeći radnu odjeću i istodobno naginjući iz boce vodu. Nije bilo 5h, bilo je oko 8:30h. Sad sam počeo opet osjećati sve oko sebe i osjećao sam i svoju glavu. Da bila je tu, velika i neugodna. Vice je rekao da ide na doručak i Saši objašnjavao put kako da dođemo i mi do tog restorana. Sišao je i Matija. I on se istovremeno oblačio i pio vodu. To je valjda ovdje neki običaj. Ja sam samo pio vodu, jer sam već bio obučen od sinoć i nisam se trebao oblačiti. Matija je prisjeo do Zokija, kao da odmori, da prikupi snage za završno provlačenje ruke kroz rukav i da obuče lijevu čarapu. Zokije je nijemo ležao, a ja sam nijemo promatrao kako mi se čini da mi se nekako sve odvija u slow motion tehnici. Osim televizora koji je i dalje real time bio preglasan. Onda su domaćini otišli na posao. Onda je Zoki popio preostali voćni napitak sa stolića u dnevnom boravku koji je preostao od sinoć. Onda smo se Sale i ja čudili zašto je dvorište i kuća opasana električnim pastirom i pitali ima li struje. Onda sam se slučajno naslonio liijevim listom na strujne žice i onda me je odbacilo kao da me je nešto ubolo. Znači ima.

Krenuli smo na doručak. Treba se okrijepiti prije nastavka dugog puta. Pred restoranom smo primjetili da su djelatnici cestarske službe započeli bojati prješački prijelaz. Zaključio sam da u Paraćinu automobili ne staju pješacima vjerojatno jer zebre nisu dovoljno vidljive. Uglavnom pješaci, biciklisti i ostali nemotorizirani sudionici prometa trebaju biti vrlo pažljivi kod kretanja po prometnicama, jer automobili voze vrlo brzo. Kad smo izlazili sa doručka primjetili smo da su djelatnici cestarske službe u restoranu na odmoru, a već su bili pobojali 1,5 crtu na pješačkom prijelazu. Otišli smo kući otuširati se i pokupiti prnje. Potrajalo je to. Onda smo sjeli u auto i krenuli, a da se nismo zapitali gdje trebamo ići. GPS navigacija je sve popravila. Naišli smo opet na onaj isti restoran pred kojim su djelatnici cestarske službe farbali zebru. Sad smo izbrojali da su pofarbali već 5 crta. Do kraja dana i čitava zebra će biti pofarbana, pa će pješaci sigurnije pretrčavati prometnice kao da ih netko gađa snajperom.

Izdržali smo do Kraljeva, a onda nas je opet napala žeđ. Sale spominje one kobasice od sinoć, a i Zoki se tuži na probavne smetnje i da se druži još uvijek sa pljeskavicom od sinoć. Nekako meni je legala i pljeska, i kobasice, i omlet od jutros, a Jelen je to sve poravnao. Srećom naišli smo na hladnjak na benzinskoj pun hladne pitvine Jelen, pa smo se opskrbili do Kopaonika i više nismo stajali. Po dolasku na Kopaonik nailazimo na Željka Ovuku i on nas poziva da pogledamo javnu vježbu GSS-a i vojske (helikopter) u spašavanju unesrećenih paraglidera sa drveta i sa žičare. Zauzeli smo drugi red na terasi kafića Ski avenija i promatrali. Vruć srpanjski dan nanio nam je žeđ (a i putovanje se odužilo), pa Zoki i ja istu gasimo voćnim napicima i eliksirima od ljekovitih trava, dok je Sale popravljao krvnu sliku Ždrepčevom krvi. Zokiju se svidjela dunja pa je još 2 put ponovio gradivo. Vježba je bila za primjer. Akcija, vozila, GSS-ovci u punom trku, nosila, alpinisti, skinuli su jednog sa drveta, drugog sa žičare i odnijeli u helić (dobri stari i pouzdani Mi-8) koji nas je sve dobro provjetrio, a majke su morale pridržavati sitnu nejačad da ih ne otpuhen. Sve se sretno završilo, helikopter se još jednom spustio, spiker zamolio da nitko ne prilazi dok se elise okreću, a onda je uslijedlio zajedničko slikanje oko helića. Potom smo prošetali turističkim naseljem u potrazi za smještajem. Smještaj nismo odmah pronašli, ali smo pronašli štandove lokalnih poljoprivrednika koji svoje poljoprivredne proizvode pretaču u ukusne napitke. Probali smo napitke od šljiva, borovnica, meda, grožđa sa dodacima srčanika (lincura), metvice (nana), kleka, što nam se toliko svidjelo da smo odmah kupili po jednu od svake, osim od šljiva. Njih smo uzeli dvije boce. Ručali smo izvrsnu teleću čorbu i poslije teletinu u sosu sa kuhanim krumpirom, a tek smo otvorili napitkom „dunjo moja“. Najbolje uz teletinu špricer ide. Kopaonik, Kopaonik na sve strane kiseonik.

Nakon smještaja u apartman, Zoki je odlučio odmoriti malo cipele, a Sale i ja smo obišli starteve. Joj, koliki je start sa južne strane. Hodali smo 10 minuta po njemu i uspeli se 100 m, sa 1600 na 1700 m. Stane brat bratu, brat sestri, sestra bratu, cirka otprilike 5 hiljada krila. Onda smo pogledali i sjeverni. Uredno pokošen na 3 cm visine trave, klupica, konstrukcija za task board i vjetrulja već su bili instalirani. Tu ne stane baš toliko krila, ali vjerujem da može jedno 100. Do oba starta se dolazi makadamskim putevima i udaljeni su 9, odnosno 14 km od ski centra i glavnog stožera na Kopaoniku. Pretpostavljam da će nas voziti vojnim kamionima. Od obilaska smo ožednili pa smo uzeli 2 Jelena na pumpi u Jošanačkoj Banji gdje smo išli napuniti gorivo. Taman smo prije spavanja uzeli nekoliko špric napitka, kad nas je zazvao Zoki. Probudio se i veli da mu treba društvo za kušanje onih voćnih pitvina koje smo danas nabavili. Sad su se i rashladile na propisanu temperaturu. Moj favorit je napitak od šljiva i to od 4 vrste: piske, plavke, ranke i požegače. Laku noć.

Koliko sam mogao svatiti između redova Zoki više ne apstinira

lp
edo

apsintira, kolko ja vidim

U 2-3 redaka zadnjeg pasosa od 70 i kusur redaka napisanog teksta napokon sam shvatio da pišeš o DP-u.
Zoki ne apstinira to je sigurno. Znači da će biti u formi za dobre rezultate.
Tekstopiscu

PfffhahaHAHaaaa.. nita vise ne osjecam, ni klilca ni nogite ) Ajdeajde.. bit ce sigurno jedan dobar dan bez kise, samo nemojte povuc mulja noc prije..

Sretno legende !

Danas opet sranje dan . ne leti se pa smo odlucili iznajmit bicikle i upznat Kopaonik na onaj drugaciji naci.,Krenemo Zoki ja Toni i Jasna i sve ok dok kod neko planinarskog doma nas neki lik uputi na neku kao ok stazu koja nebi trebala biti prezahtjevna,nakraju smo se nanosili bicikla vise mi nego bicikli nas.Pun kufer srusitog drveca preko puta kroz koji prolazimo.Najebali smo junacki,bezbroj stabala preko puta a i jedno 16 potoka smo morali preskociti..U majcicu mu...(Tip je sigurni svatio odakle smo pa nam je malo zapaprio).Kad smo se konacno docepali asfalta jednoglasno je bio dogovor;"Gas do prvog Jelena" usput nas Milicija navigira do pitstopa,Mazne svaki dva Jelenka i gas rikverc .Trenutno nam je Toni kuharica,Jasna nabavila namirnice,ja sam usput Nasao jeda lijepi Vrganj koji vec fino mirise.Inace Kopaonik je odici sporsko rekreacijski centar,najvise baziran na skijanje,ali ima ostalih potecijala.,t.j. svega..Srbi se potrudili dobrom organizacijom,Zasve paraglidere30% popusta u bircusu,inace cijene slicne ko i ood nas., restorani imaju super klopu i ne skupu kao kodnas,smjestaja ima po kojeekavim cijenama od 8€ pa nadalje.,Danas su nam i Letovci tu,steta da nema Damira H. bas mi zao a i Hrga se danas spickao na bicklu.Izgleda da nece moci tekmat,bas sranje prije samog starta otpase dva najbolja ,Joza R. vec mudro kuje novog pobjednika..Lisac stari samo se cereka..
Apstnencije nema,frizider je pun ljekovitog bilja u tekucem stanju a sprijateljili smo se i s Jelenkom

Ovo je najbolji blog kojeg sam ikad pročitala!
Doslovce na ovo Tonijevo literarno opisivanje tekuće i krute situacije u Srbiji (nepce mi zaigralo kolo), a i ful paše uporaba prošlog svršenog vremena, odavno ju ne vidjeh ni čuh.

Toni samo tako nastavi, kad već nisam na državcu bar da imam feeling k'o da jesam

Pozdrav svima iz Marede Spijte si jenu i za mene!

Policijska ophodnja Jošaničke Banje zaustavila je vozilo slovenskog državljanina S.T., inače Hrvata u izbjeglištvu Republici Sloveniji, te hrvatskog državljanina J.R., inače Slovenca na privremenom radu u Republici Hrvatskoj, te prijavila sumnjive radnje kod spomenutog dvojca. Naime, spomenuti dvojac imao je kod sebe veću količinu manjih apoena dinara Republike Srbije. Novac se nalazio u najlonskoj plastičnoj PVC vreći dublje dubine i šireg promjera. Momentalna procjena govrio o čak, 113.113,13 DIN što odgovara tečajnom kursu od 113 DIN za 1 evropski euro te iznosi 1.001,00 €, dok u kunama iznos se kreće oko vrtoglavih 7.557,57 KN.

Daljnjom policijskom istragom u suradnji s kolegama iz RH i RSlo, zaključeno je da spomenuti dvojac nije mogao steći toliki novac legalnim putem. Daljnjim operativnim radnjama nedvojbeno je utvrđeno da je spomenuti dvojac mogao kod sebe imati najviše 834,00-833,50 € nakon što je primjećeno da su u nigh clubu/caffee baru/gostioni Plava kamenica bili u društvu dama koje su već od ranije bile poznate novopazarskoj policiji. Daljnjom detekcijom i dedukciojm, utvrđeno je da su na šanku Plave kamenice platili pozamašan iznos o preko 200.000,00 DIN za razne ugostiteljske usluge. Sumnja se da je to dio novca sa Kopaonika iz namještenih rezultata Državnog prvenstva u preletima paraliderom/parajedrilicom/paraglajderom/padobranom Republika Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije. Kolege policijske službe kantonalnog Ministarstva kantona Tuzle te Zvorničkog kantona RBiH promtno su o prelasku obavjestile kolege u susjednoj RSrb da je primjećeno sumnjivo kretanje i sumnjive radnje spomenutog dvojca. Doznajemo iz najpouzdanih izvora da su granicu iz RH u RBiH prešli na graničnom prijelazu Županja - Orašje, a putovanje nastavili na koridoru Brčko-Tuzla-Zvornik, gdje su prešli u RSrb. Osim ove istražnje radnje vođena i jedna druga. Naime, spomenuti dvojac mogao bi biti par organizatora zadnje Gje parade U Beogradu, koji je osimnjičen da je za njihovog mandata iz glavnog stožera organizacijskog odbora vijeća suradnika Gej parade nestalo nevjerojatnih 1.000.000,00 DIN. Doznajemo iz nepouzdanih izvora da su ovim kriminalnim činom ostali uskraćenji, za svoj zasluženi honorar djelatnici, radnici i osoblje Organizacije Gej parade te brojni dobavljači šarenih traka.

Pokrajnja priča ovih glavnih vijesti da je su se u istom vozilu nalazila još 2 putnika, bolje reći putnica i putnik: britanska državljanka hrvatskih korijena te hrvatski državaljanin M.H. Danas rano prijepodne na Kopaoniku se dogodio bizaran događaj. Prilikom zaustavljanja vozila na službenog policajca naletio je spomenuti M.H. vozeći bicikl napropisanom i prvelikom brzinom. U koliziji pješaka, službene osobe, i bicikliste M.H. stradao je M.H. Kako kako doznajemo, iz pouzadanih izvora s terase caffe bara/night bara Exit, spomenuti M.H. rodom iz Rijeke, a sad na privremenom radu u Meksiku, ozlijedio je rame. Doznajemo i dalje, M.H. je višestruki prvak Hrvatske u parajedrenju, disciplina preleti. M.H. je ambulantno zaprimljen, izvršene su imobilizacije uda i zgloba te je trenutno pod paskom liječničke službe. Nadamo se da će sutrašnji dan donijeti poboljšanje stanja spomenutog M.H. Nadamo se samo da spomenuti M.H. nema kriminalnih veza sa spomenutim dvojcem S.T. i J.Z.

Policijska stanica iz Raške prijavila je Oblasnoj službi u Novom Pazaru Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije da zatraži ex-teritorijalno pravo Republike Evropske Unije kako bi mogla zadržati u daljnoj obradi S.T. i J.R. Doznajemo da je spomenuti dvojac ipak večeras privedeni te su upućeni na daljnju obradu. Prenosi Vreme. http://www.vreme.rs

ispravak krivog navoda:

S.T. inace hrvat sa slovenskom putovnico trenutno na privremenom radu u srbiji, J.R. inace slovenac na privremenom radu u istri, a trenutno sa vec spomenutim S.T. takodje na privremenom radu u srbiji.

policiska uprava Kraljevo je dodatnom istragom i predlozenim matrijalnim (tekucim dokazima) utvrdila da je visak para legalno stecen prodajom svercovane tartuface...tako da su nakon pridrzanja ispijanja uzorka sa navedenim policiskim organima pusteni na daljini rad.

trenutuno uzivaju u apartmanskom naselju na kopaoniku i sa lokalnim trgovcima dogovaraju dodatne poslove...



p.s. otvorena je kladionica gdje spomenuti S.T. i J.R. vide mogucnost dobre dodatne zarade. Uplate i opklade se zaprimaju na adresi Koznik 404, Kopaonik.

bemti, ovi su fakat svi uqrcu ... treba hitno slati pomoć

prva pomoc vec osigurana... obratuje u kleti Koznik 404




p.s. vec na https://hr-hr.facebook.com/ticibuzet

Dobro, sve ovo gore jos mogu i objasnit i shvatit, ali koji cete k.. s malinama?!?
p,
D.

Doc, maline ostale od sladoleda...

Pokazujem ženi tu sliku, a ona ko iz topa : "A što će im te maline?". Velim joj : "Draga, da znaš o kakvom se to paru radi, ne bi me to nikad pitala" . Njen pogled :