Moždani udar - istinita priča

Na roštilju se Sandra spotaknula i pala. Ponudili su joj pozvati hitnu
pomoć, no ona je sve uvjerila kako je dobro i da se samo zbog novih cipela
spotaknula o kamen.

Kako je djelovala blijedo i tresla se, pomogli su joj očistiti se te joj
donijeli novi tanjur s hranom. Sandra je ostatak večeri provela veselo i
raspoloženo. Njezin muž je kasnije nazvao i javio svima, da je Sandra
prevezena u bolnicu. U 23 sata Sandra je umrla. Na roštilju je bila
pretrpjela moždani udar.

Da su njezini prijatelji znali čitati znakove moždanog udara, Sandra bi
danas mogla biti živa.

Neki ljudi ne umru na licu mjesta. Često ostanu u bezizlaznoj situaciji,
upućeni na pomoć.

Potrebna je samo 1 minuta kako biste pročitali slijedeće...

Jedan neurolog je rekao da može ukloniti posljedice moždanog udara ako u
roku od 3 sata može doći do dotične osobe. Kaže da je trik prepoznati
moždani udar, dijagnosticirati ga i liječiti pacijenta u roku od tri sata,
no to nije jednostavno.

Prepoznaj moždani udar: Postoje 4 koraka kojih bi se trebalo pridržavati
kako bi se prepoznao moždani udar.

- zamoli osobu da se nasmiješi (neće uspjeti)

- zamoli osobu da izgovori jednu sasvim jednostavnu rečenicu (na pr.
"Danas je lijep dan.")

- zamoli osobu da podigne obje ruke (neće moći ili samo
djelomično)

- zamoli osobu da isplazi jezik (ako joj je jezik savijen, ljulja se s
jedne
strane na drugu, to je također znak moždanog udara)

Ukoliko osoba ima problema s jednim od navedenih koraka, odmah nazovi
hitnu pomoć i opiši simptome osobe na telefon.

Jedan kardiolog je rekao, da prosljeđivanjem ovog naputka na 10 osoba možemo
biti sigurni da jedan život - eventualno i naš vlastiti - može biti
spašen.

Svakodnevno šaljemo toliko nepotrebnih stvari, onda možemo poslati i /ili postati i nešto
korisno, zar ne?!?

Bullshit.

Jadna Sandra. Usput, mnogo je vjerojatnije da je Sandra umrla od SAH-a nego mozdanog.

Iako navedeni simptomi mogu ukazivati na IVC daleko od toga da je dijagnostika tako jednostavna.
Sto se lijecenja (uopce, da ne spominjemo unutar 3 h) tice, to mozda moze jedino Sinisa Filipovic...

Sandru bi mozda spasilo da na predmetnom rostilju nije toliko krkala svinjetinu, pila ko smuk i popusila tri kutije

p,
D.

Tih moždanih sam imao najmanje 50. Svaki puta kad popijem 3 L gemišta imam sve navedene simptome. Jedino što još imam, a ne piše, jest da mi se u vožnji uvijek križaju trake ispred očiju, pa neznam kojom da vozim.
Naravno, kad nekako dodjem doma nitko mi ne nudi još i tanjur sa roštiljem. Zaključujem da je upravo taj tanjur Sandri bio previše.

Ajd Šteta ne šteti, ionak umremo od smrti. Jel to moždani, srčani, jetreni ili mudni ... nije važno, smrtni je... pa zar doista misliš da je neka sreća da ta Sandra, ili kak se već zove, doživi 90+ .... ????

Može i C. Norris. On moždanom opali jedan kružni..

hajte ljudi ne treba se bojati smrti treba se plasiti sramnog, jadnoga i mizernog zivljenja! ja sam vec jednom prije nekoliko godina ugasio na stolu i jedan momenat je bilo stvarno jako ljepo! Svima zelim zdrav i zabavan zivot a koliko ce trajati koga je nakon puno ljepih stvari stvarno briga? Ima jedna koja kaze kukavica umire puno puta u zivotu a hrabar i mudar covjek samo jednom pa cak ako ga smrt dohvati vise puta!

Cijenim svačije mišljenje, iako je mišljenje kao šupak, svatko ga ima, pa je iz tih razloga važno i TKO daje mišljenje.
Kad smo već pokrenuli pitanje života i smrti, pa hajde da i ja proćarlijam koju neglupu (jer nemora nužno bit pametna).
Dakle ne bojim se ja smrti. Ja se bojim umiranja.
A što sam kopi/pejstao onaj napis o Sandri, za koji isto mislim da je izašao iz pera nekog dokonog nevježe osobno mislim da je u njemu više koristi nego štete.
A ako vam ide na jetra, pa jednostavno ga nemojte uzimati pod ozbiljnu priču i dec it.
No prije kakvih godinu dana jedan moj prijatelj telefonom je spasio život jednom mom drugom prijatelju u nepunih petnaest minuta. A sve je krenulo od ledenog čaja i kroasana s čokoladom. I onda mi je isti taj dan taj spašeni prijatelj još i spuštao auto sa Šušnjevice nakon predobrog letačkog dana... Tako da mi se to veče na putu prema Zagrebu činilo fakat nestvarnim da sam koji sat prije pripremao tapetarski skalper i kemijsku za traheotomiju (i to sam pročitao u nekom "bullshit" tekstu). Srećom pa smo na vrijeme stigli do Riječke centralne bolnice, jer ne želim ni pomisliti kaka bih kraval naredil... Ali Rodrigo i Ante mogu potvrditi moju priču.
Tako da sam ja onaj bezevezni bullshit s početka ove prepiske ipak pospremio negdje u kut svoga uma.... zlu ne trebalo.

Ma sve pet, Štetočino ... znam o kom se prijatelju radi, al nemoj ga više hraniti u svom autu... moj mail si valjda dobio, pa vidiš u njemu na što bi naš zajednički prijatelj sličio da poživi još 30-40 god ... tako, da , hebiga, jebeš Sandru ( a što ćeš s njom nakon moždanog, nemre ni noge pomaknut) , poštedi nas tih c/p pi.darija, uživaj danas, zaboravi jučer, i ne pomišljaj na sutra ... bude kak bude ...

Ma sve pet. Učilo me da pomažem ljudima i onda kad oni to od mene ne traže. A to ponekad i nije najpametnije. Mo'š dobit po nosu ni kriv ni dužan, a u najboljoj namjeri. Samo ti meni poživi još 40-50 godina. Nećeš se puno promijenit od ovoga kakav si danas