Danas smo Pintar i ja, čekajući da Ifka barem malo proradi, započeli jednu malu diskusiju oko toga zašto je manje pilota na tekmama (Ratitovec, nekad nisi mogao nać mjesto u 120, danas 50-tak, državno - za sada mali broj prijavljenih ...). Ok, nekad su to prognoze (Hrvace, u mom slučaju), ali postoje dvije teze koje se nužno ne isključuju - recesija i razmišljanje o novcima koje ćeš potrošiti za neku tekmu : kotizacija, klopa, cuga , spavanje itd..., a druga zanimljivija, i mislim ispravnija, teorija o comp krilima koja se pojavljuju na tekmama i odnose sve nagrade. Daklem, imaš 10-tak turboextraeinschpritzgrandturismo krila, i znaš da će barem 9 biti u vrhu, a ti stižeš sa svojim Addictom, O6,7, da ne kažem nekom nižom klasom, i naravno samo sudjeluješ i svojim sudjelovanjem plaćaš nagrade, plješćeš na zatvaranju i proglašenju pobjednika (neprocjenjivo, bez cinizma!). Pitam se, čisto marketinški gledano, nije li vrijeme da organizatori bezuvjetno uvrste nagrade za sve klase krila, po uzoru na HRPGF, ili smisle neku drugu konstrukciju koja će malo ohrabriti veći broj pilota da se prijavljuju na natjecanje? Eto, nadam se da je dobar šlagvort za plodonosnu diskusiju ...

Mislim da je največi problem u novcu, nego u krilima, ili vremenskim uvjetima. Za novac mislim i vrijeme koje nemožeš odvojit za tekmu, jer si prezatrpan poslom kojeg nemožeš odgodit. Lično, uvjek sam išao na tekmu ne zbog rezultata (jer znam da ga nemogu napravit sa krilom kojim letim), nego zbog iskustva, ako je to neki novi teren (to su mi najrađe tekme), zbog društva i dobre zezancije.
Kad bi postojale nagrade po kategorijama, mislim da bi bilo i više natjecatelja. Za nagrade mislim na postotak od ukupno uplačenih kotizacija za dotičnu kategoriju. Tj. imamo 10 comp. krila i recimo 20 DHV 2. U tom slučaju bile bi veče nagrade u dhv2 klasi.
E sada to je samo moj prijedlog, tj. pričamo o dotičnoj temi. Nemojte me odmah u koprive

U svakom slučaju sam za nagrađivajne po klasama. To bi sigurno bio podstrek i pilotima na 'nižim' klasama da sudjeluju, ali s druge strane shvaćam i organizatora da je vrlo teško u ovom trenutku u povijesti, ne samo PG-a, nego svih aspekata života, prikupiti dovoljno kotizacija i donacija da se podijele nagrade u 4 klase i to po tri mjesta. Govorim, dakle, o sveukupno 12 nagrada, bilo novčanih ili kakvih drugih (za koje opet treba novac). Da ne kažem da je to gotovo nemoguće naperaviti na bazi samih kotizacija ako je broj pilota 30-40. Jer nagradni fond je direktno vezan uz kotizacije + sponzori.... ako ih ima.
Tako, nažalost zatvaramo krug: broj pilota = broj kotizacija = nagradni fond (kojeg nemora biti ako nema dovoljno kotizacija). Ako ove godine na određenom natjecanju prvi dobije, eto, pehar i tapšanje po leđima, ali ne i još neku pinku za koju mu barem ja dajem da na nju ima pravo, jer čovjek ulaže u sebe i svoje rezultate, dakle njegova ga karijera košta, onda ti taj sljedeći put gotovo sigurno neće doći, pogotovo ako mu je izgledan neki drugi event gdje može namaknuti koji eurić. Takve pilote uopće ne krivim. Ljudi su uložili u sebe i novac i vrijeme i strast. Naravnio da im u karijeri prije ili kasnije dođe trenutak kad bi željeli nešto natrag. Dobro. možda sam zabrazdio previše u 'profi' vode, ali to je eto tako...
Ja osobno volim tekme, jer volim biti dio toga. Ali isto tako nemam dovoljno sredstava za više od 2-3 događaja takvog tipa godišnje. No ja i ne idem zbog nagrada, već da 'budem tamo'. I kako veli Roman, znam da u ovom sustavu nagrađivanja ne trebam ni računati na nagradu zbog svih onih pila i pilota koji su dio tih tekmi. No meni je dovoljna nagrada kad letim uz bok sa likovima kao Hrga, Biondi, Karlo, Šimunov, Toni, Kizo, Doc... ma ima vas još, tko bi vas sve nabrojao.
No da završim, siguran sam da će svaki organizator, kad za to 'sazriju' uvjeti drage volje 'isklasificirati' natjecanje i podijeliti nagrade po klasama.
Čupava su vremena. Trebamo ih proći zajedno i dati podršku jedni drugima. Evo, friški dojmovi sa jučerašnjeg Japetića i još uvijek svježe uspomene iz Hrvaca sa FOH-a, govore mi da ipak nije sve u novcu. Pogotovu u Hrvace. Tamo su neke velike Face (sa veliko 'F') došle podržati trud organizatora. Oni znaju na koga mislim i hvala im za to.

Istina, mnogima od nas se to pitanje vrti po glavi u zadnje vrijeme. Razloga sigurno ima više i nejasno je koliko koji sudjeluje u konačnom rezultatu.
Lova je sigurno jedna stvar.
Veći jaz između najboljih pilota i njihove opreme (ako se uopće složimo da postoji) i ostatka može biti drugi.
Slobodno vrijeme u danom trenutku i mogućnost njegova oslobađanja treći.

Ja mogu zaključivati jedino po sebi. Zašto sam odlazio na tekme i zašto više ne odlazim (toliko).

Odlazio sam jer se volim tekmati. Volim gužvu, volim puno glidera u zraku oko sebe, volim izazov - bio on u tome da se bude bolji od nekog ili da se samo dođe do cilja. Volim odmjeriti snage s facama i možda se utješiti, makar kroz jedan stup u kojem prepenjem nekog ili budem na njegovom vrhu da makar u jednom trenutku, u jednom aspektu nisam puno lošiji od najboljih.
Volim iz prve ruke vidjeti kako to lete oni koji znaju, kako vrte i koje rute biraju, kako kolju glidere u uskom stupu..
Volim što ti je sve organizirano, volim slobodu u tome što kad sletim mogu javit gdje sam, sjest u hlad i pričekat da prijevoz dođe do mene.
Volim društvo i prepričavanje priča s tekme taj dan, lovačke priče i istu sliku iz puno uglova.
Volim nove terene i nove rute za letenje, nove zračne krajolike.
A još kad se leti većinu dana...

Tekma je godišnji odmor kakvog nema. Tako lako zaboraviš na sve ostalo, na probleme na poslu i sl.

Odlazio sam zato jer sam mogao. Bio sam bez obitelji, a posao mi je uglavnom dozvoljavao da uzmem godišnji kad mi to zatreba. Love sam imao manje nego sada, ali ona nije bila toliki problem, bar ne za otić do Slovenije ili negdje kod nas.

Od početka sam na tekme odlazio bez velikih ambicija, čisto da sudjelujem. Nikad mi nije padalo na pamet da sudjelovanjem samo financiram nagrade najboljima. Uvijek sam doživljavao da kotizacijom plaćam bezbrižnost kakvu daje samo organizirani prijevoz na start i skupljanje, da plaćam užitak gužve na otvaranju markera i uzbuđenje samog sudjelovanja, da plaćam za društvo i cjelokupan doživljaj.

Sada, na tekme ne odlazim prvenstveno zato jer je to postalo prekomplicirano. Jer je nestala bezbrižnost i sloboda, neobaveznost.
Kad odem na tekmu odlazim na neko vrijeme od obitelji koja mi je prirasla srcu toliko da su mi i 4 dana previše da ih ne vidim. Možda je nekome smiješno, ali trenutno je tako. Također, odlazeći ostavljam veliko opterećenje i odgovornost Davorki. Nije da je ona ne bi preuzela, ali znam kako je meni kad sam sam s klincima.
Ni s poslom nije više tako jednostavno kao prije no to je manji razlog.

To je najbitniji dio priče no sigurno tu ima još stvari koje bi možda isplivale da imaju priliku:
- nakon 10 godina letenja čovjek mora spoznati koje su otprilike granice njegovih mogućnosti, nema više nasušne potrebe za njihovim ispitivanjem
- isto tako, kad obiđeš određene terene i tekme, kad ih upoznaš, više nisu toliko zanimljivi kao prvi put - nekad mi je otići npr.na Soricu bilo nepojmljivo važno i uzbudljivo - nakon 3-4 puta zaključiš da je ipak malo dosadno voziti se 6-7 sati po grebenu s kojeg zapravo ne možeš scurit, koliko god krajolici bili predivni...Nemojte me krivo shvatiti, ne velim da se za 3-4 leta to može iscrpiti, uostalom ne mora se uvijek ići po grebenu, sljedeći puta kad ulovim priliku ću svakako probati obići Triglav, govorim samo da više ne postoji onakav pritisak, onakvo 'moraš' kao prvi put...
- dozvoljavam i da mi ni letenje samo više nije toliko uzbudljivo niti sam toliko opsesivan kao u počecima

Eh sad, ako mi dozvolite zaključiti da sam u mnogome prosječan posjetitelj tekmi (a mogu ih se sjetiti dosta sa sličnom pričom) onda se može i zaključiti da je stvar u generacijama ili možda jednostavno stadiju u kojem se trenutno nalazi paragliding i doživljaj koji ljudi o njemu imaju. Jedna generacija pilota natjecatelja je jednostavno 'ostarila' (naravno uz časne iznimke) i prioriteti su im se promijenili, a druga generacija ih nije zamijenila.
Jasno mi je da sam sada na jedno pitanje zapravo odgovorio drugim pitanjem. Zašto nema nove generacije mladih, ambicioznih natjecatelja, bez puno obaveza, a željnih gužve, ispitivanja vlastitih granica i novih terena? Je li to stvar samo paraglidinga ili i društva općenito (recesija i sl.)? Jesmo li vlastitim pričama, stavovima i postupcima nešto 'pokvarili'?
Nemam odgovore na to, pogotovo zato jer sam zadnjih godina malo u pg svijetu, nemam pravi osjećaj kako ljudi 'dišu', većinu novih letača uopće ne poznajem.

Nadam se da ima onih s boljim odgovorima.

Moj pogled i razlozi zašto idem:
- Organizirano letenje bez brige oko transporta
- Druženje sa drugim letačima
- Skupno letenje , lakše u preletu
- Mnogo se nauči

Zašto ne idem (kad mi posao i sl dozvoljavaju)
- Loša ili upitna prognoza
- nedostatak novca
Najčešće je kombinacija. Možda bi i skupio novce ali upitna prognoza me obeshrabi i odustanem.

Bilo bi najbolje kad bi mogli organizirati klizno, ali vjreujem da bi to mogao biti veliiiiki problem.

Pozdrav
Petar

Joj ljudi moji niko od vas nije uspio ma ni zucnut zašto je sve manje ljudi na tekmama...možda je CW rekao par stvari u donjem dijelu posta

Ja bi rekao da je ovo uopravo suprotno od onog kaj ja želim..a valjda ima još pokoji jadnik bez jaja kojem su ove riječi besmislene...do kada vi starija đenerejšn mislite da biste trebali trošiti svoje životiće na neke sekunde na taskovima, metre na đipiesovima?..di ste bez tih spravica?

Ja ne znam vi starija generacija ko da ste svi blesavi i mutavi...od prezaposlenosti i neimanja para jadni više ne možete jurit u svojim f-15 i Miražima...da biste šta dobili značkicu, medaljicu?...zbog čega, kog uopće bk?

Jebote, sve se može mijenjat ali ne i ciljevi kojima bi mi mlađi trebali težiti..

Nije losa tema, a kolko vidim "ubola" je nas nekoliko, pa se napokon opet malo i pise po forumu

Evo moje stajaliste o tome:

Jedan od glavnih razloga kod mene je lova. Ne mislim placati nikome bolesno visoke kotizacije za 2 dana letenja, a ak cu imati srece mozda 5...... puno ljudi je reklo da im je mozak na pasi i da nemoraju misliti na prijevoz prije i poslje letenja. Ja za tu lovu rade odem nekoliko dana onamo gdje sam skoro pa siguran da je prognoza super i letim, a s ostakom love nadem "flugtaxi" pa me voza i skuplja. Za te skupe kotizacije ne krivim tolko organizatore, kolko cijeli nas sustav.... (citaj HZS) kojem moramo jos davati lovu, umjesto da oni nama pomazu.

Drugi je taj da nemam vremena. Nisam jedan od onih privatnika koji letuckaju okolo radnim danima (znate dobro koji ste, sunce vam.....xxxxx....x..x..xxx....), kad je vrijeme ok, pa mi je problem dobiti godisnji, kojeg imam ionako premalo....

Trece, ne mislim potrositi i ono malo slobodnih dana na upitne dane za letenje, pa jos k tome ganjati neke brojkice po đipiesima, nego mi je rade uzivati u SLOBODNOM letenju i letjeti kud mi volja.

Četvrto, letim 2ojku, s cime odma u startu mogu otpasti od nekog boljeg rezultata u ukupnom poretku. Mogel bi leteti i na nekom tam nabrijanom kompetšnu, al cilj mi je uzivati u letenju, a ne voditi bitke s krilom.

Vidim da ova diskusija pomalo skreće sa kursa, a možda i nije tako; možda je baš problem ogorčenost kod mlađih letača na atmosferu koju stvaraju fajani sa fenisima i fajima.
Svatko normalan vidi da tu postoje najmanje dva stajališta. Ja pokušavam zauzeti stav negdje između (zbog toga sam često najebo u životu jer je bolje tupiti po nekom extremu iako nisi u pravu nego miriti dvije strane i dokazivati kako nije sve crno i bijelo - onda dobiješ i od jednih i od drugih).
Osobno, počeo sam letenje sa željom da se time bavim rekreativno. Pojma nisam imao gdje će me to odvesti. Na kraju sam ostao više na rekreativnoj nego na natjecateljskoj strani. Sa tekmama počneš da vidiš gdje si uopće. Da se uspoređuješ s nekim u istim uvjetima i sa istim zadatkom. Međutim, i tome se da pristupiti rekreativno (sam sam dokaz za to). Ne bih bio tako grub kao jako iznervirani Horba niti bih osuđivao tako jako privatnike. U njihovu obranu mogu reći da se da ponekad ukrasti radni dan, ali sumnjam da bi mi netko došao pravit društvo kad spojim nekoliko trećih smjena u firmi ili kad nemam love jer mi nisu platili i sl. Ne koristim stare godišnje odmore niti mogu na bolovanja, a deset mi je godina trebalo da mogu spojiti dva tjedna godišnjeg. Dakle, opet nije sve C-B. Sa druge strane netko je jalan jer odletim nešto utorkom ili srijedom. Dakle, hajmo gledati sve to iz šire perspektive. Masa članova ovog foruma (neprivatnika) dolazi na letenje službenim autima, javljaju gdje su sletjeli službenim mobitelima i pišu postove za vrijeme radnog vremena. E, to me više jebe nego kad privatnik mazne utorak.
No, da se vratim na temu.
Smatram se "starijom" generacijom (tim više jer dolaze novi i novi Horbe), ali se ne smatram niti blesav niti mutav. Postoji određen broj ljudi koji se jako žele natjecati i određen broj ljudi koji se žele povremeno natjecati, tj. rekreativno. Na drugoj strani su Horbe koji se uopće ne žele natjecati. Ovdje moram podsjetiti da nitko zbog toga nije više ili manje vrijedan. Bilo bi neobično da potpuni rekreativci otvore diskusiju o totalnoj zabrani natjecanja jer je tekmanje blesavo i nije u duhu (njihovom) ovog sporta. Diskusiju su, pak, otvorili ovi drugi, natjecatelji, sa pitanjem i željom da se više ljudi pojavljuje na natjecanjima kako bi se ona isplatila organizirati i kako bi ih bilo još više (barem na domaćem terenu). Jedni ne vide kako da to omasove, a drugi ne vide zašto to ovi uporno pokušavaju.
U obranu natjecanja mogu reći da se rijetko danas sreću takva druženja i gorljive rasprave o upravo završenim letovima kao na tekmama. Teško da ćeš bez tekmi ikad sresti više od 10 pilota na jednom startu (vrlo vrlo rijetko). Ako ti odgovara osama i teški si asocijalan tip onda ti je to sasvim OK. Ipak, jebeš letenje ako ne mogu sa tim poslje nekoga daviti makar na minutu ili dvije. Argument koji se često iznosi da se to plati jer uživaš kad ti je sve organizirano isto ne stoji jako čvrsto. I motivi su različiti: jakim natjecateljima motiv je nadmetanje onima slabijima je druženje, a Horbama izostanak gužve.
Moram, doduše, i sam priznati da nikako ne vidim gušt u gužvi od 50 krila u prvom stupu na markeru. Kad već objašnjavam svoj stav red je da ga objasnim do kraja. Dakle, spadam u rekreativce i volim otići 2-3 puta na godinu i na neku tekmu. Na letenju mi je draže kad sletim sa 5 pilota na istu livadu nakon 50 km i dobro zarondamo nego da sam odletim 100 km, pa se vraćam sam doma. Onaj dio u birtiji nakon letenja jednako smatram dijelom letenja (paraglidinga) kao što netko smatra da je ovo sport. Netko trenira svaki dan da bi bio prvak u brzinskom izbijanju u boćanju, a netko uživa u laganom valjanju kugle u parku sa pivicom na zidiću.
Možda je, na kraju, ljepota ovog sporta (isprika: ove aktivnosti) u tome da si svatko kreira osobni stil, napor i uživanje.

Ostavimo ipak, bez osuđivanja, da natjecatelji traže razloge kako privući još donatora kotizacija i poštujmo volju onih koji tome ne žele ni primirisati. Osobno bih izbjegavao asocijalne individue, ali bih i učinio sve da se nekome na dvojci omogući niža kotizacija bez prevoza i veliko lizalo za svakih 20 preletenih kilometara. Možda tako bude više društva u birtiji poslje taska, a Hrga bude bolji od 80, a ne od 20 pilota.

Upravo tako! Pa imaš ravnopravno:

splašene početnike ("jel još uvijek prejako?"), nabrijane natjecatelje, ekipu koja jedva čeka da sleti i popije pivu, ekipu koja u 7 ujutro viče "idemo idemo" (brinući se kako će stić odradit 16 serija pike u tom danu), XC veterane koji svaki dan gledaju prognozu i izaberu jedan dan u mjesecu kad mora bit dobro da poprave svoj rekord na nekom terenu za par km, zgubidane koji lete svim mogućim danima, vikend-letače (kad nema roštilja s frendovima ni važnih tekmi ni obiteljskih obaveza) itd. itd.

Meni je to prekrasno

A isto volim kad je sve lijepo organizirano i uhodano, a i kad imam s kim popričat o uvjetima tog dana (i kak je meni bilo u zraku i kaj se sve događalo itd.). Zato je super kad se negdje masovno leti (ako teren i uvjeti dozvoljavaju, da nije gužva), jer onda je sve "po komadu" jeftinije - prijevoz na start, skupljanje kasnije, "prepisivanje" u zraku itd. Ko industrijska proizvodnja. Što više ljudi ima televizor, jeftiniji ti je komad. Državno u Buzetu - zakon. Klupska događanja (tipa ParaJapetić prošli vikend) - zakon. Jače tekme (bio nešto ko gledatelj i osjetio atmosferu) - do jaja.

Ponuda i potražnja. Organizatori i ekipa koja (ne) dolazi. Zakon tržišta. Prognoza i sponzori (recesija). Sve to igra.

Sve manje pilota na tekmama - jeste sigurni da je stvarno tako? Za vikend se na Japetiću za nevažni Open u preletima sa visinskim limitom 1200m (!!!) prijavilo 32 pilota!

Trebo bi valjda neki zaključak ubacit, al nemam ga baš. Da bi se tekmalo više ljudi, treba im to bit privlačno, a to mogu dat nagrade, slava, feeling, beneficije, ne znam .. Organizirat sve to je drugi par rukava (zajebano, kolko sam vidio na par primjera) i tu entuzijazam stare garde polako ali sigurno zamjenjuje nekakav realitet "tržišta" koje se uspostavlja. Prošla su u PG vremena pionira i entuzijasta, u to sam skoro siguran.

Rođendan mi je i popio sam pa ovo ono Idem pit još, ne brinite ništa

Box lijepo rečeno...no ja sam 20 god mlađi i eto neiskusan u mnogočemu...tako da si dajem pravo da i popizdim...

i imaš pravo da ne trebam čačkat tam di mi smrdi ali kad svi danas imaju pravo da seru po vlasti imam i ja pravo da serem po pg politici..
a to je da se treba odgonjat što dalje,što prije i naravo da smo svi frendovi ali je ljepše ako sam ipak za glavu viši na prijestolju...zar ne...zato i pitam jel ima ljudi bez jaja...kojima je to bez veze..

Vidiš ja sam čoban (i možda sam fulo temu i još štogod) i mislim da smo si svi zabrijali malo previše, u smislu da je ova planetica igralište za sve veći broj ljudi bez kompasa upravo zato jer -liv and let liv...
jer je konkurencija u bilo čemu jedino što vrijedi...svi protiv svih..pa i u letenju...

eto u qrcu sam...meni je drago kad se nakon 8!!! god letenja dignem na somaipo...a većini je nakon 2god letenja dosadno...misliš li da će ljudi uopće dolazit na tekme za 10 god...??

eto ja brijem ovak sinergija umjesto konkurencije, ekologija umjesto Burazerovih prošlih vremena entuzijasta jer je danas realitet tržišta sve...

I da se još malo osramotim sa gej stavovima ja sam 100% siguran da vrijeme Darwina prolazi..
od ekonomije,sporta,karanja,ko ima većeg,rata,koja firma će koju požderat...

Tema je zanimljiva, a meni to sve izgleda jako jednostavno.
Kad bi imali dvadesetak tisuća pilota kao neka švicarska, možda bi se izlučilo nekoliko tisuća natjecatelja pa bi bilo i natjecanja i kotizacija i svega ostalog. Kod nas nekih 250 pilota sa dozvolom i ispit za istu svake tri godine . Koliko bi tu trebalo natjecanja biti i koliko bi pilota trebalo biti na natjecanju? Pa ovo što trenutno imamo je upravo fantastično s obzirom na realne uvjete.
Hrvatska je relativno siromašna zemlja, a natjecanja su skupa(da bi se isplatilo natjecati treba mnogo uložiti u trening)...
No, treba gledati pozitivno, još to kod nas dobro funkcionira, Hrga je super i Habeki su super i još neki.
A sad malo negative, bojim se da bez mnogo mladih pilota neće biti pomaka mnogo dalje od ovih nekoliko redovitih i prosječnih privatnika(nhf).

E pa tema je upravo kako sto vise od tih 250 ljudi motivirat da idu na tekmu!?
Ili pozovite koji tisucu stranaca ili promjenite nacin razmisljanja stvaranja tekme!
A to po meni znaci VISE letenja na tekmama!
U task odborima nitko neleti (taj dan na nekom DHV 1) i onda oni iskemijaju neku
crtu koja bi njima bila zanimjiva za odletit na compu s kojim se da i u vjetar gonjat neku tocku,
sto bi bilo ok da je ta tocka na drugoj polovici il sto vise pred kraj taska ,a prvi dio dosta jenostavniji
i dostizan za one s manjim dhv-om ili znanjem(tu sam i Ja) da su i oni sto duze u zraku!
Jer nije uopce zanimjivo icurit i nemoc dohvatit neku tocku koju ce Hrga odletit fuckajuc
(od njega mali SUPovi s Cresa uce kak se ,gdje i kad leti!) i da Ti tekmu zavrsis prije prve il druge tocke!
A ako na tekme trebaju i smiju dolazit samo oni koji se zbilja bore za FAI bodove
logistika nece bit problem jer ce stat svi u jedan auto i nek onda nekukaju kak nema nikog!
Znazi da mora bit kompromis izmedu nabrijanih takmicara i pijano-rekreativnih takmicara,a
ak je ovima prvima. task prejednostavan nek naprave dva kruga!
Neki dan sam cuo komentar da nisu taskovi komplicirani i stim se nebi slozio,
kak za kog oni koji dobro poznaju teren su u velikoj prednosti,ili moras radit
domacu zadacu trekova za to ili ic vise puta upoznavat teren ,a nije svima blizu!
I ono sto se nekom cini jednostavno je zato sto to njemu nije problem i znadu gdje je koji
dezurni stup ili meni je jednostavno vrtit spiralu s 15m propadanja a dal je svima bas tak!?
Najbolje mi je bilo 25.07.08. petak DP Brgud dizalo ko ludo na sve strane i Ja na 2000m vrtim
SAT a vario piskuta da idem gore pa u spiralu da NE probijem plafon i na kraju Ja 100m s VULCANOM
kraci od Boomera4,a da bi se poslje vecina zalila da ih je zaklapalo na sve strane!
To je jedini put da sam recimo bio zadovoljan s mojim letom i uvjetima inace curim kad i gdje god!
Mislim da vecina ide na tekme da se sto vise nalete i to im treba omogucit a ne ogranicavat
a, i za druzenje ce sigurno ostat jos dosta vremena!
Vecina ima problema s vremenom , poslom, financijama, prognozom,i kad to sve zanemaris
odlucis se na tekmu ides zbog:
1. Letit
2. druzit se (ne lokat)
3.odmorit se od problema(kojih kad se vratis ima jos i vise si u ---)
4.naucit kvalitetnije letit

lp

Eto jos jednog sasvim realnog i dobrog razloga zasto nema puno ljudi. Skroz se slazem s tobom, bez novih pilota, bez odrzavanja ispita, sto za pilotske, sto za natjecateljske, nece ni biti novih natjecatelja ni rekreativaca, ni letecih privatnika A da ne spominjem da jos puno toga nije ni rijeseno kaj se tice regulativa, zakona, propisa i ostalih pizd.........

I na kraju nagradno pitanje dana: A GDJE JE DOKTOR?
Moram priznati da mi pomalo fale njegovi postovi, pisani na beskrajnim dezurstvima i oplemenjeni bolnickim sredstvima za dezinfekciju hodnika (koji poticu na kreativnost)............

Niste valjda mislili da cu propustit OVO....
Mislim, tako zabavna tema, konacno nesto gdje i ja mogu nekom objasnjavat "kak je sve bilo drukcije kad sam JA bio mlad". Cak stovise, kad zavrsim s ovim, razmisljam da malo idem po tramvajima kinjit djecu da se ustaju starijem...
Enivej, kad sam JA bio mlad...krenimo od motivacije. Osim sto sam iz nekog neobjasnjivog razloga oduvijek htio bit astronaut (cak i kad su ostala djeca vec evoluirala u kajboja, policajca, a oni najnapredniji i u sljasticara) privlacio me i element avanture, nepoznanice, nebo je bilo jos zadnja Amerika ostala za otkrivanje (kako ono rekose Srbi prije par godina - Kolumbo, jebem te radoznala). Istina, vise se ljudi razbijalo ali ipak se moglo (sto dokazuje vecina zivucih doajena ovog sporta u nas) relativno sigurno zavrsiti skolu i ici letiti vise-manje gdje god hoces. Danas, registracije startova, klasifikacije istih ko za maligne tumore, DHV/LTF/EN, tehnicki pregledi (kako covjeka tako i opreme), sezdesetosam ovlastenja, dozvola ova, ona, sportska, predsportska, za hodanje, predhodanje...samo jos da uvedu dozvolu za drzanje i nosenje...pa nakon svega toga covjek ako je i dosao s nekom unutarnjom zeljom da napreduje i pomice granice, ona je vec tako temeljito zatucena tom lemmingizirajucom procedurom da nije cudo da niko nema zelju za tekmanjem.
Ajmo onda na skole. Ruku na srce, u Hrvata po meni trenutno postoje tri instruktora koji imaju dovoljno iskustva da odgoje comp pilota. Ostali (tu ukljucujem i sebe, iako sam jos uvijek pripravnik, iako je prijava za instruktorski ispit vec dosad arhivski materijal) su daleko od toga. Kako da naucimo nekog drugog kak se tekma kad smo najblize pravoj tekmi bili kad smo iduci po novu pivu slucajno zapeli za televizor na kojem je neko pusto Broersov zadnji uradak?! Od ta tri spomenuta, jedan sumnjam da je u stanju napravit kvalitetnu skolu. I sta se dogadja? Nakon par godina razvlacenja krila napredni pocetnik dolazi supermotiviran na tekmu (kao ucit letit, jer tu se puno nauci). I naucio je, iscurit triput na markeru, jer ko ce ga i naucit? Kao sto sam rekao, sumnjam da bi mnogo instruktora moglo napisat tekst kao Hrgina online skola. Mislite da ce taj lik doc druge (ili trece, pete...) godine? Dakle, najbitnija stvar, sirovina, 0 bodova.
Zatim, same tekme. Svake jeb. godine isto - isti teren, iste tocke, iste tekme. Imam osjecaj da bi danas mogo napravit par taskova koji ce se letit na ovom drzavnom i da ne bi puno fulao. Pa u svijetu postoje AAT, cats cradle, open distance, ljudi lome kicme da bi smislili nesto novo i zanimljivo...kod nas ko da niko ne zna nis drugo osim race to goal preko istih pet tocaka u Istri. Dooosadno! Naravno, i ja sam svjestan da to sve nije tak lako organizirat, i bolje Istra nego Hrvace gdje nikad nije bilo tekme duze od 30 km ili ne daj boze Bjelopolje na kojem niko ni ne zna kolika tekma je moguca. Ali kad je stav nacionalnog saveza da DP mora bit u Hrvatskoj o cem dalje pricat. Madjari, Poljaci i ini su valjda budale kad idu u Tolmin za svoje DP (ok ajde, blize im je nego nama...). Da bi se tekme mogle pametnije i studioznije postavljat, mogle bi. Al opet, ko ce to radit?
I nemojte mi spominjat pare, kad je svaku vecer na DP Bambootic pun.
Poanta: tekme su kao "vrh" sustava najosjetljiviji pokazatelj kvalitete (mozda bolje reci "usmjerenja") svih razina ispod. Godinama sustavno radimo na tom da imamo debilizirani paragliding i eto sad ga imamo, skupa s debiliziranim tekmama. Kaj se svi skupa cudimo?

p,
D.

P.S. Sve ovo mi je palo na pamet neki dan dok sam obucen u majicu kratkih rukava, kratke hlace, gojze i rukavice letio u sicu bez protektora naoruzan istim variom koji sam imao prije 10 godina. Poletio sam sa 350-metarskog starta na kojem dotad nisam bio, do kojeg sam malo morao i hodati a nasao sam ga po usmenim uputama, bio sam na 1500, bilo mi je vec malo zima i osjecao sam se vise ziv nego tokom bilo kojeg leta prosle godine.

Gle.. deca.. i tekme su letenje, sve ostalo je u glavi. Neko dolazi forsirat sa rukom na rezervi i skupljat bodove da čim prije ode trošit vrijeme i novac koje nema na iste takve tekme sa puno više istih takvih grizlica. Neko dođe uživat u pogledu i slikat svaki novi detalj, pa se posle zajebavat u bircu i pit do jutra. Neko je tu zbog društva i u zraku i u bircu. A htjeli ili ne svi nešto nauče, o opremi, o terenu, o vremenu i lokalnim ženama. Nema boljeg načina da istražiš novi teren nego kad par dana imaš plačen prijevoz, klopu, 50 besplatnih sondi i 10 curica kojima je dosada i samoča ubila sve kriterije ;) Ja sam na tekme baš išo zbog besparice, jer da sam imo novca za vlastitu sisatu logistiku, nebi se nikad tekmao.. dobro ajd, skoro nikad. A sav taj jal prema gužvi, prema slovencima, prema presingu, prema previsokim terenima i predugim grebenima pričajte drugima :))

PMS: Dok.. izgleda da si spreman probat KJM ;)) Kad imaš vremena, zovi, crven je, dovoljno pripitomljen i nikad slomljen. Čekaju te neslučene količine endorfina i cirkulacije sa bilo kojeg starta u bilo kojem danu stvorenom za umakanje !) I da, imam i ja 12g stari vario, koji radi bolje nego ikad ;))

Mislim da nije .

Po meni je to jednako iracionalno kao i očekivati da će milijun Hrvata
koji posjeduju i rekreativno voze bicikl(neki idu na posao na njemu, neki po Jarunu, šumi itd) svi ili što više njih doći na ovo:



Baš im se lome kosti i baš im se vozi u graničnim(vrlo često u "prekograničnim") uvjetima i vjerovatno ih uopće ne zanima takav oblik vožnje. Ako u Hr imaš par stotina biciklista, teško da bi se svi odlučili za DH. Kuiš ne? Ali ako imaš nekoliko stotina tisuća biciklista, naći će se dovoljan broj zainteresiranih upravo za takav oblik vožnje bicikla pa onda možeš organizirati i utrke i biti će dovoljno natjecatelja.
Trke neće spasiti ništa drugo nego velik broj natjecatelja, a velik broj natjecatelja "izlazi" iz velikog broja rekreativaca od kojih se uvijek nađe netko tko voli više, brže, jače....
Dok Ivici na turnceleru ne okrene pettisućitog tečajca, mislim da ništa od masovnosti na pg trkama u rvata.

Ah, napokon netko vrijedan sukoba!

Elem, ali prvo za uvod: a od kud vam uopće teza da je manje ljudi na tekmama? Tko je radio uzorkovanje i na kojim tekmama? Feniks Open Hrvace 2010? Ma dajte. Uostalom sudjelovalo je 22 pilota i barem još toliko rekreativaca usprkos očajnoj prognozi. A i Hrvace nisu blizu većini tih pilota. PWC-i? Oni su puni. Slovenske tekme? Tko ide na njih, osim nas nekoliko koji nismo niti pokrenuli ovu temu? Čast Romanu starini i Pintaru, kojeg on spominje, ali dečki na osnovu čega ste donijeli zaključak da je manje pilota na tekmama. Na osnovu jednog Ratitovca od prije tjedan dana? Ili ste uzeli prošlogodišnje naše Državno prvenstvo na kojem je bio rekordan broj pilota, kako ukupno, tako domaćih Hr natjecatelja?

Osobno vidim da je iz godine u godinu broj natjecatelja na našim tekmam u porastu (a pamtim, sad onaj dio kad sam bio mlađan lovac ja, prvo DP 1997. i nas svih 13 natjecatelja). Pogledajte ParaJapetić, brdo ljudi, brdo natjecatelje i još 32 prijavljena pilota za rekreativnu XC utrku. A pamtim (da, da opet 1997. kako ste pogodili) i prvi ParaJap koji smo u PARAfreeKu organizirali kao prvo službeno okupljanje u Hrvatskoj (DP je bio mjesec i pol kasnije). Puno se neiskorištenih termičkih stupova od tad ohladilo, a broj letača i natjecatelja je stalno rastao. Moj zaključak je da negativistički stav uzrokovan recesijom ter krizom (koja traje od mog rođenja i od par-nepar vožnje, manjka detergenta i kave, smrti najdražeg vođe, koji je u međuvremenu evoluirao u zločinca, ne, nije Franjo) i da je lakše biti negativan, pesimist, nihilist, serkenjist nego optimističan i pozitivan.


Ako, samo grubo, analiziram svoja sjećanja (a pamtim od 1993.) mogu ustvrditi da si Dok u krivu. Između 1995. i 2000. godine je bilo 15-ak kičmi, o lomovima ruku i nogu neću trošiti riječi. I ako taj podatak podijelimo brojem pilota u tom vremenu dobit ćemo veću stopu ozljeđivanja nego u periodu nakon toga. Doduše, teško mogu bez papira i olovke napraviti preciznu analizu za drugu i 3. petoljetku do danas, ali znatno je manje ozlijeda na broj aktivnih pilota i početnika. Smrtni slučajevi se događaju u prosjeku svake 2,5 godine i to pravilnim ritmom. Obol većoj sigurnosti je doprinijela zakonska regulativa od 2001. Da li je najsretnija ili najoptimalnija za nas, naravno da nije, ali nema toga niti u jednoj ljudskoj aktivnosti. Ispiti, dozvole (trenutno je u RH preko 250 pilota sa pilotskom dozvolom), registracija terena, sigurnija krila su također tome dali obol. Je, lakše je letiti bez obaveze i regulative, ali ne više u PG-u. Čim se nekom aktivnosti bavi znatniji broj ljudi država to želi i mora regulirati. Međutim tko ti brani paratrekking, speedflying i sl., koji nisu regulirani zakonom! Gonjaj brate i budi slobodan.


Zašto držiš da bi instruktori, koji ljude uče letjeti paragliderom i pripremaju ih za polaganje pilotskog ispita, trebali i morali biti sposobni za obučavanje comp pilota? U sportskom riječniku takvi ljudi se nazivaju treneri, koji nakon aktivne natjecateljske karijere završe trenerske škole (ili kineziološki fakultet), licenciraju se i započinju trenirati natjecatelje. Tako je u atletici, tenisu, momčadskim sportovima itd. Naravno da se ovo ne može primjeniti na šah ili npr. paragliding. Da li znaš tko je trenirao braću Valiče ili tko im je bio instruktor/učitelj za comp letenje? Ja ne, ali pretpostavljam da nitko posebno, možda njihov otac, ali samo u manjem segmentu kroz jedriličarstvo. Znaš li tko je učio letiti Hrgu? Vjerojatno ti je poznato da je to bio Biondić. A da li znaš tko je učio/trenirao Hrgu za natjecanja? Nitko. I to mogu tvrditi iz osobnog iskustva. Kad je Hrga prvi put nastupio na nekoj ozbiljnijoj utrci, za Uskrs 2007. u Bassanu, Box i ja smo mu tumačili neke osnove, pa čak i funkcioniranje HZS-a. Nije imao pojma i oči su mu bile vrlo raširene. Međutim, prirodni talent je odradio svoje, pa je nakon bacanja rezerve na trening danu i curenja u prvoj utrci, počeo šibati tako da je ostavljao i Jožu, Danijela, i Boxa i mene za sobom. A mi smo imali puno natjecateljskih sezona za sobom. Sumnjam da bi bilo koji trener mogao napraviti od Luke Modrića vrsnog nogometaša da nije imao prirodni talent. Ima i suprotnih primjera, npr. Kostelići i Goran Ivanišević, ali iza njihovih uspjeha stoji dugogodišnji fanatični rad i enormna financijska ulaganja. Moj zaključak je da bi bilo dobro da postoje comp instruktori/treneri koji će stvoriti nove comp pilote, ali toga nema. Biondić je imao namjeru organizirati jedan takav tečaj, a neosporno ima znanja i iskustva. Da li bi time sudionici poboljšali natjecateljsku razinu nećemo otkriti, barem ne još.


Nisam primjetio da su ove godine na Ratitovcu bili posebno maštoviti u izboru točaka i nekih novih ruta. Sorica je opet igrala, kao i Dražgoška gora, pa sve one silne crkve Sv. Miklavž, Jamnik, Prtovč itd. koje godinama pikam u virtualnim 400 metarskim cilindrima, a o izboru sletišta da ne govorim - stalno Studeno! Dooosadno! My ass! Sve je samo ne dosadno. Bilo je razmišljanja da se cilj napravi na Bohinju, ali prognoza nije bila naklonjena. Nisam primjetio neke novine niti na slovenskim Državnim prvenstvima, uvjek isti terene: ili Kobarid, ili Tolmin, ili Krvevec, a kad odluče malo promjeniti pa stave Ratitovec kao prošle godine, onda ih zadesi kiša svaki dan. Ma ko da bi Ratitovec donijeo neku svježinu, kad se i tamo stalno tekmamo. Mi smo imali Ivanec open, pa smo se bunili da je dosadan, a sad nedostaje u kalendaru. Ove godine sam pokušao tekmu na slabo poznatom terenu (bar za većinu pilota) i bilo je sve samo ne dosadno, ali bez letenja. Ponekad se nebo mora smilovati da utisci budu pozitivni. I kaj fali tekmama od 30 km? Brz si, pa odradi to za 1h, ak si fajan! Ne događaju se tekme od 100 km svako malo. Dosadne su ti propozicije takvih natjecanja? Imaš priliku ove godine sudjelovati na Prevcovom i projektu Krokara. I pitanje za kraj, ako ti se teren u Istri gadi i sve te iste točke, zašto nisi nagovorio svoj klub (bivši/sadašnji/prekobivši, uh izgubih se, ma oba kluba) da izaberu neki drugi teren za održavanje DP-a? Da li ste razmišljali prijaviti tekmu negdje izvan RH, npr. u Kobaridu? Ma fuj, to je isto dosadan teren

Uostalom, ako imamo 250 licenciranih pilota (od koji neki više ne lete), pa ako se od tih 250 50 nas natječe i imamo 4 pilota sposobna ući u top 200 FAI liste, a od toga povremeno dvojica ulete i u top 100, pa koji put pobjede na PWC-u, ili budu 9. ili 13., osobno smatram vrhunskim dostignućima. Pogotovo ako se usporedimo sa jakom Slovenijom. Tad i debillizirani paragliding daje nekakve rezultate jer su oni produkt istih tih debiliziranih tekmi i sustava koji je po tebi Dok ispod svih razina.


Vidim da te puca nostalgija. Uživaj, budi slobodan i pljuj sve ono što je vrijedno pljuvanja. Jer dobro je kad imaš na nešto pljunuti, makar to bila unutarnja strane integralne kacige

Jes, sto volem sukob! Samo se nemoj molim te slikat s nekim zagrljen gol do pasa...


Da, samo pitanje je da li je rastao proporcionalno?


Ja se ne sjecam da je od 2000. na ovamo bilo 15-ak kicmi. Dakle, izlazi da se slazemo da je od 1995. do 2000. bilo vise ozljeda nego od 2000. do danas. Ako PAZLJIVO procitas moj gornji citat vidjet ces da sam upravo to i tvrdio od pocetka.


Semanticki, optimalno rjesenje je samo jedno, ako bi nesto bilo "manje optimalno" to tog casa vise ne ulazi u definiciju pojma. Otprilike kao i kad imas "niz alternativa". Serem.
Donekle si u pravu sto se tice ispita ali teren i krila su u najboljem slucaju dubiozne kategorije. Npr. jel znas za ijedan teren na kojem je letenje zabranjeno a na kojem se prije en masse letjelo?


Da, jedva cekam da drzava donese Zakon o hodanju. Ne bi vjerovao kolike mase ljudi se time bave. Apsolutno je nuzno da drzava to najstroze regulira u najkracem mogucem roku


Opet, semantika, kazem instruktori samo zato sto se ne zelim zavaravati tlapnjom da u HR ima netko tko leti dovoljno dobro da bi bio trener, a nije vec instruktor. A i ocekivati da se netko skoluje iskljucivo za "trenera paraglidinga", hm, nemoj mi reci da si ozbiljan?!


Koliko ja znam Hrgin prvi instruktor je bio Jerko. A Hrgu su se tekmat ucili PWC piloti. Da je ostao tekmat se kod nas plus Ratitovec sipak bi toliko napredovao. Uostalom obzirom da je covjek tu glupo mi je dalje o tom nek i sam kaze, mozda si i u pravu.


Da, a da li si primijetio koliko se ljudi tekma tamo uzastopce zadnjih pet-sest godina? A sto bi bilo da je Ratitovec jedina tekma u Sloveniji?


Tekmama od 30 km fali upravo to, vremena i udaljenosti da se osigura dovoljan broj prilika za donosenje odluka kako bi se kvalitetno izdvojili najbolji od najsretnijih. Tome uostalom sluze i nominalni parametri u svim mogucim GAP i PWC formulama, a ti mi nadji jednu respektabilnu tekmu u kojoj je nominal time 1h i nominal distance 20km?
Za Kobarid, jadan Hrga ak si mu tako objasnjavao o HZS-u. Naime, ako ne znas, stav je krovnog nacionalnog saveza da DP Hrvatske mora biti u Hrvatskoj. Otkud to znam? Pa bas smo se prije neku godinu interesirali o mogucnosti DP na Tolminu...Da se razumijemo, i danas mislim da bi to ucinilo za napredak HR natjecateljskog paraglidinga vise nego jos deset DP-a u Istri.


Kad govorimo o 4 natjecatelja pretpostavljam da govorimo o Hrgeticu, Bonacicu, Habeku i Biondicu (redosljed je slucajan)? Gle cuda, vecina njih leti (i tekmala se) od puno prije nego se poceo ustrojavati debilizirani sustav? Tesko je onda moguce da su oni produkt tog sustava, zar ne? Pogotovo sto je malo pretenciozno nazvati HRDP, Buzet open i FOH "sustavom", ne slazes li se?


U zadnje vrijeme vise letim s otvorenom kacigom A sta ces, nostalgija, to ti je prvi znak senilne demencije, ne mozes se sjetit sta si doruckovo, ali se jako dobro sjecas kak je bilo tekmat se 1996-e.

p,
D.

1. Zato jer ima puno drugih raznoraznih tekmi. Svaki tjedan bar jedna ako ne i po dvije tri
2. Zato jer ljudi nemaju love
3. Jer ljudi nemaju love pa im se ne ide na tekmu ako je prognoza loša
4. Zato jer nema novih ljudi koji bi se tekmali
5. nema novih natjecatelja jer neznaju što to znači biti natjecatelj (ma i bolje da neznaju)
6. Najvažnije- nema ELANA za tekmanjem - zašto bo...

Što se tiče posjećenosti nije samo to stvar kod nas. Isti problem je i na PWCu. Ove godine ful mali interes pa ulaze na PWC i trećerazredni piloti.

Kako privuć više ljudi - ovisi kakve pilote želite
1. A Dobre nagrade sigurno će privući hrpu dobrih pilota
1. B Dobra zabava će privuć pilote željne zabave
2. Navlačit ljude koji nisu letili već na tom terenu
3. bolja reklama natjecanja od organizatora u internet medijima (Facebook XCMAG, PG Forum i ostali forumi - online marketing ekspert)
4. Nove pilote upoznat sa natjecanjima kroz škole itd., stari piloti ionako već "sve" znaju ili im je preskupo


Moj instruktor je bio Jerko.
Tekmat sam se naučio sam idući okolo po tekmama. Sam sam se naučio. Da sam možda otišao na neki tečaj uštedio bih dvije godine tekmanja. Nisam bacio rezervu prvi dan u Bassanu. Ful stal je bio dovoljan.

Zašto bi netko dolazio na tekmu ako zna da ne može pobijediti sa DHV2 protiv compa?
A zašto bih ja odlazio na PWC ako nemam šanse dobiti neki novi proto glider? Da razlike su takve da sa 5% lošijim gliderom nemaš šanse.
Zašto bih potrošio po PWCu 700 eur ako nemam šanse pobijediti top pilote kao Donini, Valići i sl., a sve to platim ja iz svog džepa dok se vozim u 26 godina starom Golfu?

... a svejedno idem. Jer mi je gušt letjeti sa top pilotima, jer svaki put nešto naučim, jer održavam letačku kondiciju (koja je ove godine pala - malo tekmi).

Mislim da je glavni razlog nedostatak novih pilota odnosno novih natjecatelja.