Rekao sam sam sebi da neću više ulaziti u rasprave koje se ne mogu završiti pametno. Odnosno, završe tako da neki vjeruju i dalje u nešto u što su vjerovali i prije. Dakle, čemu trud odgovarati na pitanja kad je odgovor unaprijed osuđen na neprihvaćanje. Poštenije bi onda bilo od onoga koji postavlja pitanje reći odmah: ja mislim da je to i to sranje i točka, nego mudro postaviti pitanje: gdje je granica jamstva, tko plaća ako se krilo pošalje na pregled ili dobijem li zamjensko krilo.
No, Šteta je taknuo neke stvari, a kako se uvijek trudim da pojasnim stvari i nekom tko je tek ušao u paragliding tako ću se potruditi da isto pojasnim i nekom tko je već odavno u tome. (Nevolja je u tome što se sve to zna jer neki imaju itekako velika iskustva sa poslovanjem i van paraglidinga. Na kraju krajeva, i to je posao kao i svaki drugi, a ne, kako neki misle, prilika za slobodu, anarhiju, besplatno uživanje, hranjenje ega i koješta drugo.)
Puno sam pisao o tome što je sve uključeno u prodaju, u cijenu, u podršku itd. Nažalost, vidim da to neki ne čitaju, pa postavljaju ista pitanja ispočetka. U potpunosti razumijem kupca (jer i ja sam kupac) i ne očekujem da kupac razumije prodavača (to i ne mora). Stoga, neću pisati o tome zašto je neka cijena ovakva ili onakva jer u glavi kupca postoji jednosmjerna dioda za takve stvari: "Ja to moram kupiti jeftinije i gotovo! Cijena koja mi se nudi prevelika je i kad je niska sigurno je da može biti i niža! Ne mogu dozvoliti da na meni netko zarađuje! Za pare koje sam dao želim i benefite kojih nisam bio svjestan u trenutku kupovine!" Tako stoje stvari i toga će biti u EU, SAD, Koreji, Maleziji, na Marsu...
Žao mi je kad netko poznaje sustav ponuda-potražnja-prodaja, ali svejedno postavlja pitanja na koja i sam zna odgovor kad bi se samo za trenutak zamislio sa druge strane. (Sve ovo tek je slučajno u vezi sa Štetinim konkretnim problemom jer slična pitanja čitam gotovo svakodnevno, pa ću na njegovom primjeru pokušati odgovoriti i na druga moguća slična pitanja.)
Primjerice:
- "Imao sam istrošenje opleta špage komande."
Što točno očekujete da bi proizvođač (ili preko svojeg zastupnika) trebao napraviti? Želite li da pošalje o svom trošku na vašu kućnu adresu DHL službu kako bi preuzeo vaše krilo i negdje u Njemačkoj sa njemačkim stručnjacima izvršio vještačenje koje ima zaključiti kako se špaga na tom mjestu pohabala zbog greške u pletivu? Želite li, nadalje, da proizvođač tu špagu zamijeni i o svom trošku je pošalje natrag uz pisanu ispriku te da na svim krilima nadalje tu špagu malo podeblja? Ne budite smiješni. Znate i sami da u sustavu jamstva postoji i shit happens. Baš me zanima tko je (uključujući i Štetu) na novom krilu pregledao sve šavove i sve špagice (u najboljem slučaju otišli bi na Kupljenovo napraviti prvi let). Dovoljno je da na špagi potrgate jednu nit očešavši ju o svoj čičak na rukavici, pa da se trljanjem kroz koloturić na tom mjestu pojede ovojnica. Tko bi normalan to prihvatio pod jamstvo, a tko bi normalan išao to i reklamirati. Bad luck, potrošni materijal, kupiš novo i zamijeniš. Sve te slične stvari: izvukao mi se končić, istrošila mi se ovojnica, pohabala mi se gurtna, izgrecao mi se karabiner, zgužvao mi se mylor i sl., mene bi bilo sramota prijavljivati proizvođaču. Događa li vam se to, po vašem mišljenju, prečesto odmah promijenite firmu na kojoj letite jer se očegledno radi o nemaru i nekvaliteti. Meni se dogodila slična nezgodacija. Naime, sletjevši jednom malo grublje po jačem vjetru u Hrvacama krilo me pošlepalo preko makadama i ogulio sam špagu jer su mi komande bile na rukama kojima sam bremzao po kamenju. Najesencijalniji od svih esencijalnih zahvata jest da znaš sam zamijeniti tu špagu i zavezati čvor na komandi. (Šteta je to izveo tako da mu je jedna strana ostala 30 cm dulja.

) Ja sam to zbog ljenosti još mjesecima vozio tako da sam pored tog oštećenja dodao još jedan komad špage; kao, ako pukne da imam rezervu. Ako neznaš zamijeniti komandu onda je to isto kao i da neznaš natočiti gorivo u auto.
Drugi primjer odnosi se na pitanja koja je postavio Moro.
Zanima me da li svi mislite da bi trošak slanja proizvođaču trebao snositi on sam čak i ako nezna o kakvom se oštećenju radi, tj. da mora vjerovati vama na riječ? Zanima me i sljedeće. Da li ćete tražiti i od Voje ili Ivice da sami dođu po vaše krilo radi checka ili da plate transport? Pa ipak zarađuju na vama, pa bi bio red i da plate nešto, zar ne.
Što točno mislite da je jamstvo na krilu? Na koji to način mislite da se može organizirati da dobijete zamjensko krilo dok se vaše popravlja? Odgovorit ću također pitanjem. Mislite li da postoji prostor za to u cijeni švercanog krila ili krila za kojeg je diler uzeo maržu koja jedva pokriva troškove.
Ovime otkrivam temu koju sam ustvari želio razjasniti.
Dragi moji kolege paraglideri,
Svima nama je teško odvojiti se od svojih para, a naročito kad smo ženama objasnili da se to moralo pomaknuti naprijed na listi prioriteta. Kad damo novce za nešto, naročito kad to prelazi naša mjesečna primanja, očekujemo da to to nešto i RADI. Da se ne kvari i da nam netko jamči bezbrižnost barem godinu ili dvije najmanje. Ipak, ako napišemo da smo svjesni kako su dileri spustili cijene daleko ispod europskih, a i dalje očekujemo bezrezervu podršku onda smo licemjerni. Usput, što mislite da biste trebali dobiti u cijeni krila, a da ima veze sa tim proizvodom, osim krila, ruksaka, vreće, par naljepnica i uputstva? Mnogi su postavili pitanje što se sve dobije sa krilom, pa evo sad ja postavljam pitanje što vi mislite da biste trebali dobiti.
Zamislite da postoje dva dilera u HR. Jedan ima super cijene, a drugi ima njemačke cijene. Prvi nam u cijeni krila daje gore spomenuto i upitne uvjete jamstva, a drugi nam daje krila na probu, zamjensko krilo za slučaj popravka u jamstvu i mali poklon uz krilo. Pitanje glasi: kod koga ćemo kupiti krilo? Odgovor: kod dilera sa nižom cijenom kojeg ćemo prcati jer ne nudi isto kao i diler br. 2, a dilera br. 2 ćemo prcati da probavamo krila i žicati cijene od dilera br. 1 za koje, ako ne dobijemo, nećemo kupiti krilo. Točka!
Osobno sam imao i neke poklone uz krilo. Tako je odredio Skywalk. Prvo je uz svako krilo kupac dobio speed. Nakon 2 godine su skužili da je speed sastavni dio sjedala, a ne krila i da se pojavila gomila speedova na tržištu koji nikome nisu trebali. Kako bi i dalje dijelili neke poklone odlučili su uz krilo poklanjati naočale. Krasne sunčane Plusmax ili Blueye naočale koje inače koštaju oko 70 eura. Rezultat je bio poražavajući. Nije prodano niti jedno krilo više radi tih poklona, pa su poklone ukinuli. Ja sam odlučio kako Hrvati i dalje vole dobiti nešto uz krilo pa sam kupio hrpu majica. Kad to nije išlo počeo sam dijeliti one glupe trake oko glave i sad na kraju sam kupio softbagove (one vreće za pakiranje krila), pa njih dijelim uz krilo. To sam i oglasio. Što mislite koliko je krila prodano zbog toga? Niti jedno jedino! Naravno da nam to ništa ne znači kod kupovine krila jer je važna perfomansa i druge stvari. Ipak, kad se odlučimo za kupovinu, onda postavimo pitanje: a gdje je moj poklon?
Nekolicina mojih kupaca je dobila krilo na odgodu plaćanja. Dakle, kupim krilo, platim transport, troškove carinjenja i PDV, a prijatelja čekam 6 do 12 mjeseci (jednom i dvije godine). Kad prođe to vrijeme kupac podmiri račun i pita me: a moja majica?!
Spomenut ću još nešto. Svima u oči upada taj PDV. Fakat pain in the ass. Za koji qrac to moramo plaćati?! Jest da nemamo neko kvalitetno rješenje, pa onda neka dileri malo porade na tome da se to ne plaća (nema veze što je to protuzakonito - pa tko se još ovdje drži zakona?!). Međutim, kad odemo u trgovinu po novi LCD TV ili frižider na pamet nam ne pada da li gledamo MPC ili VPC. Najnormalnija stvar na svijetu je da je cijena sa PDV-om i taj nam je PDV potpuno normalna stvar kao i motor na tom frižideru. Osim toga, nikada nismo pitali prodavača: može li to malo niže već jednostavno otšetamo do fridža sa nižom cijenom i onda ga pozovemo. Kad pitate našeg pilota koliko koštaju krila on će vam odmah ispaliti 1500-2000 eura. Ni na kraj pameti mu ne pada da kaže 1845-2460 eura. Ipak, kad taj isti pilot ode kupiti auto on pita za cijenu u salonu i dobije odgovor npr. 180.000,00 kn. Nakon toga ide pregovarati o uvjetima kreditiranja i mogućim popustima. Ni na kraj pameti mu ne pada da pita: jel može to bez PDV-a.
No, stvari se mijenjaju, pa će se promijeniti i to. Ubrzo će to postati sasvim normalno kao što je postalo normalno i kod uvođenja PDV-a čega se malo tko sjeća.
Od kada prodajem krila tek su dvojica krilo platila sa PDV-om, za sve ostale pronašao se način kako to izbjeći. Dakle, i to smo pobijedili.
Zaključak je da naši dileri zaista ne rade zbog zarade (vjerujte, provjerio sam). Sa desetak prodanih krila godišnje vi definitivno ne možete kupiti sebi krilo, jednom otići kod proizvođača i jednom na neki sajam (Garmisch, Stubai, Schoppernau, Tegelberg, Bassano...). Ne zaboravite i porez na dobit (ukoliko radite legalno) koji je od sljedeće godine 20+20%. Švabo me bijelo gledao kad sam mu to pokušao objasniti i samo je izjavio: ali Box, pa imaš 1000 eura marže na krilu, kako to da nemaš demo krila i testivale?!
Tu se krije i poanta koje je i Tomislav spomenuo. Sa realnim maržama bilo bi mi drago zadržati istu zaradu, a ponuditi krila na probavanje. Piloti bi imali bolju podršku, na lagerima bi imali hrpu zamjenskih dijelova, karabinerića, špagica i sl. Odrađivali bi i sitne popravke, a moguće i tehničke preglede. Do tog trenutka budite svjesni da je svaki poklon koji dobijete poklon koji je diler kupio za vas i da ste platili krilo najmanje u Europi.
Tko je kriv za nastalo stanje - neznam. Ustvari, nisam siguran, ali mislim da smo krivi svi pomalo. Prvo nekoliko onih koji su kupovali polovna njemačka krila kod pokojnog Thomasa, šverali ih preko grane i dilali ovdje za sitne pare. Zatim nekoliko onih koje ne zanima lokal patriotizam već su izračunali da je jeftinije otići po krilo u Češku ili Švicarsku (iako nisu računali put i to što moraju prešvercati robu). Zatim i nekoliko dilera koji su radili samo zato da svoje krilo dobiju po dilerskoj cijeni i pomognu nekolicini prijatelja da ih i oni dobiju po tim uvjetima. Na kraju i neki dileri koji i dalje šveraju krila. Sve to skupa naučilo nas je da krila koštaju koliko koštaju i neprihvatljivo nam je plaćati više za isti proizvod. Normalno, kao kupac, želim da u ponuđenoj cijeni imam i odgovarajuću podršku što postaje sve teže i teže.
Na kraju je tu i hrvatski mentalitet pilota koji posudi novac na godinu dana beskamatno, a onda pita za svoju gratis majicu.
Kako ne bih generalizirao postoje kod nas i piloti koji znaju što hoće, koji to što žele i plate, koji su svjesni da prolaze jeftino i zbog toga ne traže kruha povrh pogače i, na kraju, koji znaju da se bave skupim sportom i svjesni toga su ušli u njega.