Iliti Trolinijaši!

Odnedavno se sve ozbiljnije firme bave idejom reduciranja linija sa 4 na 3. Da li su to pravi, tzv. true 3-linersi ili je neka modifikacija, manje je bitno. Bitno je da se nastavio trend reduciranja broja špaga.
Neprestana želja da se povećava perfomansa ide sada u dva pravca.

S jedne strane, radi se na novim konstrukcijama profila.
Te konstrukcije su kopleksne tvorevine, pa tako neki pojedini dijelovi doživljavaju značajnije, a neki manje značajne promjene.
Pregrade u našim komorama izgledaju kao da ne postoje dva ista rješenja. Potrebno je osigurati dobru nosivost, ali i dobro izjednačavanje tlaka, tj. povećati otvore na pregradama. Došlo se do toga da su trokutni otvori najpogodniji, ali borba traje i sa brojem komora.
Broj komora, tj. njihova širina u sprezi sa pregradama i načinom šivanja uvjetovat će veći ili manji balooning. Ako je broj komora veći (kao kod compova) prenošenje tlaka možda jest slabije, ali je profil ispeglaniji i uzgon na svakoj komori nije rezultanta sila koje djeluju u više pravaca.
Tu su još i poboljšanja u uporabi sve novijih i lakših materijala, ojačavanju konstrukcije novim elementima koji nisu prije postojali te laganom mijenjanju oblika profila (Bionic, pa sada Mantra).
Svaka od tih pojedinosti može rastegnuti raspravu u svom pravcu, a ovdje se već govorilo o dosta tih stvari.

S druge strane, povećanje perfomanse se omogućuje i sa reduciranjem broja špaga.
Tu dolazimo do prave teme ove teme.
(Kome se da neka traži kada su počeli proizvoditi 3-Linijske sustave.) Bitno je da se perfomansa i handling ponovo povećao, ali se se dodatna rješenja tražila za ulaženje krila u kravate, omogućavanje B-stalla, povlačenja velikih ušiju, povlačenja speeda i sl.

Pročitajte na PG forumu što o tome kaže npr, Adrian Thomas: http://www.paraglidingforum.com/viewtopic.php?t=3760&postdays=0&postorder=asc&start=0
"The main difference I have found between 3 and 4 line gliders is that the 3 line gliders are much easier to sort out before launch, because the layout is so obvious and the risers are so clean. You wouldn't think having 3/4 the number of lines would make that much difference, but it does. It also makes a big difference to performance at speed. Partly because of reduced drag, partly through simplifying the accelerator system.

In normal flight, and in collapse recovery you wouldn't notice any difference between 3 and 4 line gliders. The 3 line gliders have less line drag, so they don't get knocked about by turbulence as much as the 4 line gliders do - less turbulence induced pitch movement. The reduced line drag also means less roll damping - so the handling is a bit better (faster responses to roll and yaw inputs, less effort needed to move the wing around). "

Ono što mene dodatno zanima jest kakvog to utjecaja ima na razvlačenje i općenito na naprezanje špaga. Činjenica je da se i taj segment dodatno razvio, ali logika mi govori da se veći broj špaga manje rasteže od manjeg broja špaga. S druge strane da li se radi o Tecnori ili Dyneemi i da li se nekad veći broj špaga ipak manje skraćivao na D linijama nego danas na trolinijašima?

Evo što Manfred Kistler kaže o svojim rješenjima:
For the lines we use a similar mixture like CAYENNE3 now for the CHILI2. That means uncovered lines for the top lines, covered ones for intermediate and main lines. The uncovered ones lay mostly on the canopy (don´t forget: no D-lines!) so it should be not the big thing. On the other hand we can save drag and the CHILI2 shows huge perfomance potential so we do not want to waste something....
It is also a hybrid line mix, means for the A and B main lines we use Dyneema (very good aging characteristics also after bending, no problems for shrinking when there is some load) and for the C lines we use Tecnora (better shrinking when less load compared to Dyneema)

Mix špaga se također koristi duže vrijeme kod svih proizvođača, ali se još nezna kolika im je trajnost u odnosu na 4-linijaše. Vjerojatno je uporaba lakih materijala kod profila + smanjenje broja špaga nešto što će skratiti vijek krilu, a što je cijena koju treba platiti zbog konstantne trke za boljim brojkama. Osobno mogu potvrditi da se radi o boljem handlingu i puno lakšem hendlanju sa špagama na startu. Koliko je handling uvjetovan brojem špaga, a koliko profilo, drugo je pitanje.

Dobro bi bilo čuti mišljenja i naših pilota jer se već nako vrijeme voze 3-linijaši i kod nas.
Trenutno su krila u svim klasama proizvedena kao 3-linijska (osim motornih krila i čistih jedinica). Bit će da je postavljen novi standard koje će svi prozvođači morati koristiti. Ili ne...

Uh, teško je sada govoriti o trolinijašima, a ne dotaknuti sijaset drugih tema o kojima se isto već govorilo.

Kako ja to vidim, pg razvoj (bar što se nas tiče, proizvođači imaju dodatnih agendi) svodi se uglavnom, kako za competition, tako i za serijska krila, na povećanje performansi uz zadržavanje postojećih standarda handlinga i sigurnosti očitovane kroz prolaz certifikacije za željenu kategoriju.
Koliko god ljudi ne marili za performanse svojih DHV1-2/ENB krila, činjenica je da one najbolje prodaju krila (i sve ostalo napokon).
Kako su i profili i sicevi sada već prilično optimizirani teško je radom na tom dijelu ostvariti više od par postotaka napretka. Najviše prostora za napredak daje smanjenje broja špagica (čak i uz povećanje njihovog promjera - jačina špage raste kvadratno s presjekom, a površina koja radi otpor tek linearno).
Da bi se to postiglo mora se ojačati profil (a Box je dobro spomenuo neke od problema koji se tu moraju interno riješiti) budući da ima puno manje točaka na kojima špagice održavaju njegov oblik. Dosad se to radilo plastikom (uzdužna i poprečna ojačanja, ojačanja prednjeg ruba, gibus luk), a Ozone je otvorio novi smjer korištenjem savitljivih karbonskih šipkica.
To smanjenje špagica na kompovima provodi se intenzivno već 5 godina, a povećani razmaci između špagica pri rubu krila donijela su veće opasnosti od kravata. Krutiji materijali za ojačanja na tim mjestima donijeli su to da se kravate teže otvaraju (plastika više zapinje). Mnogi comp piloti su sami vadili ta ojačanja na rubovima krila, odmah, prije nego su uopće počeli letjeti novim gliderom.

I sad da se konačno dotaknem postavljene teme. Postoji bojazan u dijelu pg populacije da će smanjenje broja linija na serijskim gliderima donijeti i povećanje vjerojatnosti za kravatiranje. Sklonost kravatiranju nije nešto što se može dobro i objektivno testirati.
Ipak treba imati na umu da se komp glideri rade za maksimum performansi pa se kod njih na linijama štedi maksimalno, čak i na onim mjestima gdje bi par dodatnih linija značilo značajno manju vjerojatnost za kravatu.
To se ne mora raditi na serijskim gliderima. Reduciranje u broju špagica na 2/3 krila (središnji dio) može donijeti dovoljno vidljivog povećanja performansi. E sad, ne mora se, ali može. Morat ćemo vjerovati proizvođačima da će se u u toj potjeri za performansama ipak zaustaviti na nekom mjestu. Pitanje je hoćemo li?

Druga zanimljiva stvar koju je Box otvorio, a koja svakako zaslužuje posebnu forumsku temu je problem s rastezanjem špagica koji prelaskom na trolinijaše postaje još značajniji.
Uz konstantne promjene u materijalima i načinu obrade špagica užasno je teško naći referentne informacije o efektivnom skraćivanju i/ili produživanju pojedinih tipova špagica kroz neki period i za neke uvjete (vlaga, letenje kroz oblak, sunce, prosječno opterećenje). Prvo što nemamo točnu informaciju o modelu i obradi špagice na svom krilu, drugo što nam i kad to imamo nije lako naći referentne vrijednosti o rastezanju, treće što nemamo (ako ne tražimo) linijski plan za svoje krilo, četvrto - što nemamo točnih indikacija kolike promjene u dužini se toleriraju, a i kad to imamo ne znamo koliko efektivno te promjene u dužini (bilo da su veće ili nešto manje od granice koja se tolerira) utječu na sigurnost, performanse i ponašanje našeg krila. I još sada imamo kombinacije, linije pri krilu jedan materijal, one na gurnama drugi. Ma sve to je jedna crna kutija za nas korisnike!
Neki tipovi linija se rastežu, neki skupljaju. Neke treba rastezati, a neke se same idealno rastegnu pod idealnim opterećenjem, inače su prekratke (dakle, kad ih mjerite neopterećene nemaju idealnu duljinu iako su idealne kad ih opteretite. Kad bi netko mogao naći da je ta tema negdje dobro obrađena bio bih mu iznimno zahvalan (bio je jedan link o tome, govorilo se o dynema i technora špagicama generalno, ali je star i ne znam koliko se može primijeniti na najnovije špage i najnovije tehnologije i materijale (špagice se dodatno ojačavaju posebnim postupcima zagrijavanja pod opterećenjem i sl.))

Meni su npr. za Magusa 4 rekli da su mu performanse jako osjetljive o minimalnom rastrimavanju krila. Pa onda čovjek plati trimanje. U nadi da je sada sve idealno kako je kompjutorski model zadao. A u stvari bog sam zna. Nije li frustrirajuće kupiti competition krilo ili novo top DHV2-3 krilo super performansi koje će ih izgubiti spuštajući ga na razinu prosječnog DHV2 krila nakon možda 20h leta i par letenja u oblaku? A tko ima volje provjeravati svako malo duljine špagica? Tko uopće sumnja na to? Provjeravamo kad se krilo počne 'čudno' ponašati.
Mislim da o tome definitivno imamo premalo informacija i da se nitko ne trudi učiniti ih dostupnijim. Skoro pa sumnjivo...

Sada s trolinijskim krilima i manje špagica profil postaje još osjetljiviji na razlike u rastezanju pojedinih špagica. Kupovat ćemo skupo krilo s finesom 10, a nakon 30h imat ćemo 9? Možda paranoički pretjerujem, ali eto, palo mi je na pamet sada prvi puta.

Inače mislim da se svakako ide na trolinijaše u svim kategorijama. Ima puno mogućnosti za napredak uz dovoljne margine za održavanje sigurnosti (malo više linija na rubovima krila). Problem bi mogao nastati ako bi se željelo brzo prijeći na dvolinijaše.

To je meni palo na pamet kad sam kupovao svoje sadašnje krilo.
Ispada da će mi krilo imati neku vrijednost dok su mu špagice ispravne tj još 70 do, nadam se, 100 sati.
Tada će se handling promijeniti, postati mlohavo a performanse doviđenja.
Zbog tih razloga sam prošlo krilo napustio. Nije se isplatilo mijenjati špagice čija je cijena prelazila tržišnu cijenu krila iako je platno u odličnom stanju.
Slaba je utjeha da se broj linija smanjuje.

Pozdrav
Petar