juce objavljen clanak u casopisu Science:
http://www.sciencemag.org/cgi/content/full/328/5981/958?sa_campaign=Email/sntw/21-May-2010/10.1126/science.328.5981.958

inace, to je vec dugo najavljivani projekt: ekipa je kemijski sintetizirala genom jedne bakterije i ubacili ga u istu i ocekivano, kod je radio. znanstveno prilicno beskorisna stvar, al napravili velku propagandu sa ludilio naslovima...

Ne kužim zašto je znanstveno beskorisno? I dosad je bilo velike koristi samo od isključivanja/uključivanja i prenošenja gena lijevo desno radi mijenjanja/stvaranja novih svojstava pojedinih organizama. Ovime mogu direktno stvarati potpuno nove organizme, ne samo kombinacije postojećih. Otvaraju se sigurno brojna etička i sigurnosna pitanja. Jedno je prtljanje po osnovnim svojstvima postojećeg, iako se i to već nazivalo 'playing god', a sasvim nešto drugo kreacija i dizajn novog.

Ne čudi me ako je velika propaganda oko toga...

I jedno i drugo je podložno istim pitanjima.
Javio sam se na ovu temu zato što je nedavno bila jedna rasprava o tome (u birtiji poslje letenja) i teško je bilo potući sljedeću tezu:
Sve je dozvoljeno!!!
Možeš prtljat po ovome ili onome koliko te god volja. Zašto? Pa nitko te nije spriječavao niti ograničavao kad si dobivao ideju o prčkanju po nečemu. Da li će stvaranjem nečeg novog čovjek ugroziti sebe jednako je neizvjesno kao i mijenjanjem postojećeg. Dakle, trebamo li izumrijeti - izumrijet ćemo ma koliko mi pazili na to. Kontrolirana evolucija ne postoji - samo evolucija!

Pa ja se u biti slažem s tobom da je sve dozvoljeno no ipak mislim da će oni koji su dizali buku oko 'prčkanja' sada dizati još veću buku oko 'stvaranja'.
A da su jednako neizvjesne posljedice prčkanja i stvaranja mislim da i nisu. Stvaranje je potencijalno ipak opasnije jer daje puno veću slobodu od kombiniranja postojećeg (iako, dok se samo funkcioniranje svih i najsitnijih detalja ne razumije u potpunosti, lakše je kombinirati s onim što imaš nego stvarati sasvim nove građevne elemente.)

Mene malo buni šta je tu stvaranje a šta kombiniranje. Sve da atom po atom slože DNA i druge gradivne dijelove stanice, opet su to izgradili od nečega što postoji. Da atome sastave od subatomskih čestica iz plazme - one su već postojale. Da u akceleratoru prvo cijepaju ne znam neutrone na kvarkove i još sitnije pizdarije pa to onda opet puste da se sastavi u nove neutrone elektrone i protone koje će iskombinirati u atome od kojih će sintetizirati molekule i poslagati ih u stanicu koju će umožiti x puta i složiti ovcu - sve sastavnice su već bile dio ovog svemira. Stvaranje je nešto iz ništa - sve drugo je preslagivanje.

Želim zapravo reći da se i ja slažem s Boxovom tezom.

Možda je i malo fulana osnovna premisa.
Naime, s toliko znanja s kojim raspolažemo jedva da si možemo dupe obrisat (u odnosu na znanje koje nam je potrebno da razumijemo tematiku u potpunosti). Možemo razglabat o etičkim normama, ali i za to je potrebno znanje. Poanta priče nije u tome da li se nešto stvara ili mijenja. U svakom slučaju mijenja se prirodan tijek stvari. To, doduše, omogućuje sve brži razvoj i napredak čovječanstva. Na taj način gledano, nameće se zaključak: Ideja je ono što je svojstveno čovjeku! U trenutku kada se sjetio promijeniti nešto u prirodi šteta je (uvjetno rečeno) već načinjena. Da li će se to nekim restrikcijama odgoditi, uljepšati, promijeniti u nešto što je trenutno prihvatljivije, potpuno je nevažno - to se ima dogoditi i gotovo (osim ako nije slijepa ulica). Nekad to traje stoljećima, a nekad se stvar probije kroz par dana preko naslova u medijima. Danas se to sve skupa ipak brže odvija jer se mnoge stvari više ne mogu zvati bogohuljenje i to se kreće ekponencijalno sve brže. Sjetimo se da smo 50.000 godina skupljali bobice i bježali pred malo većom svinjom (za mene nepojmljivo , a sve što danas znamo izmislili smo u zadnjih par sto godina. Pristalica sam toga da se treba omogućiti stvarima da se dogode, ali se i slažem sa činjenicom da to ponekad može otići krivim putem. Ipak, ako je suđeno da se među nama kreću nekakvi silikonci onda bih želio to i vidjeti.
Postoji još jedna zanimljiva teorija:
Sve ovo što nas okružuje i mi sami, ovaj forum i paragliding, i sva znanost, komunikacija i sve vezano uz ljude, dakle, civilizacija, može biti da je još jedan evolucijski ćosokak; ništa manje bitan za ovaj dio svemira od ćorsokaka kojim se šetala ptica do-do. (I kome ona sada nedostaje!?)

Što je "prirodno" a šta nije je isto dvojbeno. Ljudska inteligencija (i sva druga) nastala je kroz evoluciju, dakle prirodno, dakle dio je prirode. Po mom mišljenju utjecaj te iste inteligencije na svijet koji je okružuje ne izlazi iz prirodnog tijeka stvari, bio poguban ili ne. Ne vidim neku suštinsku razliku u "prirodnosti" drobljenja ljuske jajeta kamenom (to neke ptice rade) i cijepanja atoma.

Riječ 'prirodno' se često koristi kad se želi naglasiti neka loša osobina ili postupak čovjeka argumentom da 'toga nema u prirodi'. 'Jedino čovjek od svih vrsta...' i slične rečenice. Problematično postupanje se s epitetom neprirodno želi prikazati nelogičnim, samoštetnim, glupim dok se s druge strane priroda podrazumijeva kao pametna i razložna. Ispada da je priroda pametna s namjerom dok je istina apsolutno suprotna. Priroda (tj. evolucija) je slijepa kokoš, a jedino ogromno vrijeme i bezbroj pokušaja i pogrešaka matematičkom neminovnošću čini buduće naraštaje organizama prilagođenijima svojoj okolini. Čemu paunov ogromni rep? Samo zato jer je neka kokoš izrazito dobrih gena istovremeno imala i mutaciju kojom su joj bili privlačniji paunovi s nešto većim repom. I to se onda zavrtilo.
Neprirodno je prosto stilska figura, govornički trik radi postizanja željenog efekta.

Neprirodno se također koristi da se označi aktivnost kojoj ne postoji pandan u prirodi. Ali i to se neznanjem često zloupotrebljava. Kao kloniranje je neprirodno. Ne uzimajući u obzir mikroorganizme, postoje i neke vrste guštera koje u nedostatku muškog partnera pribjegavaju partenogenezi (sjećam se priče, ali ne i koja je to bila vrsta - ženka je zatrudnila u zoološkom vrtu gdje su mogli biti prilično sigurni da nije imala dostup do partnera). Dobro, kloniranje nije partenogeneza, al' kužite poantu.
Kao svirepost i iživljavanje nad žrtvom je svojstvo samo čovjeka. Životinje ubijaju samo da bi se najele. Moš mislit. Pitajte pastire koji nađu zaklana cijela stada ovaca. A pojedenih par. Ne samo da je svirepo nego je i izrazito glupo. Još su se N puta mogli najesti da ih nisu sve zaklali. Nedavno sam gledao i dokumentarac gdje orke vrebaju na male tuljane koji po prvi put ulaze u vodu. Ima scena gdje se vidi kako kit još živog malog tuljana baca repom 20m u zrak... Nekoliko puta. Vježba? A što? Bejzbol?


Ne kužim baš koja je to premisa i što je fulano, no ovo o našem znanju - bez daljnjeg.
U biti se potpuno slažem da je napredak neminovno zaustaviti, a pod napretkom naravno mislim na čisto gomilanje znanja i razumijevanja, ne ulazeći da napredak u razumijevanju načina kako od stvari u kuhinji jednostavno napraviti atomsku bombu može značiti priličan nazadak za čitav život na zemlji.
Ipak, izrazito skupe i komplicirane tehnologije se mogu i često moraju kontrolirati. Da se ne kontroliraju već bi nestali u atomskom ratu. Jeftinije i jednostavnije tehnologije ne mogu. Jedna od opaski u članku je bila da je proces preskup i prekompliciran da bi predstavljao sigurnosni rizik tj. korištenje od strane terorista. Dakle, svi su vrlo svjesni da postoji neki prag. Isto tako mi se čini očigledno da bi bez velike kontrole primijenjene na neke tehnologije već davno otišli k vragu (i ne mislim samo na očigledno - atomsku energiju - prilično je vjerojatno da postoji još stvari koje se drže pod ključem). Najlakše je reći: ako nam je suđeno da odemo k vragu, neka odemo, ni prvi ni zadnji. A što je to suđeno? Mislim, ipak ovisi. Ako postoji način da se jednostavno napravi bomba jača od atomske ili pak nešto poput led-devet (stvar koja lančanom reakcijom svu vodu na svijetu pretvara u krutu materiju), tako da to svatko od nas može napraviti od dostupnog materijala, samo da zna taj prilično dugi recept, naša sudbina ipak ovisi o tome koliko je vjerojatno da se do takvog otkrića dođe. Ponovo. Ako se do njega došlo toliko slučajno da nije vjerojatno da će se to ponoviti u narednih 100000 godina onda (ma u svakom slučaju) se svakako isplati napraviti sve moguće mjere da ta informacija bude opet zaboravljena (naravno da će je rađe zadržati u ultimativnom nekom sefu, al što ćeš - bolje išta nego ništa). Ako je to pak stvar do koje će se neminovno doći jer se nalazi na pravcima postojećih istraživanja koja se paralelno vode na mnogo mjesta, onda je opet pitanje da li će do toga doći prerano, ili u trenutku kad se s problemom bude moglo nositi nekim protumjerama (poželjno otkrivenim paralelno, razvojem u drugim područjima).
Da li je nešto suđeno ili ne ipak dakle ovisi o prirodi te stvari, o stabilnosti ili nestabilnosti sustava, o mjestu u prostoru i vremenu, evolucijskom vremenu...

99,99% svega otkrivenog došlo je realno prerano. Da je obrnuto izgledali bi kao oni idealizirani vanzemaljci koji žive samo od inteligencije. Možda nas to jednog dana i ubije, ali stavljanje nečega u sef jer je opasno za ovaj trenutak ili nije došlo "u pravo vrijeme" samo je blagi pokušaj sustava da održi ravnotežu ovoj eksponencijalnoj progresiji. Da nas netko čuva ili da napredujemo smišljenim i maksimalno sigurnim stopama, još uvijek nebi otkrili uporabu fosilnih goriva. Kolektivna pamet kroz nekoliko decenija vjerojatno bi rekla: nemojmo to sisati van jer ćemo se zasret do grla. Međutim, prije stotinjak godina to je izgledalo kao sasvim dobra fora. Isto je bilo i sa nuklearnom energijom, pa čak i sa izumom parnog kotla u čije vrijeme nikome nije palo na pamet da drvo ne raste istom brzinom kojom gori.
Iza svakog otkrića na ovoj planeti kod onog sićušnog dijela populacije koja "izmišlja" stvari postoji jedan mali "Ups!". (Ostatak populacije vidi samo korist od otkrivenoga.) No, stvar je izmišljena i tu i tamo neki "Ups!" pobjegne iz laboratorija. To što je čovjek svjestan da upravo izumljena stvar ne odgovara baš 95-om percentilu ne spriječeva ga da ju ne izumi; nju ili neku sljedeću.
Ispada da moramo kontrolirati sami sebe, ograničiti vlastiti napradak dok nam napredak svijesti malo ne ubrza i napraviti ogromnu karantenu za sve otkriveno. Za spilbergovog vanzemaljca moguće, ali za nas?

Kako eksponencijalno rastu znanje i količina izuma, a s njima i globalnost njihovih neposrednih ili impliciranih posljedica, tako raste i svjesnost, a pogotovo strah od velikih moći koje će sljedeći veliki izum dati pojedincu ili zajednici. U tome se počelo i naveliko pretjerivati - poput bojazni da će najnoviji akcelerator čestica LHC stvoriti usput minijaturnu crnu rupu koja će nas nakraju malo po malo pojesti.


Jasno je da se ne može napraviti cenzura napretka, da se ne može reći: ovo područje fizike ili biokemije je zabranjeno, protuzakonito je nastavljati istraživanja u tom smjeru. No opet je moguće ostvariti neki nivo kontrole nad posljedicama i praktičnom primjenom novih otkrića - svojevrsnu karantenu kako veliš. No to je samo karantena na širu primjenu, napredak se ne ograničava, dapače, naučnicima se daje još sredstava i još motivacije da nastave dalje, po određenoj cijeni koju su naučnici često i spremni platiti.

U principu, nelogično je da se mogu predvidjeti katastrofalne posljedice izuma prije samog izuma. Jasno, može se vidjeti generalna opasnost, ali se uvijek nekako pretpostavlja da za svaki otrov ima protuotrov i da otrov možemo konrolirati dok se ne pronađe protuotrov. Ok, ima kolateralnih žrtava za to vrijeme, ali bar globalno civilizacija opstaje i ide 'naprijed'... Nemoguće je znati sa sigurnošću da će neko istraživanje otkriti otrov za koji će biti nemoguće naći protuotrov, bar ne prije nego nas otrov kompletno uništi. I povijest to zasad dokazuje. Uprkos brojnim pokazateljima, još nismo otišli k vragu i radi se na saniranju skoro svih šteta koji činimo prirodi i sami sebi. Neki mogu tvrditi da je prekasno za popravke, no to tek treba vidjeti..

Iskreno, ja sam pomalo začuđen da smo od otkrića atomske dogurali tako daleko. Zato mislim, ako je svijet to pregurao (nije još naravno gotovo, ali nekako se čini da je glavna kriza prošla), ima neke nade za njega.

Uz veliku većinu otkrića koja su neminovna jer se sljedeća brana nepoznanica naprosto ruši pred nabujalom rijekom akumuliranog znanja, neka su i slučajna. Zato me mrvicu smeta kad se stvari postave: "ako nam je suđeno...". Nekad se može imati i sreće. Ili nesreće (banalan primjer - dovoljno velik asteroid (koji u nekoj verziji može biti i spasenje - vraćajući civilizaciju unatrag ona bi dobila više vremena, sljedeći put kad dosegne isti nivo bila bi možda mrvicu mudrija i pregrmila bi krizu koja bi nas uništila da asteroid nije baš tada pao)).

Sve u svemu, u mnogočemu se slažem s Boxom - ono što me uopće tjera na ovu polemiku je doza pesimizma koju ja (možda greškom) iz njegovih riječi očitavam. Nije baš da bih sebe nazvao velikim optimistom, ali ipak imam neku nadu za budućnost, nadu koja je zapravo više iracionalna nego zasnovana na činjenicama ili znanju (s kojim si mogu, kako smo se već složili - rit obrisat), ali koja je mislim usput i globalno neophodna i potrebna kao još jedan od činilaca koji utječu na ukupan rezultat ove tekme o kojoj ne ovisi ćorskokak ljudske vrste nego i zemlje kao (relativno?) rijetke kolijevke života u svemiru.

Živjela Viagra, i sva "dodatna oprema" za muškarca koja nije još izmišljenja ali će biti !

LP

Morelli

_______________________________________________________

Konj se vodi užetom, a muškarac ženskom vlasi.

Vidiš da je prerano izmišljena!
Sad bi ti svaki dan happy end, a pumpa već radi u iber turi.
Pomalo rođo, naglo ćeš smršavit, a znaš da to nije dobro.