Jedva čekam neko full amortizersko dvokotačno mođunožno guralo )

Majko mila, ovi su ....nemam riječi...poremećeni, ludi, mazohisti...a opet, kad se uvježbaju izvode nevjerojatne stvari. Inače se u kompilacijama vide samo uspješno izvedene figure, a tu se lijepo vidi kolko kostolomije je potrebno da se dođe do toga. Hebate svaka moja bukva mi nakon ovog izgleda mekana kao jastuk.

Evo i bone counter tekmi od RedBula.. a mi nemremo dobit sponzore !?!?




LP

Evo i dokaza da u nekim djelovima, šumska ekipa ima iste probleme ko i mi..

http://www.youtube.com/watch?v=XcdyR95babg

Evo jedan fini di se vidi zašto je bicikliranje fora.. bar prvih pola filma..

http://www.youtube.com/watch?v=v3nkzjACUG4&NR=1

A tu se fino vidi da im je život predug..

http://www.youtube.com/watch?v=ltKtMUhsy9w

Voziti bicikl je potencijalno opasan sport, pogotovo ako juriš između bukvi 100km/h ili skačeš sa stijene visoke deset metara. Ali je isto tako i jako zanimljivo; puno akcije, lomova, padova, skokova u zrak i sve je tu blizu pa publika može gledati. Moram priznati da sam povremeno radio slične "ludosti", u puno blažem obliku i da sam padao, klizao, kakio u gaće od straha itd.....
Da bi dobili sponzore treba imati ogromna muda, manjak pameti i raditi stvari koje nitko "normalan" ne bi učinio.
I naravno treba polomiti nekoliko koščica radeći to jer se tako još bolje privuku novinari/sponzori/raja.
Pogledajte motokros, neki se hvale da nemaju kost u tijelu koja nije bila slomljena(malo pretjeruju ali nisu daleko od istine).
E sad da vidim paraglajdera koji je spreman deset puta slomiti sve prste na rukama, obje ruke pet-deset puta, zatim slomiti obje noge nebrojeno puta, istegnuti, sabiti ili prelomiti kralježnicu bar tri četiri puta u karijeri, par puta kuk, a vrat je cijelu karijeru u "šancu"?
Ali opet moram priznati da paragliding i nije tako podatan kao DH ili FR biciklizam za izvoditi sranja, nema prostora za tako puno pokušaja i pogrešaka, padova, ozljeda itd, obično su ozljede puno teže pa ljudi odmah odustaju od glupiranja. Što na kraju dovodi do činjenice da nismo zanimljivi novinarima/sponzorima/raji.
Na žalost

A i teško nas je pratiti, acro i GH su zanimljivi jer su tu u blizini ali letenje samo po sebi je živa dosada za gledatelje.
Primjer. Sestra moje supruge, 13g na aero mitingu u Virovitici gleda neke paraglajdere kako lete i ništa se ne događa, ona šuti zvjerka okolo i tako to, na faci joj se vidi da joj je bedara i vruče joj je na toj livadi ali nakon deset minuta netko slijeće i u tom trenutku se budi iz monotonije i kaže; u ovo je baš zanimljivo, osjećam nekakav adrenalin.
Možemo mi letjeti 200km prelete, vrtjeti stupove na 3000m ali publici je to zanimljivo kao i pokop susjedovog tragično preminulog kućnog ljubimca, a uzmi nekakav malo bolji bike spusti se sa Sljemena deset puta, to snimi i stavi na YT i bit češ poznatiji od Hrge, Biondića, Habeka i još desetorice sličnih.

E moj Marko,

Kad sam počeo sa letenjem i ja sam razmišljao o velikoj nepravdi i svetskoj zavjeri medija i Red Bulla. Bilo mi je žao što atraktivne macice nisu naslonjene u bikinijima na ogradu doma na Japetiću umjesto pored piste za F1.
Kad sam shvatio da ni publika ne može vječno imati vrat pod 90 onda sam se još ponadao da će možda netko sa TV-a snimati i onda ćemo svi to lijepo gledati, uživati i hvaliti se.
Ubrzo sam shvatio da je to utopija kao i pretjerivanje s novinarima koji žele krv.

Nakon tih godinu dana došao sam do zapanjujućeg, oslobađajućeg i predivnog otkrovenja;
Ja ni ne želim da se sve to "ispravlja"!
Malo nas muče visine koje bi se mogle dobiti jačim publicitetom i spretnijim lobistima, ali pobijedit ćemo i to jednog dana. A kad to dobijemo, najbolje bi bilo da nas svi zaborave i da lijepo uživamo potpuno nesmetano.

Ma nije da me muče nepravde i da ne mogu pajkiti zbog toga ali bi bilo puno lakše napraviti mnoge stvari vezane uz pg da nas ima puno više i da smo poznatiji/zanimljiviji.