Ah, napokon netko vrijedan sukoba!
Elem, ali prvo za uvod: a od kud vam uopće teza da je manje ljudi na tekmama? Tko je radio uzorkovanje i na kojim tekmama? Feniks Open Hrvace 2010? Ma dajte. Uostalom sudjelovalo je 22 pilota i barem još toliko rekreativaca usprkos očajnoj prognozi. A i Hrvace nisu blizu većini tih pilota. PWC-i? Oni su puni. Slovenske tekme? Tko ide na njih, osim nas nekoliko koji nismo niti pokrenuli ovu temu? Čast Romanu starini i Pintaru, kojeg on spominje, ali dečki na osnovu čega ste donijeli zaključak da je manje pilota na tekmama. Na osnovu jednog Ratitovca od prije tjedan dana? Ili ste uzeli prošlogodišnje naše Državno prvenstvo na kojem je bio rekordan broj pilota, kako ukupno, tako domaćih Hr natjecatelja?
Osobno vidim da je iz godine u godinu broj natjecatelja na našim tekmam u porastu (a pamtim, sad onaj dio kad sam bio mlađan lovac ja, prvo DP 1997. i nas svih 13 natjecatelja). Pogledajte ParaJapetić, brdo ljudi, brdo natjecatelje i još 32 prijavljena pilota za rekreativnu XC utrku. A pamtim (da, da opet 1997. kako ste pogodili) i prvi ParaJap koji smo u PARAfreeKu organizirali kao prvo službeno okupljanje u Hrvatskoj (DP je bio mjesec i pol kasnije). Puno se neiskorištenih termičkih stupova od tad ohladilo, a broj letača i natjecatelja je stalno rastao. Moj zaključak je da negativistički stav uzrokovan recesijom ter krizom (koja traje od mog rođenja i od par-nepar vožnje, manjka detergenta i kave, smrti najdražeg vođe, koji je u međuvremenu evoluirao u zločinca, ne, nije Franjo) i da je lakše biti negativan, pesimist, nihilist, serkenjist nego optimističan i pozitivan.
Damjancic je napisao/la:
Istina, vise se ljudi razbijalo ali ipak se moglo (sto dokazuje vecina zivucih doajena ovog sporta u nas) relativno sigurno zavrsiti skolu i ici letiti vise-manje gdje god hoces. Danas, registracije startova, klasifikacije istih ko za maligne tumore, DHV/LTF/EN, tehnicki pregledi (kako covjeka tako i opreme), sezdesetosam ovlastenja, dozvola ova, ona, sportska, predsportska, za hodanje, predhodanje...samo jos da uvedu dozvolu za drzanje i nosenje...pa nakon svega toga covjek ako je i dosao s nekom unutarnjom zeljom da napreduje i pomice granice, ona je vec tako temeljito zatucena tom lemmingizirajucom procedurom da nije cudo da niko nema zelju za tekmanjem.
Ako, samo grubo, analiziram svoja sjećanja (a pamtim od 1993.) mogu ustvrditi da si Dok u krivu. Između 1995. i 2000. godine je bilo 15-ak kičmi, o lomovima ruku i nogu neću trošiti riječi. I ako taj podatak podijelimo brojem pilota u tom vremenu dobit ćemo veću stopu ozljeđivanja nego u periodu nakon toga. Doduše, teško mogu bez papira i olovke napraviti preciznu analizu za drugu i 3. petoljetku do danas, ali znatno je manje ozlijeda na broj aktivnih pilota i početnika. Smrtni slučajevi se događaju u prosjeku svake 2,5 godine i to pravilnim ritmom. Obol većoj sigurnosti je doprinijela zakonska regulativa od 2001. Da li je najsretnija ili najoptimalnija za nas, naravno da nije, ali nema toga niti u jednoj ljudskoj aktivnosti. Ispiti, dozvole (trenutno je u RH preko 250 pilota sa pilotskom dozvolom), registracija terena, sigurnija krila su također tome dali obol. Je, lakše je letiti bez obaveze i regulative, ali ne više u PG-u. Čim se nekom aktivnosti bavi znatniji broj ljudi država to želi i mora regulirati. Međutim tko ti brani paratrekking, speedflying i sl., koji nisu regulirani zakonom! Gonjaj brate i budi slobodan.

Damjancic je napisao/la:
Ajmo onda na skole. Ruku na srce, u Hrvata po meni trenutno postoje tri instruktora koji imaju dovoljno iskustva da odgoje comp pilota. Ostali (tu ukljucujem i sebe, iako sam jos uvijek pripravnik, iako je prijava za instruktorski ispit vec dosad arhivski materijal) su daleko od toga. Kako da naucimo nekog drugog kak se tekma kad smo najblize pravoj tekmi bili kad smo iduci po novu pivu slucajno zapeli za televizor na kojem je neko pusto Broersov zadnji uradak?! Od ta tri spomenuta, jedan sumnjam da je u stanju napravit kvalitetnu skolu. I sta se dogadja? Nakon par godina razvlacenja krila napredni pocetnik dolazi supermotiviran na tekmu (kao ucit letit, jer tu se puno nauci). I naucio je, iscurit triput na markeru, jer ko ce ga i naucit? Kao sto sam rekao, sumnjam da bi mnogo instruktora moglo napisat tekst kao Hrgina online skola. Mislite da ce taj lik doc druge (ili trece, pete...) godine? Dakle, najbitnija stvar, sirovina, 0 bodova.
Zašto držiš da bi instruktori, koji ljude uče letjeti paragliderom i pripremaju ih za polaganje pilotskog ispita, trebali i morali biti sposobni za obučavanje comp pilota? U sportskom riječniku takvi ljudi se nazivaju treneri, koji nakon aktivne natjecateljske karijere završe trenerske škole (ili kineziološki fakultet), licenciraju se i započinju trenirati natjecatelje. Tako je u atletici, tenisu, momčadskim sportovima itd. Naravno da se ovo ne može primjeniti na šah ili npr. paragliding. Da li znaš tko je trenirao braću Valiče ili tko im je bio instruktor/učitelj za comp letenje? Ja ne, ali pretpostavljam da nitko posebno, možda njihov otac, ali samo u manjem segmentu kroz jedriličarstvo. Znaš li tko je učio letiti Hrgu? Vjerojatno ti je poznato da je to bio Biondić. A da li znaš tko je učio/trenirao Hrgu za natjecanja? Nitko. I to mogu tvrditi iz osobnog iskustva. Kad je Hrga prvi put nastupio na nekoj ozbiljnijoj utrci, za Uskrs 2007. u Bassanu, Box i ja smo mu tumačili neke osnove, pa čak i funkcioniranje HZS-a. Nije imao pojma i oči su mu bile vrlo raširene. Međutim, prirodni talent je odradio svoje, pa je nakon bacanja rezerve na trening danu i curenja u prvoj utrci, počeo šibati tako da je ostavljao i Jožu, Danijela, i Boxa i mene za sobom. A mi smo imali puno natjecateljskih sezona za sobom. Sumnjam da bi bilo koji trener mogao napraviti od Luke Modrića vrsnog nogometaša da nije imao prirodni talent. Ima i suprotnih primjera, npr. Kostelići i Goran Ivanišević, ali iza njihovih uspjeha stoji dugogodišnji fanatični rad i enormna financijska ulaganja. Moj zaključak je da bi bilo dobro da postoje comp instruktori/treneri koji će stvoriti nove comp pilote, ali toga nema. Biondić je imao namjeru organizirati jedan takav tečaj, a neosporno ima znanja i iskustva. Da li bi time sudionici poboljšali natjecateljsku razinu nećemo otkriti, barem ne još.
Damjancic je napisao/la:
Zatim, same tekme. Svake jeb. godine isto - isti teren, iste tocke, iste tekme. Imam osjecaj da bi danas mogo napravit par taskova koji ce se letit na ovom drzavnom i da ne bi puno fulao. Pa u svijetu postoje AAT, cats cradle, open distance, ljudi lome kicme da bi smislili nesto novo i zanimljivo...kod nas ko da niko ne zna nis drugo osim race to goal preko istih pet tocaka u Istri. Dooosadno! Naravno, i ja sam svjestan da to sve nije tak lako organizirat, i bolje Istra nego Hrvace gdje nikad nije bilo tekme duze od 30 km ili ne daj boze Bjelopolje na kojem niko ni ne zna kolika tekma je moguca. Ali kad je stav nacionalnog saveza da DP mora bit u Hrvatskoj o cem dalje pricat. Madjari, Poljaci i ini su valjda budale kad idu u Tolmin za svoje DP (ok ajde, blize im je nego nama...). Da bi se tekme mogle pametnije i studioznije postavljat, mogle bi. Al opet, ko ce to radit?
...
Poanta: tekme su kao "vrh" sustava najosjetljiviji pokazatelj kvalitete (mozda bolje reci "usmjerenja") svih razina ispod. Godinama sustavno radimo na tom da imamo debilizirani paragliding i eto sad ga imamo, skupa s debiliziranim tekmama. Kaj se svi skupa cudimo?
Nisam primjetio da su ove godine na Ratitovcu bili posebno maštoviti u izboru točaka i nekih novih ruta. Sorica je opet igrala, kao i Dražgoška gora, pa sve one silne crkve Sv. Miklavž, Jamnik, Prtovč itd. koje godinama pikam u virtualnim 400 metarskim cilindrima, a o izboru sletišta da ne govorim - stalno Studeno! Dooosadno! My ass! Sve je samo ne dosadno. Bilo je razmišljanja da se cilj napravi na Bohinju, ali prognoza nije bila naklonjena. Nisam primjetio neke novine niti na slovenskim Državnim prvenstvima, uvjek isti terene: ili Kobarid, ili Tolmin, ili Krvevec, a kad odluče malo promjeniti pa stave Ratitovec kao prošle godine, onda ih zadesi kiša svaki dan. Ma ko da bi Ratitovec donijeo neku svježinu, kad se i tamo stalno tekmamo. Mi smo imali Ivanec open, pa smo se bunili da je dosadan, a sad nedostaje u kalendaru. Ove godine sam pokušao tekmu na slabo poznatom terenu (bar za većinu pilota) i bilo je sve samo ne dosadno, ali bez letenja. Ponekad se nebo mora smilovati da utisci budu pozitivni. I kaj fali tekmama od 30 km? Brz si, pa odradi to za 1h, ak si fajan! Ne događaju se tekme od 100 km svako malo. Dosadne su ti propozicije takvih natjecanja? Imaš priliku ove godine sudjelovati na Prevcovom i projektu Krokara. I pitanje za kraj, ako ti se teren u Istri gadi i sve te iste točke, zašto nisi nagovorio svoj klub (bivši/sadašnji/prekobivši, uh izgubih se, ma oba kluba) da izaberu neki drugi teren za održavanje DP-a? Da li ste razmišljali prijaviti tekmu negdje izvan RH, npr. u Kobaridu? Ma fuj, to je isto dosadan teren
Uostalom, ako imamo 250 licenciranih pilota (od koji neki više ne lete), pa ako se od tih 250 50 nas natječe i imamo 4 pilota sposobna ući u top 200 FAI liste, a od toga povremeno dvojica ulete i u top 100, pa koji put pobjede na PWC-u, ili budu 9. ili 13., osobno smatram vrhunskim dostignućima. Pogotovo ako se usporedimo sa jakom Slovenijom. Tad i debillizirani paragliding daje nekakve rezultate jer su oni produkt istih tih debiliziranih tekmi i sustava koji je po tebi Dok ispod svih razina.
Damjancic je napisao/la:
P.S. Sve ovo mi je palo na pamet neki dan dok sam obucen u majicu kratkih rukava, kratke hlace, gojze i rukavice letio u sicu bez protektora naoruzan istim variom koji sam imao prije 10 godina. Poletio sam sa 350-metarskog starta na kojem dotad nisam bio, do kojeg sam malo morao i hodati a nasao sam ga po usmenim uputama, bio sam na 1500, bilo mi je vec malo zima i osjecao sam se vise ziv nego tokom bilo kojeg leta prosle godine.
Vidim da te puca nostalgija. Uživaj, budi slobodan i pljuj sve ono što je vrijedno pljuvanja. Jer dobro je kad imaš na nešto pljunuti, makar to bila unutarnja strane integralne kacige
